Dok se drmusao u terencu po velebitskim vrletima, slijedeći trasu magistralnog plinovoda prema Dalmaciji, autora ovih redaka proganjao je banalan, a zarazan stih: 'Plin je naš prijatelj, energija za sutra, za dobrobit prirode, kristalna jutra!'

Riječ je o refrenu svojevrsne plinske himne koja se odnedavno izvodi na svim svečanim prigodama gdje se govori o plinu ili se dijele nagrade ljudima iz struke.

Kako se tlačno testira plinovod?

Na Velebitu prošlog petka nije bilo svečanosti niti su se nagrađivali zaslužni iako su bili ispunjeni svi uvjeti.

Sunčan i topao dan, kakav više priliči proljeću nego zimskom siječnju. Pozornica i kulise – planinska terasa, okružena koliko surovim toliko i idiličnim vrhovima, s koje pogled skače u samo kamenito srce srednje Dalmacije, da bi završio u moru.

Prigoda – završni radovi na najtežoj dionici plinovoda Bosiljevo – Split ili, zvučnije i jednostavnije rečeno, Velebit je osvojen

Međutim, u svečarskom raspoloženju je bio, valjda opijen planinskim zrakom na gotovo tisuću metara nadmorske visine, jedino gore potpisani novinar, dok je za njegove domaćine Vaclava Hlavatyja iz Plinacroa i Nebojšu Grzunova iz IGH-a to bio tek još jedan radni dan.

U tijeku je bilo tlačno testiranje nekoliko stotina metara dugačkog komada plinovoda. U cijevi se upumpava voda na 130 bara, što je skoro dva puta više od predviđenog radnog tlaka, kako bi se ispitala čvrstina varova među cijevima. Tako visok pritisak drži se dan ili dva i ako sve prođe bez curenja, taj komad se spaja s ostatkom trase.

I Hlavaty i Grzunov su od početka uključeni u projekt plinofikacije Like i Dalmacije, vrijedan oko 240 milijuna eura, a započet prije više od tri godine. Točnije, u jesen 2007. su iskopani prvi metri zemlje kod Podrebra kraj Bosiljeva te se krenulo prema Josipdolu.

Nakon toga je povučen magistralni plinovod od Josipdola do Gospića, što je završeno u studenome prošle godine (ta dionica još nije u funkciji jer se čeka uporabna dozvola). Prije završetka te faze u proljeće prošle godine strojevi i ljudi krenuli su u osvajanje treće dionice, od glavnog ličkog grada preko Velebita prema Benkovcu

Bilo kuda pođi, preko Prezida dođi

Na toj trasi kao i u slučaju prve dvije plinovod slijedi autocestu, a jedino pred Velebitom ostavlja svoju stariju asfaltnu sestru i penje se na planinu okolnim putem preko prijevoja Prezid. Svi vozači koji još uvijek idu starom cestom prema Dalmaciji dobro znaju da se tu nalazi istoimeni legendarni tunel.

Nedaleko od njega mi smo napustili asfalt kako bismo se – što makadamom, što samom trasom plinovoda – dokopali dijela gdje cijevi još nisu bile zatrpane. Na tom dijelu planina je gola i pusta, tek tu i tamo iskrsne ostatak kakvog suhozida oko nekadašnjeg pastirskog pojila.

'Penjući se Velebitom plinovod slijedi dalekovode jer se tako najmanje zadiralo u samu prirodu. To nam je posao činilo još opasnijim jer su nam žice od 400 kilovolti bile nad glavom na nekih deset metara visine, dok strojevi svoje korpe dižu i na osam metara. Postojala je mogućnost da dođe do naglog preskakanja elektriciteta, ali srećom prošli smo bez toga', govori mirnim glasom Grzunov, 47-godišnji Zadranin s prebivalištem u Rijeci, glavni nadzorni inženjer na dionici Gospić – Benkovac, dugačkoj više od 90 kilometara.

Surovosti Velebita dodatno je pridonosilo vrijeme iako su ih, napominje Grzunov, najgore hladnoće i vrućine morile dok su se probijali kroz Liku. Za sušnih ljetnih mjeseci prašina od crvene ličke zemlje doslovno je znala ugušiti strojeve. Zimi 2009. smrzavalo se gorivo jer je živa u termometru padala i ispod minus 25 stupnjeva Celzija!

Turske sapunice i cijevi

Najteži dio posla na velebitskom masivu, zbog velikih strmina i visina, bio je probiti trasu za dopremu strojeva i čeličnih cijevi. Svaka cijev, promjera pola metra, dugačka je 18 metara i teža od dvije tone. Uvozimo ih iz nama, zahvaljujući TV sapunicama, sve bliskije zemlje – Turske

Zbog čega ih ne proizvode domaće željezare u Sisku ili u Splitu? 'Bilo je kontakata sa željezarom Sisak, ali njihove cijevi ne zadovoljavaju naše kriterije, tako da je na međunarodnom natječaju izabran turski proizvođač koji je imao najbolju ponudu', odgovara Hlavaty (36), koji kao predstavnik glavnog investitora Plinacroa vodi projekt.

Nakon što smo se nauživali pogleda teška srca napuštamo planinsku terasu. Terencima se spuštamo okolnim putovima u njezino podnožje 200-tinjak metara niže do dijela gdje se plinovod spušta niz Velebit kroz tunel ispod stare Dalmatine odnosno ceste Gračac – Obrovac

'Kad zapuše bura i zatvori se autocesta ova prometnica je jedina veza s ostatkom Hrvatske. Zbog toga nije u obzir dolazilo zaustavljanje prometa, već smo, u dogovoru s Hrvatskim cestama, odlučili probušiti tunel kako bismo kroz njega provukli cijevi. Njegov vertikalni dio dugačak je gotovo sto metara, dok je horizontalni za deset metara kraći', objašnjavao je Grzunov dok nas je vodio dublje u tunel.

Sunčane naočale nisu za tunele

Ulazak u podzemlje gotovo je bio fatalan za našeg vodiča, kao i za vašeg novinara, jer smo umalo obojica završila, koliko smo dugi i široki, preko nekih dasaka u žitkom blatu. Pri kraju tunela bilo je iznenađujuće mračno, tako da se nije vidio prst pred okom. Tek na izlasku došlo nam je u glavu da i nije najpametnija stvar sa sunčanim naočalama na nosu istraživati tunele. Na kraju su nastradale samo naše cipele i ponos.

Uglavnom, nakon što je osvojen Velebit, sve ostalo što je čekalo ili čeka plinovod i njegove graditelje nije ni upola toliko zahtjevno. Tako je bez većih problema već pregažena Zrmanja kod Obrovca, prosječen put kroz kamenitu Bukovicu i do glavnog cilja Benkovca je ostalo tek nekih sedam kilometara.

Ako sve bude išlo prema planu, sredinom godine trebala bi početi gradnja završne, 96 kilometara duge četvrte dionice prema Splitu, točnije Dugopolju, kamo bi plinovod trebao stići u proljeće 2012. godine

Ono što trenutno zadaje više glavobolje ljudima iz Plinacroa od prepreka na trasi je pitanje hoće li se u Lici i Dalmaciji ponoviti priča slična onoj duž dovršene dionice od Bosiljeva do Josipdola. Tamo, iako je plinovod odavno završen, jednostavno nema potrošača. Glavni razlog tome što zapinje gradnja lokalnih mreža za distribuciju plina jest to što koncesiju za taj dio dodjeljuje lokalna vlast.

Dalmatinci vole drva, struju i ložu

U Karlovačkoj županiji koncesija je još 2001. dodijeljena tvrtki Montcogim-Plinara iz Svete Nedjelje i prema ugovoru gradnja plinovoda trebala je biti gotova 2007. godine. Sad je taj ugovor izmijenjen, a rok izgradnje je pomaknut na 2019. godinu! Iz Montcogima se pravdaju da je to nužno jer je vrlo slab odaziv korisnika, što im drastično produžava povrat investicija.

Nešto slično, upozorava HTV-ov novinar Darko Horvatić koji već godinama prati energetski sektor, moglo bi se dogoditi i u dalmatinskim županijama. U sve tri – Zadarskoj, Splitskoj i Šibenskoj – koncesija je dodijeljena austrijskoj tvrki EVN Plin

'U Dalmaciji nema enormne zime i ljudi su naučili nekako to razdoblje pregrmjeti grijući se na drva, lož-ulje ili na struju. Industrija je u Dalmaciji slaba i možda se jedino hotelske kuće odluče uvesti plin za grijanje, ali i hlađenje. Ali sve je to premalo i Plinacro bi se mogao naći u velikim problemima jer je plinovod dobrim dijelom gradio pomoću kredita Europske investicijske banke. Kako će ga vraćati ako nema potrošnje?', pita se Horvatić.

On smatra da je rješenje u izgradnji plinske elektrane negdje u središnjoj Dalmaciji koja bi bila veliki potrošač, a uz to bi dodatno osnažila naš elektroenergetski sustav.

Za pojedine energetske stručnjake bespredmetno je postavljati pitanje o isplativosti plinofikacije juga zemlje jer je to, prema njihovom mišljenju, kratkovidno gledanje na stvar. Dugoročno takav će se projekt sigurno isplatiti, pogotovo zato što bi, ističu, dalmatinski magistralni plinovod u bliskoj budućnosti mogao postati novi dobavni pravac plina za Hrvatsku

'On samo privremeno završava kod Splita jer je u planu da ide sve do granice s Crnom Gorom. U planu je da postane dio Jonsko-jadranskog plinovoda kroz koji bi se dopremao plin iz Kaspijskog bazena', kaže Miljenko Šunić, predsjednik Hrvatske stručne udruge za plin.

Plinovod za Dalmaciju već će se isplatiti, naglašava, ako plin samo zamijeni sav mazut, lož-ulje i električnu energiju koju sad troše veliki objekti. Turizam ne trpi prljave energente i sve mediteranske zemlje, tvrdi Šunić, imaju plinovodnu mrežu ili se plinoficiraju.

Tko je u pravu, a tko u krivu, kao i u mnogim slučajevima, pokazat će vrijeme. Iako, kad slušate stihove himne o plinu, nema dvojbe. Za kraj, evo nekoliko najsugestivnijih:

'U plinu je budućnost, u plinu je snaga, jer velike su zalihe tog prirodnog blaga. On će naše kuće usprkos svakoj zimi hladiti ljeti, a grijati zimi. Uskoro će doći do svakog kućanstva, za bolji život našeg pučanstva.' Pametnom dosta...