Nedavna vijest kako se poznata holivudska glumica Angelina Jolie odlučila na operaciju odstranjenja grudi intonirana je u svjetskim medijima kao dramatična, senzacionalna, šokantna. Zaista, i sama pomisao da je ljepotica posegnula za tom mjerom izaziva jezu i kod muškaraca i kod žena - makar iz različitih razloga - čak i kad ona sama pojasni kako se radi o preventivnom zahvatu koji, naravno, uključuje i rekonstruktivni zahvat. Kad dakle otpadne ona prva pomisao, da se radi o kozmetičkom zahvatu ili pak o ekstremnom načinu skretanja pažnje, otvara se niz drugih pitanja: Zašto je, zaboga, to učinila? Je li to pretjerivanje, neka vrsta hipohondrije, ili je takav radikalan zahvat zaista bio potreban? Ta pozitivni test na mogućnost nasljeđivanja raka grudi ipak pokazuje samo mogućnost, a ne i izvjesnost opake bolesti od koje su umrle njena baka i majka.

Žene između drame i statistike

Glumica u svojoj odluci nije osamljena. U zadnjih desetak godina, broj žena u SAD-u koje se odlučuju na ovaj zahvat deseterostruko je porastao, a trećina žena koje imaju rak na jednoj dojci traži da im se preventivno ukloni i druga. Njihov je razlog istovjetan Angelininom: strah od bolesti i želja da se eliminira potencijalna opasnost s kobnim ishodom. Jedina je razlika između tih žena i zvijezde poput Jolie – njihova odluka da ostanu anonimne, statistički brojevi.

Godišnje se u Hrvatskoj napravi između 70 do 80 takvih operacija, istih kao i kod Angeline Jolie. Razlozi Hrvatica identični su onima Amerikanki – izbjeći bolest, spriječiti je kad se to danas već može. Takva odluka nije jednostavna, uključuje niz testova i stručnih vještačenja, i ne bi trebalo podcjenjivati snagu koja je nekoj ženi potrebna da se na to odluči. Cijenu testiranja i zahvata da uopće ne spominjemo. Njihova drama je sama po sebi strašna i razumljivo je da će većina žena podijeliti teškoće samo sa svojim najbližima. No ako privatna drama ne postane javna, ako, dakle, javnost ne sazna za njihove dileme i odluke, ostalima u sličnoj situaciji njihovo iskustvo neće puno značiti.

Angelina Jolie odlučila se na javni istup iz razloga koji su, po svemu sudeći, sve samo ne trivijalni. Kad je cijeli postupak bio gotov, mimo očiju javnosti, sama glumica je u pismu NYT argumentirano objasnila svoje motive, postotak vjerojatnosti da naslijedi bolest, operativne postupke, kao i svoje osjećaje i motivaciju da izađe u javnost: 'Sada o tome pišem jer se nadam da će druge žene imati koristi od mog iskustva... Izabrala sam da svoju priču neću tajiti, jer postoje brojne žene koje ne znaju da možda žive pod sjenom raka.'

Mantra hrabrosti: može li ona, mogu i ja!

Šok koji je svijetu priredila Angelina Jolie nije samo u činjenici da se podvrgla radikalnom zahvatu – čine to i mnoge druge žene, pa i glumice - nego da o tome nije šutjela. Da je šutjela, svijet to ne bi saznao, nagađanja i pitanja bi izostala, ne bi bilo drame ni senzacije, i sve bi završilo na šuškanju po trač-novinama. Šok javnosti bi izostao. No kad je svojim pismom javno priznala da se boji raka i da se zato podvrgla zahvatu, pritom još i naglasivši kako je vlastito iskustvo iznijela u javnost zbog drugih žena, učinila je nešto za holivudske zvijezde zaista radikalno: izašla je iz anonimnosti i dala bolesti svoje lice. Sjetimo se, tako je svojedobno postupio i Rock Hudson kad se razbolio od AIDS-a.

To je čin vrijedan poštovanja. U ovako teškim slučajevima bolesti, koji često izgledaju beznadno, sva je razlika upravo u tome, u izlasku u javnost i osvještavanju o problemu. Angelina je ovim činom postala role-model. Kad bolest ima lice, postoji i mogućnost identifikacije drugih s njenim problemom: ako je ona mogla proći sve to, možda mogu i ja? Pozitivan primjer nekoga tko se bori s bolešću, tko je odlučan i pobjeđuje unatoč preprekama i teškoćama, daje ljudima nadu. Zbog toga se prema njenom javnom istupu ne bi trebalo odnositi sa sumnjom ili omalovažavanjem.

Dapače, posrijedi je rijetka vrsta nesebičnosti, koja bi mnoge žene kod kojih postoji opravdana sumnja na bolest mogla potaknuti da se na vrijeme testiraju, pa čak i operiraju, i tako vjerojatno spase život. Naravno, takva operacija nije rješenje za sve slučajeve, a daleko od toga da je takav tip prevencije preporučljiv ili uopće moguć i za druge opasne genetske bolesti. No njena je namjera vjerojatno bila ovim pismom alarmirati žene i ukazati im da i same mogu učiniti mnogo, ako se podvrgnu kontroli i obrate pažnju na moguće simptome.

Zvijezde nam se čine tako udaljenima da je teško zamisliti da su i one ljudska bića, sa sasvim ljudskim problemima. Obično im jednostavno zavidimo. Šok je otkriće da su to ipak smrtnici, osobe koje su spremne izložiti svoju intimu samo i isključivo zato da bi pomogle drugima. Angelina Jolie je pokazala da je feministička osviještenost o privatnom koje je javno još uvijek važna i aktualna.