Prema izračunima ugljičnog otiska zračnog prometa, količina CO2 emitirana po putniku tijekom jednog leta jednaka je onoj koju prosječni stanovnik najbogatijih zemalja svijeta proizvede u godini dana. Čak i kratak let od Zagreba do Splita više pridonosi emisijama ugljičnog dioksida od prosječnih emisija stakleničkih plinova nekih afričkih gradića. Stručnjaci već godinama upozoravaju na štetne posljedice klimatskih promjena i nepopravljivu štetu koju će one nanijeti ekološkoj ravnoteži na Zemlji. Za te promjene, slažu se, odgovoran je čovjek. A putovanje avionom svakako je jedna od prednosti globaliziranog svijeta za kojom potražnja kontinuirano - i eksponencijalno - raste.

Građevinari su opasniji

Prema podacima, 2004. godine blagodati putovanja avionom koristilo je dvije milijarde ljudi. Do 2019. ta se brojka više nego udvostručila, na 4,5 milijarde, s u prosjeku 100 tisuća letova dnevno – na dan 25. srpnja 2019. dosegnut je globalni rekord od 230 tisuća letova. Projekcije za 2020. godinu bile su optimistične: naravno, očekivao se rast. Sve do dolaska pandemije.

Prije COVID-a potražnja putnika u zračnom prometu kontinuirano je rasla za oko šest posto godišnje. Prema tadašnjim procjenama, očekivalo se da će do 2050. avioindustrija biti zaslužna za četvrtinu svih globalnih emisija ugljičnog dioksida. Međutim, od početka pandemije, uslijed pada potražnje, zabilježen je pad emisija CO2 od avioprometa za 40 posto – a povratak na pretpandemijske razine očekuje se tek 2025. godine. To možda može zvučati optimistično, ali u pandemijskoj godini globalne emisije stakleničkih plinova istodobno su, međutim, pale za samo 17 posto - zračni promet zaslužan je tek za oko tri posto globalnih emisija. Usporedbe radi, udjel građevinskog sektora iznosi 40 posto.

Prema znanstvenim predviđanjima o porastu temperature na Zemlji, razina mora u ovom stoljeću narast će između 30 centimetara i jednoga metra. Uz umjerena predviđanja, u istome razdoblju oko 400 tisuća četvornih kilometara kopna progutat će more, područje na kojemu živi 115 milijuna ljudi. A to se odnosi samo na posljedice podizanja razine mora i ne uključuje druge posljedice rasta temperature: dezertifikaciju, suše, šumske požare, smanjivanje razine podzemnih voda, otapanje ledenjaka i zakiseljavanje mora. Jasno je da čovječanstvo nešto mora učiniti, a pandemija koronavirusa pokazala se kao idealan eksperiment u stvarnom svijetu, test za određene ekološke politike i njihove moguće posljedice. Drugim riječima, pandemija nam je pokazala kako bi, primjerice, drastično smanjenje avionskog prometa moglo utjecati na klimatske promjene i globalno zagrijavanje.

Rast temperature

Potpuna obustava svih aktivnosti uslijed pandemije – u prvome redu gotovo kompletnog prometa – otkrila je u Zagrebu čistu rijeku Savu, u Veneciji bistro more, u Kini plavo nebo iznad inače smogom najzagađenijih gradova svijeta. Za avioindustriju posljedice su se brojale ovako: većina kompanija srezala je kapacitete za 80 do 90 posto. U nekom trenutku, dvije trećine svih zrakoplova na svijetu bilo je prizemljeno. Britanska aviokompanija Flybe preko noći je bankrotirala, talijanski nacionalni avioprijevoznik Alitalia u listopadu je obustavio sve operacije. Broj putnika u 2020. pao je za gotovo 76 posto, diljem Europe 18 tisuća pilota ostalo je bez posla, uz desetke tisuća ostalog osoblja.

Međutim, suprotno očekivanjima, znanstvenici su utvrdili da lockdown u proljeće prošle godine nije doveo do smanjenja globalne temperature - naprotiv, temperatura je čak i minimalno porasla. Naime, sa smanjenjem zagađenja zraka, pala je i količina čestica aerosola koje odbijaju sunčevo svjetlo. Riječ je o tek privremenom učinku koji je odgovoran za rast od procijenjenih samo 0,03 stupnja Celzijusa, no on je ipak bio veći od utjecaja istovremenog pada emisija CO2. To pokazuje koliko je osmišljavanje održivog klimatskog modela nevjerojatno složen zadatak. Dok se u međuvremenu emisije stakleničkih plinova polako vraćaju na pretpandemijske razine iako pandemija nije ni završila, godina bez letenja izazvala je brojne promjene u načinu na koji doživljavamo borbu protiv globalnog zagrijavanja, ali i pokazala da je potrebno razmišljati 'izvan kutije' u traženju rješenja za održivu budućnost.