Borovo godinama preživljava zahvaljujući izdašnoj pomoći države.

Tvrtka je 2014. završila u predstečaju te je sklopljena nagodba od oko 160 milijuna kuna. Od toga je 31 milijun kuna duga Borova otpisano, 31 milijun je podmiren zamjenom za imovinu, a preostalih 97 milijuna raspoređeno u otplatu na tri, pet i sedam godina.

Međutim tvrtka iz svog poslovanja ne uspijeva vraćati dugove. Država je, kao njezin gotovo stopostotni vlasnik, morala intervenirati 2017., kada je založila svoje dionice u HT-u i Končaru za kredit Borova kod Hrvatske banke za obnovu i razvoj od 46 milijuna kuna.

Iako je Borovo 2018., prvi put od usvajanja nagodbe, poslovalo s dobiti od pet milijuna kuna, i to prvenstveno zahvaljujući prodaji zemljišta, tvrtka i dalje muku muči s likvidnošću. Zbog toga je bila nužna nova državna pomoć te je CERP krajem prosinca odlučio ponovo založiti dionice HT-a i, ovaj put, Podravke.

Ekonomski analitičar Damira Novotny smatra kako će i ova intervencija države završiti kao i ranija – neuspjehom.

'U stanju kakvom je danas Borovo nema nekog sretnog rješenja. Tvrtka je sanirana nekoliko puta, ali je jasno kako se iz postojećeg poslovnog modela ne može izvući nova vrijednost koja bi osigurala dugoročnu održivost. Ako se već želi imati industrijska proizvodnja, ne znam zašto to mora nužno biti proizvodnja cipela, za koju u Hrvatskoj nema uvjeta. Spašavamo radna mjesta koja se ne mogu spasiti. To se više radi zbog političkog sentimenta nego poslovne logike', uvjeren je Novotny.

Trenutnom proizvodnom politikom, smatra on, Borovo koje zapošljava 640 radnika ne može konkurirati jeftinijoj konkurenciji iz Azije.

'Imate uspješne primjere kao što je Ivančica, koja se specijalizirala za proizvodnju dječje obuće. To je poslovni model koji je održiv. Osim toga, pogoni Borova su zastarjeli. Bilo bi korisnije napraviti novu tvornicu. Ali prije svega nužno je privatizirati tvrtku. Država se ne može baviti proizvodnjom cipela. Toga nema nigdje u razvijenom svijetu', istaknuo je Novotny.

Prije dvije godine CERP je bio oglasio natječaj za iskazivanje interesa potencijalnih ulagača. Pristigla su bila dva pisma namjere, no država potom nije otvarala drugi krug i pozivala na predaju obvezujućih ponuda, očigledno procijenivši da nije privukla dovoljno uvjerljive ulagače.

Dodatno zastoj za privatizaciju Borova predstavlja činjenica da je to još uvijek jedina tvrtka koja nije prošla pretvorbu, a velik dio imovine kompanija ima i u drugim zemljama bivše Jugoslavije, ali je konfiscirana i očekuje se da bude riješena kroz proces sukcesije.

Vukovarska tvrtka je prije Domovinskog rata imala čak 24 tisuće radnika i bila pokretač razvoja grada na Dunavu. Ratna šteta je procijenjena na više od dvije milijarde kuna i od toga se Borovo nikad nije uspjelo oporaviti.