U Sjedinjenim Američkim Državama bjesni novi građanski rat. Saveznu je vlast uzurpirao predsjednik u svom trećem mandatu. Suprotstavljaju mu se secesionisti koje unutar Zapadnih snaga predvode Kalifornija i Teksas. Bliži se trenutak njihova obračuna koji će se dogoditi unutar Bijele kuće... Do prije koji mjesec opisano bi ostalo čvrsto unutar scenarističke mašte s obzirom na to da je riječ o zapletu distopijskoga akcijskog trilera 'Građanski rat' u režiji Alexa Garlanda s Kirsten Dunst u ulozi ratne fotografkinje koja dokumentira opisanu političku situaciju na primjerima konkretnih ljudi i vojnika.

Film je odmah po premijeri u ožujku dočekan kao izmaštano viđenje mogućeg ishoda nekih od budućih američkih predsjedničkih izbora, ne tako daleko u budućnosti. Dakako, svima je prva asocijacija bio mogući povratak Donalda Trumpa u Bijelu kuću, a on je iz nje izašao 2021. osporavajući rezultate izbora 2020., na kojima ga je pobijedio Joe Biden, i – dobivši podršku nasilnih prosvjednika koji su u siječnju 2021. provalili u američki Kongres. Već su i ti prizori zazivali mikro građanski rat.

Manje od stotinu dana od predstojećih američkih predsjedničkih izbora u utorak 5. studenoga ove godine, republikanski kandidat za šefa države Trump izgovara nešto što bi ranije djelovalo isključivo kao mašta scenarista. Obraćajući se okupljenima na samitu vjernika organizacije Turning Point Action u West Palm Beachu na Floridi, bivši je, a moguće i ponovni predsjednik SAD-a, pozvao kršćane da izađu na izbore i glasaju, ali još samo ovaj put, te nastavio: 'Nećete to više morati činiti za četiri godine. Znate što? Sredit ćemo to. Bit će dobro. Nećete više morati glasati, lijepi moji kršćani.'

U kronologiji američkih izbora za predsjednika SAD-a dosad nije bilo iole ozbiljnijih kandidata, osobito ne iz redova Republikanske i Demokratske stranke, koji su ovako eksplicitno najavili mogućnost dokidanja demokratskih izbora za čelnog čovjeka zemlje. Država koja se ponosi svojim slobodarstvom i demokracijom od samog proglašenja neovisnosti 1776. te koja demokratska načela izbora i formiranja vlasti smatra univerzalnom vrijednošću mogla bi na svom čelu dobiti političara koji bi demokratske višestranačke izbore – ukinuo, odnosno 'sredio'.

Je li u pitanju novo Trumpovo šokiranje domaće (ali i strane) javnosti, kojoj je već ranije najavio da će u slučaju pobjede biti 'diktatorom na jedan dan', ili bi u slučaju povratka u Bijelu kuću počeo raditi na demontaži američke demokracije, neće ostati visjeti u zraku, barem ne kada je riječ o njegovu srazu s kandidatkinjom demokrata za predsjednicu SAD-a. Mada se još tijekom izborne kampanje 2020. opravdano pretpostavljalo da se Biden neće više natjecati za predsjednika te da je njegov izbor Kamale Harris kao potpredsjedničke kandidatkinje zapravo uvod u njezinu predsjedničku utrku četiri godine kasnije, to se ovog ljeta dogodilo – iznuđeno. Biden je de facto zbog vlastite psihofizičke kondicije morao odustati od novih izbora te je Harris kao prva predstavnica kontinuiteta sadašnje vlasti postala kandidatkinjom na izborima. Iako njezino obnašanje potpredsjedničke dužnosti u protekle tri i pol godine nije dobivalo ohrabrujuće ocjene američkih birača, nakon Bidenova povlačenja novi su američki predsjednički izbori ponovno postali svojevrstan referendum o Trumpu i svemu onom što on predstavlja kao bivši predsjednik te politička, ali i medijska ličnost. Da su izbori 2024. imali ista dva vodeća kandidata kao i u pandemijskoj 2020., to bi bio referendum o Bidenu i njegovim mogućnostima obnašanja predsjedničke dužnosti. Ovako će biti o Trumpu. Opet.

Jer – u središtu će se naći najosjetljivija ideološka, vrijednosna i svjetonazorska pitanja koja već desetljećima polariziraju američko društvo, čiji će birači ovaj put umjesto zagledanja u pune ili prazne džepove pogledati u zemlju u kakvoj žele živjeti. Ne samo sljedeće četiri godine, nego i puno dulje. Harris i Trump sučelit će se oko najviših vrijednosti američkog društva, od najšireg opsega prava i sloboda do samoga demokratskog ustroja vlasti. Nakon što je Vrhovni sud SAD-a, čije je nove članice i članove imenovao upravo Trump u svom mandatu, ukinuo 2022. savezno pravo na pobačaj, već je ta odluka utjecala na kongresne izbore, a ovo pitanje bit će zasigurno jedno od najvažnijih u neposrednoj i posrednoj debati demokratske kandidatkinje i republikanskog kandidata. Baš kao i položaj žena u društvu o kojem i Trump i njegov potpredsjednički kandidat J.D. Vance imaju krajnje konzervativan stav, podalje od ranijih republikanskih predsjednika.

Predsjednički izbori u Hrvatskoj

Ovako zaoštrena ideološka pitanja neće obilježiti hrvatske predsjedničke izbore, čiji se prvi krug održava nepuna dva mjeseca nakon američkih, ali bi najavljene ili potencijalne kandidatkinje za predsjedničku dužnost u Republici Hrvatskoj mogle utjecati na namjeru sadašnjeg šefa države Zorana Milanovića da osigura drugi predsjednički mandat. Kada mu već treći put zaredom nije uspjelo osigurati drugi premijerski mandat jer je predvodeći SDP što formalno (2015., 2016.), što neformalno (2024.) baš svaki put nakon odlaska iz Vlade izgubio parlamentarne izbore. Netko bi drugi makar iz političke odgovornosti prema odluci birača koji ga ne žele na čelu Vlade odustao i od čela države. Međutim, kako je on 'najbolji politički neprijatelj' premijeru Andreju Plenkoviću, tako su kao spojene posude Plenković i HDZ 'najbolji politički neprijatelji' Milanoviću.

Dok HDZ, a zapravo Plenković, filtrira kandidata koji će Milanoviću makar u prvom krugu izbora otežati situaciju, ovaj put ujedinjujući desnicu da se ne ponovi njezin preferencijski rascjep kao 2019./20., dojučerašnja perjanica Mosta, a sada neovisna saborska zastupnica Marija Selak Raspudić već je potvrdila svoju kandidaturu za predsjedničke izbore. I dok Milanović uz pomoć već godinama ideološki dezorijentiranog SDP-a, htio-ne htio, nerijetko podsjeća na domaću inačicu Trumpa, od svoga hinjenog nacional-konzervativizma do u najmanju ruku skepse prema Europskoj uniji, NATO-u i suprotstavljanju onom što predstavljaju politike Vladimira Putina, Viktora Orbána i Milorada Dodika, sve odreda poštovatelja nepovredivosti državnih granica, uključujući hrvatske i susjedne Hrvatskoj, Selak Raspudić autentična je javna ličnost koja je izlaskom iz sada već paleodesničarskog Mosta do daljnjeg produžila svoju političku karijeru.

No ako je Milanović donekle odjek Trumpa, Selak Raspudić nije hrvatska inačica Kamale Harris. I ona je poprilično konzervativna političarka, što se u njezinu radu u Hrvatskom saboru više puta potvrdilo, ali nikako i bigotna, što ju je u konačnici i odvojilo od Mosta i Mostovih političara poput Marina Miletića i njegovih stavova o pobačaju. Međutim može li ona bez matične stranke ugroziti Milanovićev primat?

Selak Raspudić lako bi mogla osvojiti glasove onih kojima imponiraju znanje, elokvencija, komunikacijske vještine i argumentiranje u raspravama, čak i onda kada se s tim argumentima slažu samo djelomice, s obzirom na to da će Milanović te HDZ sa svojim kandidatom računati na ideološko-stranačku disciplinu.

Da upravo ona može verbalno parirati Milanoviću, to nije nepoznanica; dovoljno se sjetiti kako ga je 'poklopila' nakon njegove unaprijed izgubljene inicijative da se blokira ulazak Finske i Švedske u NATO, dok se ne promijeni izborno zakonodavstvo u BiH. Osobito zato što se njegovi nastupi svode na manje-više pripremljene monologe te je u pravom dijalogu i raspravi ograničen vlastitim poimanjem svojih rezultata u politici. Ti se rezultati danas reduciraju na neuspješno vođenje Vlade, sadržajno i kadrovski oslabljeni SDP koji na parlamentarnim izborima nije pobijedio od 2011. te na predsjednički mandat koji se pretvorio u stand-up politiku bez ostvarenja iole značajnijih hrvatskih interesa u zemlji i inozemstvu, odnosno ondje gdje ga je Ustav RH ovlastio da djeluje.

Srećom, na njegovoj je strani nehotice HDZ te je Milanoviću puno važnije da ga napada Plenkovićeva stranka nego da ga podržava SDP, ma tko ga vodio. To bi moglo ići na ruku i osobi koju će na predsjedničkim izborima istaknuti Možemo!, poput Ivane Kekin ili Sandre Benčić, kao predstavnica zelene ljevice u odnosu na SDP kao predstavnika potamnjele ljevice. I Kekin je, primjerice, najjača u verbalnim istupima u odnosu na uspješno artikulirane politike posebice u Zagrebu, ali su predsjednički izbori počesto stvar dojma. U Hrvatskoj također. U SAD-u su pak stvar načela te je najvažnije da ni na koji način ne počnu zazivati građanski rat. Ili trajni mandat.