Za mnoge pripadnike regularnih vojnih snaga i milicija na bojištima od Iraka preko Sirije do Libije upravo je borba protiv džihadista takozvane Islamske države postala polagana i promišljena potraga za osvetom. Dugi mjeseci zločinačke i genocidne politike džihadista na okupiranim područjima Bliskog istoka sada polako dolaze na naplatu. Nakon što su više od tri godine bespomoćno gledali masakr pripadnika Islamske države nad njihovim prijateljima, obiteljima i sugrađanima, pripadnici sigurnosnih snaga su s oslobađanjem okupiranih dijelova krenuli u osvetu nad džihadističkim krvnicima. Osvojena područja pretvaraju se u poligon za mučenje i egzekuciju osumnjičenih pripadnika Islamske države te protjerivanje onih za koje se sumnja da su podržavali njihov kalifat i zločinačku politiku.

Nedavno objavljene snimke koje prikazuju iračke vojnike kako osumnjičene džihadiste zarobljene u Mosulu tuku, ubijaju, bacaju s litice i pucaju u njihova beživotna tijela prikazuju čisti čin odmazde gnjevnih ljudi koji se osvećuju za zločine Islamske države. Ranije načinjene snimke također su ukazale na gnjusna mučenja zarobljenika koja uključuju vješanje, nanošenje teških fizičkih ozljeda i ubojstva. Mosul je oslobođen nakon trogodišnje okupacije tijekom koje su džihadisti počinili užasne zločine protiv pripadnika sigurnosnih snaga i civila, posebice onih koji su bili povezani s vojskom ili policijom. Bitku za grad obilježilo je devet mjeseci urbane borbe tijekom koje su sigurnosne snage uz velike žrtve slamale otpor džihadista. Teški zločini i ratni gubici rezultirali su odmazdom dijela pripadnika iračkih snaga koje su se počele obračunavati s osumnjičenim teroristima bez vođenja pravosudnog postupka.

Žrtve će gotovo sigurno postati i mnogi nevini civili

Sličnim su se metodama poslužili i pripadnici Libijske nacionalne vojske koji kontroliraju istok Libije. Posljednja snimka koja se pojavila u javnosti prikazuje vojnike kako rafalnom paljbom ubijaju 18 osoba za koje se sumnja da su militanti Islamske države. Klečeći u pijesku obučeni u narančaste kombinezone dočekali su istu sudbinu kao donedavno i njihovi zarobljenici.

Likvidacija grupe zarobljenika samo je jedna u nizu za koju se sumnjiči Libijsku nacionalnu vojsku koju podržava Egipat i Ujedinjeni Arapski Emirati. Okrutni zločini terorista Islamske države u Siriji također su rezultirali oštrom odmazdom suparničkih džihadističkih skupina, ali i pripadnika takozvane umjerene oporbe koji uživaju potporu Zapada. Gotovo je sigurno da će nakon budućeg oslobađanja danas okupiranih područja slična sudbina zadesiti i mnoge druge osumnjičene za pripadnost, potporu i simpatiziranje Islamske države. Posebno je zabrinjavajuće što će žrtve osvetničkog pohoda gotovo sigurno postati mnogi nevini civili koji su imali nesreću da žive pod okupacijom džihadista.

Iako osveta nad militantima koji su svoje žrtve dekapitirale, razapinjala i spaljivale može biti donekle razumljiva, ona nikako ne može biti opravdana. Odmazda za kojom su posegnule protu-džihadističke snage ekvivalentna je ratnom zločinu i povredi inače legitimnog ratnog djelovanja jer ne uključuje pravosudni postupak nego mučenje i likvidaciju po kratkom postupku. Iako znaju da je njihova osveta protivna međunarodnom pravu i normama, mnogi irački vojnici i njihovi zapovjednici smatraju da bi zbog teških zločina Islamske države trebali biti izuzeti od tih pravila. Riječima anonimnog iračkog poručnika: 'Kada nam grupa civila za nekoga kaže da je član Islamske države, mi ga ustrijelimo. Za nas, ovo je osobna stvar'.

Rat svih protiv sviju

Evidentno je da sigurnosne snage traže osvetu i isključivo se vode osobnim, subjektivnim razlozima, a ne racionalnim i zakonski utemeljenim kažnjavanjem zločina. Budući da je obuzeta strašću, osveta je iracionalna i često zna biti disproporcionalna krivnji. Daleko od toga da zločini Islamske države ne zahtijevaju žustru reakciju i najoštriju kaznu, ali oni moraju biti u skladu s moralnim ograničenjima i kaznenim postupcima. U suprotnom dolazimo do stanja bezakonja i rata svih protiv sviju.

Smjernice za dopuštene metode pomoću kojih bi trebalo voditi legitiman rat uključuju principe selektivnosti i proporcionalnosti. Princip selektivnosti ograničava vrstu nasilja kakvo se smije koristiti, uglavnom postavljanjem ograničenja na ono što se ubraja u legitimne mete. Princip proporcionalnosti ograničava stupanj reakcije zahtjevom da korištene metode nasilja ne nanesu više štete nego što bi početni prekršaj mogao zahtijevati. Iako postoje određene poteškoće vezane uz ove uvjete, onu su u skladu s onime što se naziva tradicijom pravednog rata koja ratne zločine ne prihvaća kao legitimne ratne postupke.

Nakon što su snimke zlostavljanja i likvidacije zarobljenika postale dostupne javnosti, Iračko ministarstvo obrane pokušalo je ublažiti situaciju izjavama kako vojnici imaju 'vrlo jasne instrukcije i smjernice' da osumnjičene članove Islamske države privedu na ispitivanje kako bi bili upućeni na sud, dodavši da će se svim vojnicima koji su povrijedili pravila suditi na vojnom sudu. Libijska nacionalna vojska još je u ožujku rekla da će pokrenuti istragu vezanu uz egzekucije zarobljenika, ali još uvijek nije objavila rezultate postupka. Međutim, pitanje je koliko će vladajuće strukture biti spremne na sankcioniranje zločina koje čine pripadnici njihovih vojnih postrojbi i savezničkih milicija. Unatoč obećanjima, niti jedan vojnik ili zapovjednik iračke vojske nije osuđen za počinjene zločine. Mlaka reakcija vlasti dodatno će ohrabriti sadiste jer će zaključiti da su izuzeti od zakona. Naime, mučitelji se na snimkama ni ne skrivaju već ponosno poziraju sa žrtvama.

Čini se da vlasti nisu svjesne posljedica nemoralnih, nezakonitih i strateški kontraproduktivnih osvetničkih dijela. Iračke sigurnosne snage tako su, zbog navodne suradnje s Islamskom državom, iz svojih domova u šatorski logor koji je nazvan 'kampom za rehabilitaciju' nasilno preselile više od 170 obitelji, uglavnom žene i djecu. Međutim, metode koje uključuju nezakonito nasilje i prisilnu deportaciju stanovništva duboko su kontraproduktivne po stabilizaciju zemlje. Osim što su duboko nemoralni, takvi postupci će rezultirati osjećajem nepravde i strahom od daljnje odmazde. Također će potkopati nužnu politiku pacifikacije i pomirenja na područjima oslobođenima od Islamske države.

Mučenja, zastrašivanja, etničko čišćenje, egzekucije i neselektivno nasilje riskiraju vratiti Irak u krug nasilja koji tu državu opterećuje više od desetljeća. Isto tako odmažu smirivanju sukoba u Siriji rastrganoj između niza suprotstavljenih frakcija. Naime, Islamska država se pokazala izrazito uspješnom u privlačenju regruta nezadovoljnih zlouporabom položaja državnih vlasti nakon pada Sadamovog režima koja je uključivala političku marginalizaciju manjinskih sunita od strane većinskih šijita te nezakonita pritvaranja, protjerivanja, uništavanja domova, mučenja i ubojstva. Mnogi suniti su se priklonili Islamskoj državi upravo kao snažnoj sunitskoj organizaciji koja će ih zaštititi od šijita koji drže poluge državne vlasti. Tako će osveta vladinih snaga i pridruženih im milicija biti percipirana kao još jedna nasilna kampanja šijita usmjerena prema uništenju sunita.

Nastavak osvetničkog pohoda rezultirat će daljnjim rastom animoziteta spram političkih i sektaških suparnika koji će sunite približiti novim ekstremističkim skupinama. Slike i snimke mučenja i likvidacija postat će simbol sramote i stradanja sunita te će imati sličan učinak kao i medijske objave mučenja, silovanja i ponižavanja zatvorenika u iračkom zatvoru Abu Ghraib koje su potpalile oružanu pobunu protiv američke okupacije i iračke vlade. U slučaju da iračke vojne snage i vlada u Bagdadu zanemare obećanja da će kažnjavati počinitelje ratnih zločina i nastave tolerirati osvetničku kampanju, Irak će doživjeti novi uzlet sektaškog nasilja i ponovo upasti u nepreglednu spiralu zločina.

*Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenima na tportalu pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva tportala.