Neshvatljivo je zašto ljudi inzistiraju na izvršenju poslova u zadnji čas, pa čak i onda kada je završetak izgubio svaki smisao, kada se ionako neće ništa promijeniti ili kad je zbog realno otegotnih okolnosti razumnije cijelu stvar odgoditi za neko bolje vrijeme. Možda se radi o nekakvoj maniji svođenja računa ili kompulzivnoj potrebi da se upiše plus u kućicu na ploči. Bilo kako bilo, ovom adrenalinskom tripu dedlajna ne mogu odoljeti ni političari. Oni vladajući, dakako, redovito ga se sjete uoči izbora.

Upravo ovdje ne može biti logike. Samorazumljivo je da smo mi narod koji je dosad postao imun na obećanja. Utoliko je vjerojatnije da će većini glasača ova izvještačena revnost biti potpuno prozirna. Obećanja su za nas ludom radovanja, jer smo se nakon nedovršenih utopija socijalizma i dva duga desetljeća parlamentarizma navikli da ih gotovo ne primjećujemo i svakako brzo zaboravljamo. Znate onu izjavnu rečenicu koja se mogla čuti na vijestima u vrijeme socijalizma. Pravilno naglašen svaki slog, uravnotežen glas spikera i mirno intonirana točka na kraju (nikako uskličnik): 'Radovi na završenju dionice autoputa kasne po planu', baš kao da se radi o vremenskoj prognozi.

Milan gradi, Mile razgrađuje...

Parlamentarizam je zemljama bivše Jugoslavije donio specifičan folklor političke elite koji se umnogome svodi na performans efikasnosti. Uz tu glumljenu poslovnost političari novog kova nastavili su davati predizborna obećanja, ali su se pojavila i ta smiješna 'predizborna izvršenja'. Njima je aktualna vlast više sklona utoliko što je trka za sljedeći mandat neizvjesnija. Radi se o hitnom završetku radova koji su bili predizborna obećanja na prošlim izborima, a uoči aktualnih trebali bi poslužiti kao politički PR ili potvrda da će trenutno vladajući, ako im bude povjereno povjerenje, tako im mlijeka u prahu, ovoga puta dotični projekt sigurno dovršiti.

I u susjednoj Bosni i Hercegovini političari dobro poznaju taj princip, a najpopularnija vrsta predizbornih izvršenja su predizborna asfaltiranja. Znaju političari da je današnjem radnom čovjeku još uvijek važniji kilometar asfalta od bilo kakve ambulante ili škole. Jedan se takav primjer dogodio u Republici Srpskoj kada je notorni Milorad Dodik kako bi kupio tijesnu pobjedu u nekoj općini, navrat-nanos, desetak dana prije izbora odlučio stanovništvu pokloniti dugo očekivani i obećani asfalt. Svaki bauštelac zna da se dobar asfalt sastoji od nekoliko slojeva i da njegova priprema traje, ali političar zna bolje. Tako je Mile Dodik dao napraviti tanak asfalt na nepripremljenoj podlozi pa su ga narednih dana razmrvila seoska vozila i raščeprkale kokoši. Ali bilo je kasno, jer je izbore dobio.

Jedan drugi Mile, ovaj naš rođeni i zagrebački, uskoro će svečano prerezati posljednju vrpcu svog četverogodišnjeg mandata. Tako će dugo očekivano spajanje dva dijela Branimirove ulice postati posljednja promidžbena gradnja. Za razliku od bosanskog slučaja, ovdje se radi o podvali koju je lakše provaliti od Dodikove asfaltne kaldrme. Ova Bandićeva je dvostruko uža od obećane i planirane prometnice, jer za potrebe izborne scenografije inzistiralo se na dovršenju samo jedne trake. Grad naime nije uspio otkupiti cijelo zemljište potrebno za izgradnju punog profila. Kratku dionicu od Zavrtnice do križanja s Heinzelovom krasit će uski crvuljak pa će se teško moći u oba smjera.

Usko grlo i duboko grlo

Ako slonovska zlopamtila osjete da ih svrbi na potiljku i da ih Bandićevo usko grlo na Zavrtnici podsjeća na nešto drugo, to je zato jer se sličan scenarij Zagrepčanima već dogodio u Dubravi kada se Grad mjesecima pogađao s vlasnicima zemljišta u Dupcu za izgradnju novog tramvajskog okretišta. Grad je nudio 80, ljudi su tražili oko 100 (mislim da se tada još radilo o dojčmarkama po kvadratnom metru), a na kraju se Bandić nagodio. Našim novcima, dakako.

Umjesto da se projekti planiraju pažljivo i unaprijed, Bandić redovito započne radove prije nego što je riješio neka važna pitanja poput vlasništva. Ovo bi razbacivanje gradskim novcem možda i bilo smiješno da se ne događa nama. I to već 12 godina, mi i naš gradonačelnik ponavljamo razred.

Ne tako davno zagrebački je prvak urbanog menadžmenta bio jedan od prvoupisanih studenata na studiju urbanog upravljanja na Pravnom fakultetu. I sam je tada govorio da želi poraditi na 'znanjima koja je stekao kao prvi čovjek grada'. Koja je to znanja Bandić doista stekao? Ali važnije je pitanje što su pritom, u tri duga i zamorna gradonačelnička mandata, naučili Zagrepčani?