Projekcije su da će LNG terminal na Krku krenuti s radom 2014, a predviđeno vrijeme gradnje je tri godine. Prvi velik test za projekt bit će u proljeće ove godine kad bi trebala biti gotova studija o utjecaju na okoliš, nakon čega slijedi javna rasprava.

Studiju radi zagrebačka tvrtka Ekonerg, koja je izabrana na javnom natječaju. Već sam odabir Ekonerga digao je na noge zelene udruge.

'Zagrebačka tvrtka radila je studiju utjecaja na okoliš za spornu tvornicu kamene vune Rockwool u Potpićnu. Oni su također radili nadzor nad tvornicom kad nisu uočili da je na dimnjak spojena cijev iz peći za sušenje preko koje su se mogli ispuštati plinovi direktno u zrak. Blago rečeno, izbor Ekonerga nije najsretnije rješenje', kaže Vjeran Piršić iz udruge Ekokvarner

Za Piršića od početka je sporna lokacija na Krku predviđena za gradnju LNG terminala. Riječ je o uvali pored Omišlja, u kojoj se već nalaze postrojenja kemijske industrije, tvrtke DINA-Petrokemija.

Tamošnja uvala, prema procjeni stručnjaka, zadovoljava sve uvjete. Blizu je veliko građevinsko zemljište, more je dovoljno duboko za tankere te su zadovoljavajuće geološke i seizmološke karakteristike terena. Uz to, već postoji potrebna infrastruktura te je Krk blizu kopna, što smanjuje troškove prijevoza plina

S druge strane, udruga Ekokvarner s Piršićem na čelu predlagala je da se terminal gradi na otvorenom moru, najmanje 30 kilometara od obale, u području u kojem se već nalaze Inine plinske platforme na Jadranu. Velik broj postojećih LNG postrojenja u Europi nalazi se na pučini. Tako Talijani planiraju gradnju terminala u moru ispred Trsta

'Sporna su tri pitanja. Koliko je razumno graditi potencijalno opasno postrojenje u Omišlju na lokaciji gdje već postoji kemijska industrija? Kako će se riješiti problem hlađenja mora? I treće, kako će terminal utjecati na turizam? Na sve to studija o zaštiti okoliša mora dati odgovor', kaže Piršić, uz opasku da strani investitori u Hrvatskoj često 'nisu spremni implementirati najmoderniju tehnologiju kod nas kao u zemljama zapadne Europe, zbog labavijih pravila i kontrole.

Do efekta hlađenja mora dolazi zbog toga jer se more koristi za uplinjavanje odnosno ponovno pretvaranje ukapljenog plina u plinovito stanje. Naime, kad se plin stavi pod veliki pritisak i rashladni na minus 161 stupanjCelzijaonpostaje bistra tekućina, pogodna za transport u specijalnim tankerima.

Procjenjuje se da bi se oko dva milijuna kubika vode koristilo svaki dan za uplinjavanje, što bi okolno more ohladilo za pet stupnjeva. Pojedini stručnjaci, kaže Piršić, procjenjuju da će to čak pogodovati biljnom i životinjskom svijetu, dok drugi prognoziraju opći pomor.

'Da se odlučilo graditi na pučini, problem bi bio manji jer su tamo jače struje i otvoreno je more', misli Piršić.

Međutim, to bi dodatno poskupjelo ionako enormno skup projekt, koji će koštati oko milijardu eura! Kako je to za Hrvatsku prevelik zalogaj, nije bilo druge nego ući u partnerstvo sa stranim investitorima. U listopadu 2007. osnovano je društvo Adria LNG, u kojem su trenutno njemački energetski div E.ON Ruhrgas, francuski Total, austrijski OMV, češki RWE i slovenski Geoplin. U društvo bi s hrvatske strane trebali ući Ina, HEP i Plinacro, sa zajedničkim udjelom od 25 posto

Hrvatska trojka zasad oklijeva jer se ne mogu dogovoriti o raspodjeli udjela. Veći postotak znači da će netko snositi veće troškove gradnje, od ukupno oko 250 milijuna eura, koliko bi trebala pokriti hrvatska strana. U ovom trenutku nijedna tvrtka ne raspolaže dovoljnom količinom novca za takvo ulaganje. Iako se čini da vremena ima jer je početak gradnje planiran za 2011, stranci su nestrpljivi jer žele što prije početi pregovore s dobavljačima ukapljenog plina, kako bi se dogovorila dugoročno sigurna opskrba.

'Konačan kapacitet terminala bio bi između 10 i 15 milijardi metara kubičnih prirodnog plina godišnje, što je gotovo četverostruki iznos godišnje potrošnje plina u Hrvatskoj. Gradnja manjeg postrojenja samo za hrvatske potrebe ne bi se isplatila. Plin iz Omišlja distribuirat će se prema čitavoj srednjoj Europi. Radi se o velikom i važnom projektu i Vlada će morati urediti odnose unutar hrvatskog konzorcija', kaže Igor Dekanić s Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta

Uglavnom, gradnjom LNG terminala Hrvatska bi konačno riješila plinsko pitanje i ne bi svake zime drhtala zbog rusko-ukrajinske svađe. Također bi ubirala zaradu od transporta plina od terminala preko plinovoda do europskih potrošača. Nije nevažno ni što bi se promijenila naša ekonomsko-politička pozicija na karti Europe. Ali prije svega LNG terminal trebat će proći eko-test, stepenicu na kojoj je u prošlosti već nastradao jedan energetski projekt – Družba Adrija