Do ubrzanja, očito, nije stalo barem jednoj od dviju vlada, velikim dijelom i stoga što se radi o susjednim državama s razgranatim gospodarskim i društvenim kontaktima, pa se mnoge stvari između dviju država i naroda odvijaju same od sebe i ne zahtijevaju dodatnih napora politike, piše Slobodna Dalmacija.

Otuda, zacijelo svjestan kako se o hrvatsko-srpskim odnosima ni nakon njegovih susreta s premijerom Mirkom Cvetkovićem i predsjednikom Borisom Tadićem nema mnogo toga novoga reći, Sanader je u prvi plan ishoda posjeta Beogradu stavio moguću energetsku suradnju.

Budući da su u hrvatskoj delegaciji koja je obišla srpsku prijestolnicu bili i direktori Plinacroa Branko Radošević, Janafa Ante Markov i Ine Tomislav Dragičević, Sanaderove najave nisu isprazne.

Kako se moglo čuti nakon razgovora dviju delegacija u Vladi i Predsjedništvu Srbije, Hrvatska nudi Srbiji zajednička ulaganja u skladišta plina u Beničancima u Slavoniji, a zauzvrat je spremna uzeti učešće u naftovodnim i plinovodnim pravcima iz Rusije u koje se Srbija već ugradila ili će to učiniti.

Riječ je , piše Slobodna, o mogućim velikim ulaganjima i investicijama, pa ako se realizira pola od onoga što su Hrvatska i Srbija začele ovom prilikom, međusobna gospodarska suradnja mogla bi u sljedećim godinama dosegnuti najmanje dvije milijarde dolara svake godine.

Po tome će dvije države postati jedne od najvažnijih gospodarskih partnera. U 2008. dvije države imale su međusobnu razmjenu od milijardu i 300 milijuna dolara, pri čemu je Hrvatska ostvarila plus od tristotinjak milijuna dolara, što Srbiju, uz BiH, čini najatraktivnijim tržištem za hrvatske tvrtke.

Osim toga, kompanijama iz Hrvatske, prije svega onima u vlasništvu Ivice Todorića, dosada je polazilo za rukom osvajati dijelove tržišta u Srbiji preuzimanjem tamošnjih poduzeća u tolikoj mjeri da se Todorića već sada svrstva u red desetak najmoćnijih ljudi u Srbiji.