Kao gljive nakon kiše, tako su posljednjih deset godina nicali hosteli u Zagrebu. Trenutno ih je 40-ak i taj bi broj sigurno rastao da nije udario koronavirus. Pitanje je koliko će njih preživjeti trenutnu situaciju. Gostiju nema, a nema ni naznake da će ih biti jer su rezervacije za iduće mjesece na nuli
Emil Mujezinović, vlasnik hostela Chic s 30 kreveta u središtu Zagreba, na pitanje kako posluju lakonski odgovara: 'Nikako!'
'Otvoreni smo za buking, ali ništa se ne događa. Gostiju nema. Inače smo, kad je normalna godina, puni. Stišću nas troškovi, nameti... ja to ne mogu sve pokriti. Ne može nitko. Tako da sam 80 posto sklon tome da zatvorim hostel', rekao je za tportal Mujezinović.
vezane vijesti
U hostelskom biznisu gotovo je 15 godina. Ljuti ga što se sve to vrijeme nije uspio uvesti red na tržište. Žali se na dampinške cijene, sivu ekonomiju, divlju apartmanizaciju...
'Korona nas je samo dotukla. Na televiziji političari pričaju kako se turizam budi. Ali sve su to bajke. Oni žive u balonu, a realna situacija nešto je sasvim drugo. Vidjet ću što će biti sljedećih tjedana, a nakon toga jedan, dva, tri i ključ u bravu. Moji su mjesečni troškovi oko 25 tisuća kuna, a cijena smještaja je smiješna', izjavio je Mujezinović.
Prema njegovim riječima, prosječna cijena sobe u zagrebačkim hostelima izvan sezone kreće se oko 12 eura, dok je preko ljeta 15 eura.
The Dots Hostel u Palmotićevoj ulici također se nalazi u srcu grada. Vode ga dvije sestre i brat, a najstarija Josipa Guja brine se o rezervacijama i smještaju gostiju.
Dots je trenutno zatvoren jer se saniraju štete od potresa.
'Zgrada je statički ispravna, ali smo morali pokrpati unutarnje zidove. Kad to već radimo, iskoristili smo priliku da preuredimo hostel, tako da ćemo imati nove kupaonice i krevete. Planiramo otvoriti 1. srpnja, iako nema nikakvih rezervacija. Sve je otkazano, tako da ne znam što će biti', rekla je Guja.
Njezin hostel ima 45 kreveta u 16 soba. Lani su gotovo cijelu godinu bili puni. Više od polovice gostiju bili su im Azijati, uglavnom iz Južne Koreje.
'Dok dobivamo naknadu od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje za minimalnu plaću, još smo smireni. Plaši nas ono što će biti dalje. Zatvaranje ne dolazi u obzir jer hostel hrani tri obitelji. Borit ćemo se rukama i nogama da preživimo', odlučna je Guja.
Nada se da će uspjeti privući domaće goste. Oni neće biti dovoljni da popune hostel, ali ipak će im donijeti neki prihod.
'Imamo viziju da će ljudi dolaziti u Zagreb zbog zdravstvenih i poslovnih razloga. Na primjer, moraju obaviti neki pregled na koji nisu mogli prije zbog karantene. Planiramo spustiti cijene smještaja za oko 10 posto. Možda ih i to privuče', rekla je Guja.
Kako nemaju gostiju hosteli u centru Zagreba, tako su i na 'suhom' oni dalje od središta grada.
'Tu i tamo pojavi se netko. Na kapaljku. Uglavnom su to ljudi iz BiH, ali oni za mene i nisu stranci. Rezervacija za srpanj, kolovoz i rujan - nemamo. Da je normalna godina, sad bismo bili 40 posto puni, ljetni mjeseci bili bi bukirani. Bez obzira na to, cijene ne mislim spuštati', izjavio je Mikan Janjuz, vlasnik Hostela In Club u istočnom zagrebačkom kvartu Trnavi.
Njegov hostel ima sedam soba s 12 kreveta. Otvorio ga je prije četiri godine. Uz njega ima i cafe bar koji dobro radi, što mu daje sigurnost da će opstati.
'Ne bojim se za hostel. O svemu čovjek razmišlja u ovakvim kriznim vremenima, tako i o zatvaranju. Ali mislim da do toga neće doći', mišljenja je Janjuz.
