Svim ljubiteljima dokumentaraca o prirodi dobro je poznato da se divlje životinje ponekad napiju hraneći se prezrelim fermentiranim voćem. Fenomen opijenosti alkoholom ljudskoj je vrsti također poznat od daleke pretpovijesti, a društvena povijest čovječanstva čvrsto je isprepletena s alkoholnim pićima, njihovom proizvodnjom, konzumacijom, trgovinom, zabranama i zloupotrebom.
Gotovo sva alkoholna pića i danas se proizvode fermentacijom - biokemijskom razgradnjom biljnih šećera u anaerobnim uvjetima pomoću raznih mikroorganizama, uglavnom kvaščevih gljivica, pri čemu kao nusprodukt nastaje etilni alkohol, odnosno etanol.
vezane vijesti
Taj prirodni proces s vremenom su ukrotili i ljudi kako bi ciljano proizvodili alkoholna pića. Nitko ne zna kada se to prvi puta dogodilo, ali najraniji dokazi dolaze s područja Kine gdje su u glinenim posudama starim oko 9000 godina pronađeni ostaci koji upućuju na to da su drevni Kinezi proizvodili alkoholna pića od fermentirane riže, grožđa, meda i prosa.
U sljedećih nekoliko tisućljeća kulture diljem svijeta proizvodile su svoja vlastita alkoholna pića. U starom Egiptu i Mezopotamiji od raznih žitarica proizvodilo se pivo, piće koje je bilo dostupno svim društvenim slojevima, a njime su se čak i isplaćivale plaće radnika. U antičkoj Grčkoj i Rimu, gdje je klima bila savršena za uzgoj grožđa, proizvodilo se uglavnom vino. U istočnoj Africi lokalni narodi proizvodili su svojevrsno pivo od banane, u Japanu se od riže radio sake, a u Meksiku se od kaktusovog soka proizvodio pulque. Uglavnom, skoro svaka svjetska regija imala je svoje vlastito alkoholno piće koje se proizvodilo od usjeva i biljaka koje su bile na raspolaganju.
Međutim, sva drevna fermentirana pića imala su relativno nizak udio alkohola, do najviše 14 posto, budući da je veća koncentracija etanola toksična za kvaščeve gljivice pa se na tim razinama zasićenosti fermentacija prirodno zaustavlja i uravnotežuje. Da bi se dobila pića s većom koncentracijom alkohola, bilo je potrebno izumiti novi proces - destilaciju. Riječ je o postupku u kojemu se fermentirana pića iskuhavaju kako bi etanol ispario, a zatim se ta alkoholna para hladi i kondenzira u posebnim posudama kako bi se dobila tekućina s koncentriranim alkoholom. Taj proces prvi su puta opisali arapski pisci u 9. stoljeću, a u početku su se jaka alkoholna pića koristila isključivo u medicinske svrhe.
U kasnom Srednjem vijeku i u doba velikih geografskih otkrića ljudi su shvatili da žestoka pića imaju brojne prednosti, a najvažnija je bila ta da se za razliku od piva i vina mjesecima nisu kvarila bez obzira na uvjete skladištenja. Jaka alkoholna pića postala su važnom trgovačkom robom, neslužbenom monetom za kupovanje začina, robova i egzotičnih proizvoda. Omogućila su i dugačka prekooceanska putovanja jer se dodavanjem manjih količina alkohola mogao produljiti rok trajanja zaliha pitke vode na jedrenjacima.
Prva globalizacija nakon otkrića svih kontinenata povezala je svijet kao nikad dotad, a to se odrazilo i na dostupnost i širenje poljoprivrednih kultura, a time i proizvodnje alkoholnih pića. Negdje oko 1600. godine već su se dogodili svi najvažniji izumi povezani s alkoholnim pićima, a od tada do danas alkohol nastavlja imati važnu društvenu ulogu, u pozitivnom i negativnom smislu, u gotovo svim ljudskim zajednicama.
