Drugim riječima, tijekom svakoga dana na raspolaganju nam je dovoljno solarne energije kojom bismo mogli ispunili sve svoje energetske potrebe u iduća gotovo dva desetljeća. Znanstvenici su izračunali da je količina sunčeve energije koja godišnje dosegne Zemljinu površinu dvostruko veća od ukupne energije koju ljudi mogu dobiti iz neobnovljivih izvora koje uzimaju iz podzemlja, poput ugljena, nafte, plina i uranija. Uz to, energija dobivena od Sunca potpuno je besplatna i ne zagađuje okoliš. U rujnu 2020. i kod nas je napravljena prva prava solarna elektrana, na brdu Griževa glavica na otoku Visu.

U čemu je onda problem? Zašto već odavno nismo prešli na solarnu energiju? Zašto još uvijek vadimo ugljen i naftu, upumpavamo ugljični dioksid u atmosferu i financiramo ekstravagancije bliskoistočnih naftnih šeika?

Noć bez struje

Vjerojatno ćemo se jednoga dana u ne tako bliskoj budućnosti naći u situaciji da svu svoju energiju dobivamo iz obnovljivih izvora sunca i vjetra, no zasad to ostaje samo nedosanjani san. Problema s praktičnim korištenjem solarne energije ima više, ali jedan je očit i znanstveno nepismenima: energiju trebamo i po mraku. Solarni paneli funkcioniraju samo tijekom dana, a kad padne noć oni postaju beskorisni. Isto tako, efikasnost solarnih elektrana snažno varira u odnosu na geografsku širinu, godišnje doba, lokalne vremenske prilike i doba dana: puno su učinkovitije za vedrog nego za oblačnog dana, u podne nego u zoru, ljeti nego zimi, na sunčanom jugu nego na maglovitom sjeveru.

Rješenje tog problema također je očito: energiju možemo proizvesti tijekom sunčanih sati i pohraniti je negdje kako bismo je trošili kasnije, već prema potrebi. Samo što to nije tako jednostavno. Razvijeno je više sofisticiranih tehnika akumuliranja solarne energije, no nijedna, barem zasad, nije savršena za sve okolnosti. Energija se dakle može čuvati na visokim temperaturama u rastaljenim solima, zatim u sustavima klasičnih punjivih električnih baterija, kao i u hidroenergetskim sustavima u kojima se preko dana višak solarne energije koristi za podizanje vode električnim pumpama iz niže akumulacije u višu, kako bi se zatim proizvodila struja klasičnim hidroturbinama.

Svaka od tih metoda ima svoje prednosti i nedostatke, a dok čekamo da se tehnologija usavrši, u stjenovitoj pustinji na jugu Izraela testira se još jedan održivi energetski model. U kibucu Jahel nedaleko od obala Crvenog mora sunca ima i više nego što je potrebno, i solarni paneli praktički su jedini izvor električne energije. Tijekom dana. Tijekom noći stanovnici tog kibuca priključivali su se dosad na redoviti elektroenergetski sustav, no odnedavno su počeli koristiti novu jeftinu tehnologiju.

Buđenje pred zoru

Sustav koji je razvila tvrtka Augwind Energy koristi energiju iz solarnih panela tijekom dana kako bi komprimirala zrak u podzemnim rezervoarima, stvarajući tako "zračnu bateriju". Kad padne mrak komprimirani zrak se koristi za pokretanje turbina i proizvodnju struje do duboko u noć. Sustav se ponovno pokreće prije zore kako bi preostali komprimirani zrak proizveo dovoljno energije do trenutka kad sunčeve zrake, odnosno solarni paneli, ponovno preuzmu proizvodnju. Taj se ciklus ponavlja svakoga dana a u njemu sudjeluju samo sunce i zrak.

Sustav je još u eksperimentalnoj fazi, a ako se pokaže uspješnim mogao bi se koristiti diljem svijeta u malim zajednicama koje imaju puno sunčanih sati. Njegove najveće prednosti su što ne zauzima puno prostora, nema nikakav utjecaj na okoliš i - ima nisku cijenu. "Zračna baterija" nije tako efikasna kao litij-ionska baterija, ali za razliku od nje ne koristi rijetke metale i toksične kemikalije, jeftina je i - barem u teoriji - nema rok trajanja.