Selo La Cure, koje se nalazi 20 kilometara sjeverozapadno od Ženevskog jezera, ima neobičnu povijest. Stoljećima predmet posezanja moćnijih susjeda zbog strateški važnog položaja u dolini Dappes, to švicarsko selo je 1802. anektirala Napoleonova Francuska. Nakon francuskog poraza, na Bečkom kongresu 1815. selo je vraćeno Švicarskoj, ali vlasti u Parizu nikada nisu priznale tu odluku.

Pošto su dvije zemlje desetljećima ostale pri svojim teritorijalnim zahtjevima, spor je riješen 1862. godine kompromisom kojim je La Cure podijeljen točno popola: prema Sporazumu iz Berna, dogovoreno je da granica prođe točno kroz sredinu sela bez obzira hoće li joj se na putu naći neka postojeća građevina ili privatno zemljište.

Nakon potpisa ugovora, a prije ratifikacije u parlamentima, francuski državljanin Raymond Ponthus, vlasnik jednog terena preko kojega je prolazila nova granica, žurno je sagradio trokatnicu kojoj je otprilike trećina bila na švicarskom, a dvije trećine na francuskom teritoriju. Nadajući se da će iskoristiti prednosti nove granične regulacije, u francuskom je dijelu zgrade otvorio kafić a u švicarskom trgovinu. Ponthusa su obje države sumnjičile za krijumčarenje, ali nikada mu ništa nije dokazano.

Na kraju Prvog svjetskog rata Ponthusovi nasljednici zapali su u novčane teškoće pa je zgrada prodana Jules-Jeanu Arbezu koji je preuredio i 1921. ponovno otvorio kao hotel Arbez. Pod istim imenom hotel posluje i danas: hotelski kafić nalazi se u cijelosti u Francuskoj, aneks s pomoćnim prostorijama je u Švicarskoj, no francusko-švicarska granica prolazi kroz kuhinju, blagovaonicu, stubište, hodnik i glavnu dvoranu. Krevet u kraljevskom apartmanu prepolovljen je granicom, kao i većina standardnih hotelskih soba. Tijekom okupacije Francuske u Drugom svjetskom ratu, njemačkim je postrojbama bilo dopušteno ući u francuski dio hotela ali ne i u švicarski.

Godine 1962., na stotu obljetnicu izgradnje, hotel Arbez ugostio je pregovore između francuske vlade i alžirskih pobunjenika. Današnji vlasnici hotela porez plaćaju popola u objema zemljama, a kad je francuska vlada 2008. zabranila pušenje u kafićima i restoranima, pravilo je primijenjeno i u švicarskom i u francuskom dijelu hotela. Dim ipak ne poznaje državne granice.