Nemreš bilivit! Čitam u novinama da je Matica hrvatska pokrenula, hm, da probam izbrojati, najmanje četvrtu sezonu stvarnosne priredbe (zlikovac bi neki rekao "reality showa") pod naslovom "Ispeci pa reci, il' uteci". Sve su prethodne neslavno propale kao besmisleni i uzaludni projekti, ali netko se dosjetio da bi iznova trebalo jariće krstiti, ali ovaj put zaozboljno.

Hrvatska je, evo, baš od danas, točno 30 godina međunarodno priznata država, njezin je jezik jedan od službenih u Europskoj uniji, na nj se, pa i s njega, prevode tisuće knjiga i filmova - a tek se šačica istinskih domoljuba i lučonošâ hrvatstva s vremena na vrijeme usudi javno zapitati: čekajte malo, braćo i sestre, pa kako je to uopće moguće ako za takove činidbe ne postoji ama baš nikakva zakonska podloga? To se čak ne može proglasiti ni ilegalnom djelatnošću, jer da bi nešto bilo ilegalno, dakle nezakonito, pače protuzakonito, morao bi sa suprotne strane stajati i nekakav zakon, a mi takva zakona ni tri puna desetljeća od međunarodna priznanja, sestre moje, i braćo također! Tko je to dopustio, tko i zašto stoji iza te podrivačke rabote uslijed koje već tri puna desetljeća, svoji na svome, vlastitim jezikom govorimo i pišemo mimo ikakve pozitivne legislative? Nije li napokon kucnuo čas da se tom i takvom bezakonju stane na kraj?

Peteročlana skupina jarićokrstitelja, čitamo dalje u novinama (trojica akademika i dvojica jezikoslovaca) već je održala uvodnu sjednicu, a uskoro bi joj se trebalo pridružiti i troje (ili ipak opet trojica) pravnika. To snaži vjeru u mogućnost da ovaj iznovativni pokušaj ipak urodi plodom te da napokon počnemo zakonito u Hrvatskoj govoriti i pisati hrvatskim jezikom. Jer, kao što je znano, zakon bez jasnih kaznenih odredbi za kršitelje onih pozitivnih, i nije baš neki zakon, zar ne? Za prigodu kad se spomenutoj petorki priključe i verificirani juristi, evo skromna no možebitno ipak poticajna prijedloga jednog ilegalnog djelatnika iz neposredne proizvodnje, za raspravu na prvoj sjednici. Primjer je više no svjež: banjalučko otkrivanje spomen ploče onome Milanu Tepiću. Svi hrvatski dužnosnici i novinari koji su se usmeno osvrnuli na taj događaj, o Tepiću su govorili kao o "majoru", premda takav čin ne postoji u hrvatskoj vojnoj nomenklaturi. Usto, svi su mu spomenuti govornici taj (u hrvatskom jeziku) nepostojeći čin, kroza gotovo sve padeže, sklanjali s identičnim naglaskom: kratkosilaznim na prvom slogu, iako je takav moguć jedino u nominativu i vokativu (ovaj drugi, srećom, nitko naš nije rabio) dok je u svih pet ostalih padeža dugouzlazni na drugom slogu.

I sad, eto pitanja za pravnike iz Matičina tima: po kojoj biste osnovi - a po nekoj bi definitivno morali - u Zakonu o hrvatskom jeziku penalizirali takve govornike? Jesu li, i u kojoj mjeri, krivi za korištenje "majora" umjesto hrvatske službene inačice "bojnik", ili za izgovaranje pogrešna naglaska pogrešne riječi u genitivu, dativu, akuzativu, lokativu i instrumentalu? Ili po obje osnove? Bi li kazna bila objedinjena, ili bi padale jedna po jedna, od padeža do padeža? Bi li se izražavala kaznenim bodovima ili novčano? Dojčmarkama, kunama ili eurima?

Čim se složite oko toga, imate čvrst temelj za nastavak sastavljanja nacrta dugo iščekivana a nikad dosanjana zakona. Nosive zidove podignut ćete kad odlučite hoće li se sabornici zastupnici Miro Bulj i Branko Bačić (nisu jedini, ali jesu najčujniji) moći braniti zastupničkim imunitetom, ili će im se kazneni bodovi zbrajati do isteka mandata. Krovnu gredu postavit ćete kad se dogovorite kako sankcionirati makaronijade što ih u svojim solilokvijima neobuzdano miješa predsjednik Milanović, a završni ćete crijep zakona postaviti, i potom na dovršenu zakonodavnu novogradnju pobosti hrvatsku korugvu, neka ponosito ćuhta, kad uredite sustav sankcija za sve one komentatore po internetu koji svoja desničarska bulažnjenja, uvrede i prijetnje ispisuju ne rabeći ni interpunkcije, ni velika slova, niti dijakritičke znake. Čak ni u psovkama.

Prijedlog nacrta Zakona o hrvatskom jeziku trebao bi se, prema najavi iz istog napisa u novinama, na saborskim klupama naći najkasnije u rujnu. Drugim riječima, da završim istim tangom kojim sam i započeo, moja gospodo, na kraju kišnog lita.

A onda - susvita...