Čak i ako vjerujemo da naša duhovna bića nakon smrti odlaze na neko bolje mjesto, naša smrtna tijela ostat će iza nas, podložna svim fizičkim i biološkim zakonima prirode. Što se zapravo događa s našim tijelima kad umremo?
Prva promjena na tijelu - pallor mortis - vidljiva je već petnaestak minuta nakon smrti. Riječ je o mrtvačkom bljedilu koje nastaje jer krv prestaje teći kroz kapilare, najsitnije krvne žile u tijelu koje se nalaze odmah ispod kože. Ovaj proces je identičan za sve ljude, ali je manje vidljiv kod ljudi s tamnijom kožom.
vezane vijesti
U međuvremenu tijelo se hladi brzinom od otprilike 0,8 stupnjeva Celzija na sat, no čak i kad je hladno ono je još uvijek puno života. Baš kao u nekom mikroekosustavu, u tijelu počinje proces razgradnje poznat kao autoliza, u kojemu enzimi počinju probavljati membrane stanica kojima nedostaje kisika. Oštećene krvne stanice počinju izlaziti iz pokidanih krvnih žila i gomilati se u kapilarama.
Taj proces počinje otprilike sat vremena nakon smrti i uzrokuje promjene boje kože. Tamnoplave i ljubičaste mrlje počinju se pojavljivati po tijelu i obično su vidljive nekoliko sati kasnije. Dok je tijelo živo, proteini poput aktina i miozina stupaju u interakciju, vezujući se ili otpuštajući se jedan od drugoga kako bi kontrahirali ili opustili mišiće. Taj proces omogućuje kretanje tijela.
U smrti se postupno stvaraju kemijski mostovi između aktina i miozina, pa se mišići kontrahiraju i ostaju takvi dok se ti mostovi s vremenom ne pokidaju. Ova mrtvačka ukočenost - poznata kao rigor mortis - javlja se dva do šest sati nakon smrti. Taj fenomen otežava provođenje obdukcije ili pripremu tijela za sprovod, budući da tijelo gubi fleksibilnost koju je imalo tijekom života.
Procjenjuje se da u ljudskom tijelu živi oko 40 bilijuna raznih bakterija, virusa i gljivica koje čine više od jedan posto mase svakoga od nas. Dok je tijelo živo, bakterije su koncentrirane u crijevima, a imunološki sustav ih uglavnom drži podalje od drugih unutarnjih organa. Međutim, nakon smrti imunološki sustav prestaje funkcionirati pa se mikrobi mogu slobodno širiti čitavim tijelom.
Prvo počnu probavljati crijeva i okolno tkivo, a zatim ulaze u krvne žile i počinju prodirati u sve dijelove tijela. Jedna je studija pokazala da je bakterijama potrebno oko 60 sati da se prošire do jetre, slezene, srca i mozga. Taj proces truljenja tijela - koji uključuje razgradnju ugljikohidrata, bjelančevina i drugih tjelesnih spojeva - traje kontinuirano od trenutka smrti do faze u kojoj je tijelo pretvoreno u kostur.
Osim 'domaćih' bakterija u njemu počinju sudjelovati i 'strani' mikrobi i insekti, što ovisi o okolnostima smrti te drugim uvjetima u kojima se trupla nalaze. U tom procesu često dolazi do proizvodnje plinova što privlači i druge kandidate za hranjenje na našim mrtvim tijelima. Kako bi usporili taj proces, ljudi su osmislili različite načine očuvanja tijela, poput dubokog zamrzavanja i balzamiranja.
Potonji postupak poznat je od davnina i uključuje vađenje unutarnjih organa i prepariranje tijela raznim supstancama poput octa, vina, meda i rakije. U modernom postupku balzamiranja, krv se ispušta iz vena a tekućina na bazi formaldehida ubrizgava se u glavnu arteriju. Iz tijela se također uklanjaju i druge tekućine i zamjenjuju raznim konzervansima.
Premda ova verzija balzamiranja nije trajna, ona služi svojoj svrsi - daje tijelu životan izgled u danima nakon smrti kada će ga gledati ožalošćeni. Ipak, dugoročni izgledi ljudskih tijela nakon smrti nisu baš osobito obećavajući.
