Seriju 'Pistol' režirao je proslavljeni Danny Boyle za produkcijsku kuću FX, a koji se može gledati na platformi Hulu, u vlasništvu Disneya. Tako su najžešći britanski punkeri (nikad nemojte reći da su prvi, inače riskirate invaziju iz New Yorka) završili na jednom od najobiteljskijih mogućih prikazivačkih kanala. Prve reakcije publike su dobre, na IMDb-u šesterodijelna serija ima ocjenu 7,6, a kritika je našla solidne primjedbe. No, koga zanima to glazbeno razdoblje, sigurno je neće propustiti. Možda nećete naučiti koliko iz serije 'Punk' koju se može gledati na DokuTV, ali za nešto nostalgije uvijek ima vremena.

'Pistol' je nastao po scenariju Craiga Piercea, ali je utemeljen na memoarima Stevea Jonesa, gitarista i jednog od originalnog člana Sex Pistolsa, pod naslovom 'Lonely Boy: Tales From a Sex Pistol'. Glumci su, pak, praktički nepoznati. Osnovnu četvorku iz vremena prije dolaska Sida Viciousa u bend glume Toby Wallace (Steve Jones), Anson Boon (Johnny Rotten), Jacob Slater (Paul Cook) i Christian Lee (Glen Matlock). Sida je, pak, 'oživio' Louis Partridge.

I svi drugi ključni likovi britanske punk revolucije su tu, bar oni koji su se motali oko Sex Pistolsa od vremena kad su djelovali kao ozbiljno buntovan bend, do trenutka kad su postali vlastita karikatura pod vodstvom Malcolma McLarena, a prepustili drugima poput Clasha da se bave stvarnim poslom. Zato je dobro da se Boyle ipak najviše bavi korijenima Pistolsa, bučnim i prljavim klincima iz radničke klase koji u vrijeme vladavine Margareth Thatcher doista nisu imali previše budućnosti. 'No Future', rekao bi Rotten u 'Anarchy in the UK'.

Priča počinje sredinom sedamdesetih u ekonomski urušenom Londonu, sa Steveom Jonesom kao beskućnikom koji pokušava osnovati bend. Već u toj fazi u sagu se uključuju kreatorica Vivienne Westwood i veliki manipulator Malcolm McLaren, što će vjerojatno i punkerima koji su bili skeptični prema iskrenosti Sex Pistols ukazati da nisu bili daleko od istine. McLaren je smislio i ime, i uz Weswood osmislio izgled grupe. Naravno da nije sve bilo isfabricirano, Johnny Rotten i društvo ipak nisu bili boy band i snimili su jedan prekretnički album 'Never Mind the Bollocks', ali štošta jest. Dovoljno se sjetiti ulaska Sida Viciousa u bend umjesto kompetentnog basista i autora Glena Matlocka, i to samo zbog imidža. No, nećemo previše otkrivati, makar je o Sex Pistolsima toliko toga već poznato.

Boyle je, međutim, htio da serija izgleda što je moguće uvjerljivije, pa svi glumci u bendu doista sviraju i pjevaju, tako da su i scene s koncerata snimljene doslovno uz živu svirku. Da bi što više ušli u uloge, svi su se i sreli s ljudima koje glume, osim Ansona Boona, jer se Rotten od početka protivio snimanju serije i odbio je sudjelovati u projektu na bilo koji način. O vjernosti scenografije, kostima i atmosfere tačerovske Britanije ne treba ni govoriti. Boyle je u nekim intervjuima izjavljivao da je u seriji i doslovno želio pokazati anarhičnost Pistolsa, pa je puštao glumce da jurcaju unaokolo bez striktnog držanja knjige snimanja. Uz to, koristio je mnoštvo arhivskih snimaka.

Jedini problem kod produkcije pojavio se Rottenovim protivljenjem. John Lydon (ako ste zaboravili, to mu je pravo ime) nazvao je seriju 'najvećim sranjem koje je ikad morao izdržati', i prigovorio nedostatak poštovanja prema nasljeđu Sex Pistolsa. Protivio se i korištenju glazbe, ali su ga Steve Jones i Paul Cook tužili, uz podršku Glena Matlocka i nasljednika Sida Viciousa pa je Lydon izgubio pravnu bitku.

Još će proći vremena dok se reakcije sasvim slegnu, no one prve bliže su Lydonovom stavu. Opći je stav da je Boyle uspio pokazati neutaživu energiju Sex Pistolsa, ali da ima puno promašaja u prikazu njihovog uspona i pada. No, kako znamo, o ukusima nema nekog prevelikog smisla raspravljati, pa će sigurno takve biti i reakcije na 'Pistol'.