Državno odvjetništvo potvrdilo je tportalu da je bivši ministar zdravstva Neven Ljubičić danas dao iskaz o potezima koji su prouzročili nevjerojatnu poslovnu eksploziju privatne poliklinike Medikol. Prema svim dostupnim izvorima, bivši ministar Ljubičić igra na kartu prebacivanja optužbi na svog šefa, bivšeg premijera Ivu Sanadera. Njegov nasljednik, ministar Darko Milinović, pak, za cijelog svog mandata nijednom nije spazio da nešto nije u redu sa slučajem Medikol. Ako ih je Sanader, dok je bio premijer, tako držao u šaci da oni nisu mogli sami ništa zaključiti ili činiti, je li vrijeme da im netko oduzme radnu sposobnost?
Ime bivšeg premijera Ive Sanadera kao organizatora operacije Medikol već se dugo spominje u krugovima zdravstvene administracije, no taj je podatak prvi put objavljen javno sad kad je posve jasno da dva HDZ-ova
zdravstvena ministra, Neven Ljubičić i Darko Milinović, nose omču oko vrata radi ovog slučaja.
Prema izvoru bliskom istrazi, Ljubičić je u toku jutra istražiteljima USKOK-a dao iskaz o okolnostima pod kojim je 2007. godine potpisan ugovor Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i Medikola, u kojem je navodno teretio Sanadera kao nalogodavca, a sličnu je optužbu tportalu prije nekoliko dana iznio i visokopozicionirani aktualni dužnosnik zdravstvenog sustava.
Taj izvor tvrdi da je Sanader tražio od upravnog vijeća Vinogradske bolnice da Medikolu omogući besplatan najam prostorija u bolnici, što je malo preinačeno u najam od 500 kuna mjesečno.
No, uzmimo ovo tek kao dobar povod da hrvatska javnost napokon raščisti s budalaštinama o Sanaderu i nevinim podanicima koje često dolaze iz službenih političkih, istražiteljskih i novinarskih krugova.
Nijedna neformalna naredba koju je navodno bivši premijer davao ministrima i direktorima javnih poduzeća nema ama baš nikakvu pravnu težinu niti se oni koji su počinili kaznena djela mogu vaditi na takve naredbe, pa tako ni utjecaj visokog Vladinog dužnosnika u slučaju Medikol ne može eskulpirati ministre i šefove HZZO-a. Preporuke visokog Vladinog dužnosnika (bilo kojeg) terete tog dužnosnika samo u slučajevima u kojima je izravno bio nadležan, osobno ili zajedno s Vladom. Regulacija zdravstvene mreže i prava iz obveznog osiguranja za pojedinačnu zdravstvenu uslugu sigurno nije bila u Sanaderovoj nadležnosti, barem ne u ovom slučaju.
To bi u daljnjoj istrazi trebali potvrditi i DORH ili USKOK, inače ćemo i dalje kao zemlja ići kvragu, govoreći da poslušnost može biti izlika za kriminal.
Država nije dječji vrtić u kojemu klinci uhvaćeni u nepodopštini sa suzama u očima govore 'teta mi je rekla da mogu', nego skup institucija, zakona i procedura, kojima se točno zna nadležnost, slijed i način interakcije.
Evo kako je to išlo u slučaju Medikola.
Tportal je prošlog tjedna objavio sadržaj dokumentacije iz koje se vidi da je 2007. godine poliklinici Medikol osiguran monopol u pretragama PET/CT-om, i to pod njihovim uvjetima, iznesenim u dokumentu koji je ova poliklinika HZZO-u uputila pod nazivom 'Projekt PET/CT'. U dokumentu stoji točna dinamika širenja Medikolovih centara po Hrvatskoj, cijena pretrage i dinamika godišnjeg rasta broja pregleda o trošku Zavoda. Da je to u detalje provedeno, potvrđuje zatečeno stanje u 2011. godini (sve iz dokumenta se doista i provelo) i činjenica da HZZO u službenoj prepisci s državnim bolnicama govori o 'Projektu PET/CT koji u Hrvatskoj u dogovoru s Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi provodi Medikol'.
Ovdje razumna osoba odmah primjećuje tri ključne stvari: da se projekt odvija 'u dogovoru s MZSS-om', ne s Vladom RH, da se spominje neformalni 'dogovor', ne službeni ugovor i da se dogovor proteže na vrijeme u kojemu Sanader dobrih godinu i pol nije premijer.
Ministar Milinović i direktor HZZO-a Tihomir Strizrep za tportal su potvrdili da dogovor o monopolu ne postoji kao formalni dokument u institucijama kojima su na čelu, a nisu ga, prema našim informacijama, našli ni istražitelji. Dakle, sve što je Sanader eventualno dogovorio, bilo je ispod stola i nikoga ni na što nije obavezivalo, ni 2007. godine, a danas još manje.
Ljubičić i Milinović se iz ove situacije, dakle, mogu pravno vaditi na bivšeg premijera, jedino ako im je obojici držao pištolj na čelu, pa tako pune četiri godine.
Za potpisivanje i pridržavanje nepovoljnog i vjerojatno protuzakonito monopolističkog ugovora Medikola i HZZO-a odgovorni su, formalno-pravno i moralno, isključivo njih dvojica. Jedan je započeo priču, uvevši Medikol u sustav javnog zdravstva, a drugi ju je nastavio, pretvorivši Medikol u poslovni imperij koji crpi zdravstveni proračun pod kriminalnim uvjetima.
Drugo je pitanje hoće li DORH i USKOK znati pravno rasplesti tu situaciju, pa čak i bez nekog konkretnog dokaza o tragu novca dokazati da su te nadležne osobe doista počinile i neko kazneno djelo. Nanošenje štete državnom proračunu, na primjer ili provedbu monopola suprotno Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja.
Nastave li se svi skupa pozivati na Sanadera, od zdravstvenih ministara do istražitelja, mogu slobodno tražiti i da im se oduzme poslovna sposobnost, razlika nije tako krupna kako se na prvi pogled čini.
