'Mislim da je danas, posebice nakon skupo plaćene neodlučnosti premijera... svima jasno zašto smo ovu Vladu nazvali Titanik vladom...'. Pisao je tako u travnju 2017., dok je Hrvatska podrhtavala od urušavanja koncerna Agrokor, uz Ivana Pernara najagilniji oporbeni političar u zemlji. I najžešći kritičar Vlade premijera Andreja Plenkovića te vladajuće koalicije HDZ-a i omraženog mu Mosta nezavisnih lista.

Bio je to Ivan Vrdoljak, predsjednik HNS-a koji se nakon sve očitijeg nesnalaženja Davora Bernardića na čelu najjače oporbene stranke SDP-a počeo nametati kao potencijalni vođa u to doba ošamućene oporbe. Uostalom, HNS je zahvaljujući koaliciji sa SDP-om na parlamentarnim izborima 2016. ponovno osigurao pristojan broj zastupničkih mjesta u Hrvatskom saboru te je upornim kritikama na račun nove Vlade, kojoj će u svibnju njezin aktualni potpredsjednik i ministar financija Zdravko Marić jedva izbjeći izglasavanje nepovjerenja, djelovao kao solidna oporba. No bio je to samo privid.

HNS se samo nekoliko tjedana nakon Vrdoljakove opetovane usporedbe Plenkovićeve vlade s Titanikom odlučio za politički salto mortale i sklopio koaliciju s HDZ-om. Stranka se doslovce 'sauchizirala' imajući u vidu to da je Zdravka Marića i de facto cijelu Vladu prethodno spasio bivši SDP-ovac Tomislav Saucha. I dok je bivši predstojnik ureda premijera Zorana Milanovića, optužen za lažiranje putnih naloga, svojim saborskim glasom spriječio Marićev odlazak iz Vlade, HNS je ubrzo spriječio da cijela ta Vlada doživi sudbinu Titanika unatoč vlastitim usporedbama Plenkovićeva kabineta s najpoznatijom pomorskom katastrofom u povijesti. Malo je tko u hrvatskoj politici tako sâm sebi ušao u usta kao tada Ivan Vrdoljak, pravdajući sve potrebom spasa hrvatskog obrazovnog sustava čiji su resor HNS-ovci preuzeli u novoj Vladi.

Dvije i pol godine kasnije taj isti resor potresa štrajk osnovnoškolskih i srednjoškolskih nastavnika uz početak krajnje razvodnjene obrazovne reforme zbog koje će Hrvatska, među ostalim, i dalje biti pri dnu Europske unije. Jer – prije no što se reforma nesuvislo nazvala 'Školom za život', trebalo je osmisliti za kakav se to život dugoročno obrazuju najmlađi naraštaji u Hrvatskoj. Za život u zemlji s detaljno razrađenom strategijom razvoja neovisnog o trenutačnim političkim slagalicama ili za život u sredini u kojoj je presudno prilijepiti se uz bilo kakvu vlast kako bi se u nekoliko godina namirile vlastite potrebe. To je u prvom redu izbor kreatora i provoditelja javnih politika, među kojima je obrazovanje jedno od društveno najvažnijih. U tom se resoru trenutačno štrajka samo mjesec dana nakon početka školske godine, HNS-ova ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak izjavljuje da je ljuta, kao da ne sjedi u toj istoj Vladi čije su joj odluke valjda razlog ljutnje, dok pojedini HNS-ovci testiraju koliko ih premijer Andrej Plenković uopće shvaća ozbiljno kada govore o izlasku iz koalicije i izazivanju prijevremenih parlamentarnih izbora na kojima bi propali. Doda li se tomu to da se oprezni i ni po čemu dojmljivi međimurski župan Matija Posavec napokon odlučio za izlazak iz HNS-a, pri čemu mu je trebalo dvadeset i osam mjeseci da shvati da je koaliranje s HDZ-om bilo kobno za stranku, stranka Ivana Vrdoljaka nakon 'sauchizacije' polako klizi prema svojoj 'titanikizaciji'.

Matija Posavec, unatoč svojoj neprepoznatljivosti na nacionalnoj razini, što su potvrdili i europski izbori, mogao je barem u Međimurju te na sjeveru Hrvatske osigurati HNS-u jedno zastupničko mjesto u budućem sazivu Sabora. Ovako HNS riskira da prvi put nakon 1992. postane izvanparlamentarnom strankom. Niti su prihvatljivi kao oporba, niti su uspješni kao vlast, niti više imaju sigurne izborne utvrde. Možda im jedino preostaje da ih povede Blaženka Divjak uspije li dogovoriti s premijerom koliko-toliko prihvatljivo rješenje za nezadovoljne prosvjetare te se u posljednjoj godini mandata Vlade profilira kao zaštitnica zaposlenih u svom resoru, kao i vrijednosti za koje se HNS kao stranka liberalnih demokrata navodno zalaže. Problem je pak to što se HNS u javnosti kudikamo više doživljava kao stranka koja shvaća liberalnu demokraciju kao unosnu priliku za političku trgovinu u kojoj jedan dan kritizirate Titanik, a već ste drugi na njemu.

Hoće li treći dan HNS napokon iskočiti s Titanika ne ispune li se zahtjevi štrajkaša? Što bi to značilo za stranku, a što za Vladu? HNS-ov saborski klub zastupnika ima šest članova te bi brojčano doista mogao ugroziti parlamentarnu većinu. Međutim, to je opsjena. Kako je u klubu i prebjeg Tomislav Saucha, nije teško zamisliti da on ponovno stane uz HDZ koji očito doživljava kao zadnju luč vlastite slobode. Također, preostali HNS-ovci teško mogu destabilizirati postojeću statiku Vladine većine kojoj se uvijek može priključiti netko iz postojeće pseudooporbe. HNS-u su ovo posljednji mjeseci djelovanja na vlasti te bi izlaskom iz vladajuće koalicije nepotrebno izgubio ono malo preostalog utjecaja u politici bez toga da kao povratnička oporbena stranka osmisli način na koji ponovno privući kritičan broj birača. Osim samima sebi, HNS-ovcima malo tko više preostaje. S druge strane, Andrej Plenković ne može zamisliti bolje koalicijske partnere od postojeće skupine dvadesetak-tridesetak heterogenih zastupnika 'pred istekom roka trajanja', od HNS-ovaca do Bandićevih 'žetončića', čvrstih jedino u održavanju samih sebe u saborskim klupama.

Nekoć treća najjača stranka u zemlji zahvaljujući rezultatima na parlamentarnim izborima 2003., 2007. i 2011., a koju je 1990. pokrenula liderica Hrvatskog proljeća Savka Dabčević Kučar, već desetak godina stranka je iz koje izlaze vodeći članovi osnivajući vlastite: Dragutin Lesar, Radimir Čačić, Anka Mrak Taritaš i Vesna Pusić. Sada je otišao i Matija Posavec. Ni HNS ni stranke koje su osnovali njegovi bivši čelnici više nemaju nikakvu težinu u hrvatskom političkom životu. HNS trenutačno opstaje ne zahvaljujući Ivanu Vrdoljaku, nego Andreju Plenkoviću. Jer je Andreju Plenkoviću HNS poslužio u obračunu sa suparnicima unutar vlastite stranke. Uskoro predsjednika Vlade i HDZ-a čekaju unutarstranački i parlamentarni izbori na kojima će se suparnicima morati suprotstaviti samostalno. U isto vrijeme isti izbori čekaju HNS. Lako je moguće da će tada stranka i formalno postati Titanik strankom. Hoće li tada Ivan Vrdoljak makar autoironično napraviti fotomontažu sebe i Leonarda DiCaprija?