Možda ste već čuli za ovaj događaj koji je - uz ništa uloženih sredstava - imao solidan medijski odjek i skrenuo pozornost na malo Preko, puno više nego web stranica njihove turističke zajednice gdje piše: 'Nudimo Vam prirodni ambijent, mir, tradicionalnu gostoljubivost i kulturu našeg podneblja, vruće ljetne dane i nezaboravne noći za trenutke opuštanja i uživanja u Vašem zasluženom odmoru.'

Koncept, pak, manifestacije Ništa 2012. u Preku jest donekle sličan, ali puno otvoreniji i idejno razrađeniji: 'Za razliku od drugih događaja u kojima je cilj animirati goste i zabaviti ih te im ponuditi nešto novo, mi im ne nudimo ništa. Dođite i ne doživite ništa!' Za one koji nisu upoznati, citirat ćemo još ponešto iz programa, koji je na koncu uspješno i izveden: 'Već od ranih jutarnjih sati neće se događati ništa, popodne neće biti organiziran beach parti u uvali Joz, a navečer neće biti nikakvih događaja. Folklorno društvo neće plesati kolo i pjevati tradicionalne otočke napjeve o ljubavi, dojkama i izgubljenim bičvama. Potvrđeno nam je također da neće nastupiti Mišo Kovač i Severina, a neće biti ni iznenađenja večeri (znači, ništa od vatrometa). Rivom neće šetati poznati glumci niti će se šeik svojom jahtom usidriti ispred mjesta.'

Festival demokracije

Vrlo dobar program – barem po mome ukusu – i više mi je žao što nisam bio na Ništa 2012. nego što nisam bio na Dubrovačkim ljetnim igrama, no dobro je i ovako jer koncept manifestacije Ništa 2012. čovjeka pretjerano ne obavezuje: čak postoji mogućnost da bi nešto pokvario kad bi došao. Jer, da svi dođu, onda to više ne bi bilo to. Zbog toga je Ništa 2012. izniman događaj u kojem svi možemo ne sudjelovati i tako ga uveličati, te je ovaj turistički event, na koncu, tako demokratičan da uključuje i one koji nisu imali novaca za ljetovanje. Ukratko, Ništa 2012. jest, na neki način, i festival demokracije, nešto otvoreniji od onih programa koje biramo, a onda vidimo da nema ništa. Tako je bilo i u Preku (kako svjedoči Gregov u jednom naknadnom intervjuu): 'Većina kaže da nije bilo ništa od onog što smo najavljivali. Jedan mi kaže da se razočarao jer je vidio da se na rivi događa nešto, ali na kraju ni od toga nije bilo ništa.'

Znam, većina komentatora shvatila je ovu manifestaciju kao kritiku slabe turističke ponude u Preku na Ugljanu i u Hrvatskoj – okej, može i tako, ali ima u ovoj diverziji i nešto više: riječ je o spontanom socijalno-umjetničkom činu, slojevitom javnom performansu koji bi se tako i tretirao da ga je smislio, recimo, Siniša Labrović. Drag mi je Labrović, no ovaj mi je umjetničko-turistički čin iz Preka još i draži jer dolazi od nelicenciranog umjetnika, nezaposlenog elektrotehničara (nezaposleni turistički promotor mu je drugo zanimanje) i pokazuje nam da umjetnost ne stanuje samo u službenom rezervatu 'Umjetnosti', nego je to oblik živog djelovanja kakvo nastaje i zakucima gdje se ne događa ništa, i onda se to ništa malim alkemijskim činom pretvara u nešto o čemu možemo misliti (i tome se smijati).

Dekonstrukcija turizma i umjetnosti

Nije svrha ovog teksta, da se razumijemo, ubaciti Gregova i Ništa 2012. u službenu umjetničku ponudu ljetnih festivala (premda bi to bilo zanimljivo) niti je bitno tko je umjetnik, a tko nije, nego je bitno da je suštinski svatko pozvan da slobodno umjetnički djeluje, bio on licenciran ili ne. Naravno, mnogi protagonisti službene hrvatske kulture, zadojeni građanskom hijerarhijom stvari, konstantno rade štreberski rez između umjetnosti i života - ali Ništa 2012. važan je demanti takvog otuđujućeg djelovanja.

Možemo tu vući paralele prema 'Letećem cirkusu Montyja Pythona' ili prema 'Seinfeldu', gdje Jerry i Constanza razgovaraju o konceptu serije 'ni o čemu' (koju su i snimili), možemo ići sve do nadrealizma... No 'legitimiranje postupka' nas ovdje manje zanima.

Važnije je tu zrcalno izokretanje obaveznog turističkog diskursa, kao i opsesivnog diskursa o imidžu Hrvatske i imidžu općenito, što su sve načini govora koji sliku stavljaju ispred stvari, predstavu ispred stvarnosti. Tu ideologiju društva spektakla više ni ne primjećujemo kao 'prevaru' za druge, turiste ili strance, nego u njezinu jeziku sami funkcioniramo.

U obrazloženju programa 'Ništa 2012' imamo pak taj jezik interventno izokrenut: 'Svi žele postati poznati po nečemu, mi želimo postati poznati po ničemu. Dok drugi nude svašta, mi vam ne nudimo ništa. Ništa je nešto što pokušavamo promovirati kao autohtoni hrvatski proizvod, nešto što je specifično naše, nešto što se može dobiti kod nas, za razliku od drugih destinacija na Mediteranu. Ništa je nedovoljno prepoznato kao jedinstveni hrvatski proizvod.'

Stvar je, kažem, slojevita.

I, da se razumijemo, ja nemam ništa protiv (turističkog) ničega: ono je dobro za odmor od svega.