Dosadašnji tijek kampanje za američke predsjedničke izbore obilježile su doskočice i slogani od jednog retka te mnoštvo osobnog podbadanja, a ne baš previše sadržaja. Pa ipak, u međuvremenu je Trump na službenoj stranici svojeg stožera objavio izborni program i počeo barem donekle više pažnje posvećivati ekonomskim pitanjima nego dosjetkama o protukandidatkinji i njezinom sukandidatu. Demokrati će puni program predstaviti na stranačkom skupu u Chicagu, a on počinje danas i trajat će sve do četvrtka. Uz Harris i Walza, glavne govore održat će još uvijek aktualni predsjednik Biden, kao i bivši predsjednici Bill Clinton i Obama te bivša kandidatkinja Hillary Clinton. Premda još nismo čuli što Kamala Harris sve namjerava napraviti ako postane 47. američka predsjednica, imamo već poprilično dobru predodžbu o tome, barem što se tiče unutarnje politike.

Da bi imale dobar prolaz kod birača, njezine programske smjernice trebaju isticati uspjehe dosadašnje administracije (Biden – Harris), ali i istovremeno ponuditi nešto novo, a opet ne uplašiti Amerikance onime što malo tko voli čuti – novim porezima i nametima. Nasuprot tome, Trump je u poziciji izazivača i mora pokušati sadašnju ekonomsku i sigurnosnu situaciju prikazati kao što lošiju te inzistirati na kontrastu između vremena u kojem je on bio u Bijeloj kući i sadašnje administracije, ali i povezivati Harris s Bidenovim slabim točkama.

Biden i Trump – usporedba

Prema podacima prezentiranima u Washington Postu, rezime ekonomske politike dvojice predsjednika pokazuje da usporedi li se 2019. godina, zadnja godina prije pandemije, kada je Trumpova administracija postigla najnižu stopu nezaposlenosti, te lanjska godina, kada je aktualna administracija imala najbolje brojke na tržištu rada, dobiva se nalaz da je u većini saveznih država (izuzev, primjerice, najvećih, Kalifornije i Teksasa) i u većini okruga nezaposlenost bila niža pod Bidenom nego pod Trumpom. Slično kao i Hrvatska, Sjedinjene Države doživjele su snažan oporavak nakon pandemije te je stvoreno šest milijuna radnih mjesta više nego što ih je bilo prije koronavirusa, a postignuta su i značajna smanjenja dohodovne nejednakosti i dječjeg siromaštva. Međutim, dok je za Trumpa rast plaća (15,4 posto) bio značajno veći od rasta inflacije (7,8 posto), za aktualnog je predsjednika stopa rasta plaća bila tek neznatno iznad inflacije (19,4 posto naspram 19,2 posto). Uz to, cijene nekretnina su na najvišoj razini od 1984. godine. Usprkos dobroj ekonomskoj situaciji pod Bidenovom palicom, inflacija utječe na nižu razinu potrošačkog povjerenja. Amerikanci, navikli na čvrstu valutu, još lošije reagiraju na inflaciju, što utječe na njihov opći dojam o stanju gospodarstva. Takvo raspoloženje u konačnici ide na ruku Trumpu, a ne Harris, koja nije bila zadužena za ekonomska pitanja, no bila je te i dalje jest aktualna potpredsjednica.

Što nudi Trump?

Budući da Harris još nije objavila cjelovit program, osvrnut ćemo se na samo na Trumpove ekonomske politike. Trump vezuje borbu protiv inflacije uz cijenu goriva, a nju želi srušiti širenjem novih bušotina (prije svega u uljnim škriljcima) i zaokretom od novog zelenog sporazuma, odnosno ambicioznih planova smanjenja stakleničkih plinova i prelaska na nove izvore energije. U tom kontekstu želi i odustati od zacrtanih ciljeva napuštanja prodaje novih automobila s motorom na unutarnje sagorijevanje te ukinuti mnoge propise i ekološke naknade. Pa ipak, budući da se Elon Musk prometnuo u jednog od njegovih najvećih donatora i podržavatelja, možda se Trumpov stav o električnim autima donekle i promijeni. Bivši predsjednik želi srezati porezno opterećenje za radnike, a posebice je istaknuo neoporezivanje napojnica. U američkom ugostiteljstvu gotovo sav prihod proizlazi iz napojnica jer konobari nemaju fiksnu plaću, već su prijavljeni na minimalac ili im je fiksni dio ispod minimalca, a razliku pokrivaju napojnice. U međuvremenu je Harris istaknula da i ona podržava takvu mjeru. Naposljetku, Trump ističe da neće biti podizanja dobi za umirovljenje. Njegova glavna poruka jest da su Biden i Harris prouzročili inflaciju pretjeranim tiskanjem novca tijekom i nakon pandemije, kao i novim regulativama vezanima uz zelenu tranziciju.

Što nudi Harris?

Inflacija je u Americi dovela do povećanja cijena hrane u samoposlugama od oko dvadeset posto. Harris predlaže zakonske sankcije za trgovce koji značajno podižu cijene. Slične mjere bile su uvedene u dijelu saveznih država, no nisu nužno snizile cijene. Dok jedni smatraju da od svega toga neće biti ništa, republikanci su je optužili da time 'uvodi socijalizam' i da će kontrola cijena proizvesti nestašice. CNN, inače sklon demokratima, izvješćuje da nema jasnih dokaza za to da su trgovci 'podebljavali marže', već se prije svega dogodilo o kombinaciji faktora – pandemije, javnih ulaganja i ekspanzivne politike nakon pandemije te rata u Ukrajini.

S ove strane Velike bare, u Europskoj uniji, nemali broj zemalja postavio je ograničenja cijena osnovnih prehrambenih proizvoda da bi se umanjio inflacijski šok za potrošače. Među tim zemljama je Hrvatska, u kojoj je već godinama na vlasti stranka koju bi samo teški cinici prozvali socijalističkom. Ali u hrvatskom slučaju više se radi o dogovoru Vlade i trgovačkih lanaca o gornjim granicama cijena za manji dio proizvoda, a većina cijena i dalje slobodno fluktuira (u pravilu, i dalje idu gore, iako se inflacija značajno usporila u proteklih godinu dana).

Druga velika najava demokratske kandidatkinje jest sufinanciranje kupovine nekretnine za one koji je ne posjeduju ili je ne posjeduju njihovi roditelji. Predviđeni iznos je 25.000 dolara. Uz to je obećala velike porezne olakšice za građevinske tvrtke da bi gradile više stambenih objekata i time povećale ponudu nekretnina. Iskustva APN-ovih kredita u Hrvatskoj pokazuju da ovakve mjere obično ne uspijevaju smanjiti cijene nekretnina, no u američkom slučaju moglo bi se dogoditi da savezna vlada djeluje kao jamac mladim kupcima, onima koji inače ne bi bili kreditno sposobni. Treba se nadati da to neće proizvesti krizu loših zajmova kao što je to bilo 2008. godine, kada se pucanje tog kreditno-nekretninskog balona prelilo na cijeli svijet. Također, Harris želi kontrolu cijena najma, koja se već u različitim oblicima prakticira u gradovima poput New Yorka, podići na saveznu razinu, pa bi tako najmodavci smjeli dizati stanarinu maksimalno pet posto godišnje te se ne bi smjeli udruživati u kartele dogovaranjem iznosa najamnina s drugim stanodavcima u istom susjedstvu ili naselju. Naposljetku, Harris najavljuje značajno povećanje poreznih olakšica na djecu, kao i uvođenje dječjih doplataka u prvoj godini djetetova života. Prilično srednjostrujaške mjere za većinu Europe, no u Americi ih se u dijelu javnosti dočekalo na nož kao da se radi o vožnji par-nepar ili kupovini na točkice. Uzgred budi rečeno, Washington Post, koji je inače prilično sklon demokratima, krenuo je oštro kritizirati najavljene ekonomske planove njihove kandidatkinje. Možda je vlasnik ovih novina, Amazonov Jeff Bezos, zaključio da mu se Harris ne čini dovoljno prijateljski nastrojena prema poduzetništvu pa puše na hladno.

Stanje anketa

Naravno, američki kandidati za Bijelu kuću mogu svašta obećavati, ali to nije baš najjednostavnije i provesti u djelo. Trump je, dok je bio predsjednik, govorio da će ukinuti Obaminu zdravstvenu reformu i zamijeniti je nečim boljim i održivijim, ali na kraju od svega toga nije bilo ništa. Naime dio toga je moguće postići predsjedničkim uredbama, no za većinu supstancijalnih promjena u ekonomskoj, socijalnoj i zdravstvenoj politici potrebno je propis uspješno provući kroz meandar različitih interesa i veto-igrača zvan Kongres. Predsjednici najčešće ne raspolažu sve četiri godine mandata većinom svoje stranke u oba doma Kongresa, što znači da će puno teže moći progurati svoje zamisli ili će ih morati jako modificirati. Naposljetku, prisjetimo se i kako je zdravstvena reforma za vrijeme Obame (Obamacare) tek sjena onoga što je priželjkivao, najavljivao i planirao.

Vrlo je nezahvalno u ovom, vrlo ranom trenutku, prognozirati tko će pobijediti. Međutim za sada se čini da će Senat ići republikancima, a Zastupnički dom demokratima, dok je trenutno raspored snaga obrnut. Harris je prešla u vodstvo (uprosječeno vodi 47,1 posto naspram 44,6 posto), usprkos tome (netko će reći, baš zbog toga) što za sada vodi pomalo atipičnu kampanju (doduše, sličnu Bidenovoj 2020. godine) – održava skupove s biračima na kojima ima više-manje isti motivacijski govor, a do sada nije imala medijske nastupe u obliku dužih intervjua u kojima bi bila izložena rešetanju oko izbornog programa. No zbog glasanja u Izborničkom kolegiju još je važnije stanje anketa po državama bojišnicama. U većini njih donedavno je blago vodio Trump, no i tu se situacija ponešto promijenila. Harris vodi 2,1 posto u Arizoni, 0,2 posto u Nevadi, 1,5 posto u ključnoj državi Pennsylvaniji te tek 0,1 posto u Sjevernoj Karolini, a nju se prethodno smatralo relativno sigurnom za republikance. Harris se približila Trumpu i u Georgiji, u kojoj on ima prednost od 1,4 posto.