U medijima, ponajprije elektronskim, odavna već postoji neki redoslijed u ovo doba godine, kad se rade prilozi o pretužnoj vukovarskoj obljetnici. Prvo se pokazuje i citira poznate političke njuške koje su došle u grad i pridružile se koloni sjećanja, potom se iz te kolone odabere jednog do dvojice preživjelih branitelja, te jednog do dvoje nesretnih roditelja koji još ne znaju gdje su im skončali sinovi. Zatim slijede arhivski kadrovi borbi, razaranja i četničkog divljanja, da bi naposljetku, ako ostane vremena i prostora, na red došla priča o svakidašnjici toga grada, i danas podijeljenoga nevidljivim zidovima, te za sam kraj neki sasvim pozitivan primjer kao naznaka možebitne bolje, suvislije sutrašnjice.

Baš kao po tom nepisanom pravilu, na portalu Jutarnjeg lista kasno je navečer ovog sumornog ponedjeljka objavljen tekst pod naslovom “Poseban zakon od najveće je važnosti za grad heroj: Vukovar bi mogao imati ekskluzivan tretman u europskim razmjerima“. Naslov starog kova dovoljno je intrigantan da čovjek na njega klikne, znatiželjan da vidi o kakvom je to zakonu riječ. I potom, čitajući, otkrije da nikakvog zakona zapravo – nema.

Postoji tek ideja (koju u najvećem broju redaka zagovara gradonačelnik Penava) prema kojoj bi se svim privatnim poduzećima koja imaju više od deset zaposlenih omogućilo trajno neplaćanje poreza na dobit (ni lipe, bez vremenskog ograničenja!) i povrat 50 posto uplaćenih doprinosa za zdravstveno i mirovinsko osiguranje. To bi, tvrdi gradonačelnik (a nitko razuman ne može mu - u toj stvari - proturječiti) jamačno privuklo krupnije investitore, ozbiljne igrače i njihova izdašna ulaganja, te pridonijelo općem procvatu grada koji više ne bi morao ovisiti o milosti Vlade RH (od koje je u protekloj petoljetki dobio 356 milijuna kuna) i europskih fondova (iz kojih je u istom razdoblju 'povukao' još 461 milijun). Glavnina tog novca uložena je u infrastrukturu, kažu, a to što je za isto vrijeme broj zaposlenih u privatnim tvrtkama porastao za 20 posto, to nije dovoljno. Zato bi Penava volio da Zagreb donese, a Bruxelles blagoslovi, zakon kakav nije moguće donijeti nigdje u Europskoj uniji.

Začkoljica je, naime, u tome što EU dopušta takvu i sve druge vrste olakšica (u Bruxellesu to zovu 'potpore male vrijednosti') samo do iznosa od 200.000 eura, i to kumulativno kroz tri godine. Sve preko toga smatra se narušavanjem konkurentnosti i ravnopravnosti u tržišnom natjecanju. I zacijelo se drastično sankcionira. To je pravilo koje danas vrijedi u svakom zakutku Unije, pa tako i u Vukovaru. Kao svi drugi euro-propisi, i taj je zacijelo usvojen nakon brojnih protivljenja i zagovaranja, povlačenja i potezanja, tako da se ni najveći optimist, niti na amfetaminima, ne bi usudio očekivati kako će aneks kojim se baš Vukovar i jedino Vukovar izuzima iz njega stupiti na snagu prije aktualnoga geološkog razdoblja.

Ali, nada uvijek tinja… Evo, u spomenutom tekstu piše kako iz Ministarstva regionalnog razvoja i EU – fondova neslužbeno kažu da je prijedlog predstavljen Komisiji i da 'razumijevanja ima', ali da je konačni ishod neizvjestan. Drugim riječima, znajući koliko je agilno i uspješno rečeno ministarstvo, prije će onaj Kolakušić zasjesti na Pantovčak, razapeti golemi čador, proglasiti se pukovnikom i okružiti ženskim tjelesnim zdrugom (iako i za to, kako vidimo po predizbornim anketama, također 'razumijevanja ima') no što će Vukovaru biti ovjerena takva silna povlastica.

Gradonačelnik Penava, međutim, kaže da odgovor iz Bruxellesa mora dobiti do sljedećeg ljeta. Što će biti ne dobije li ga u tom roku - ne precizira, barem ne javno. Javno je tek to da je Gradsko vijeće potkraj rujna većinom glasova za 2020. odobrilo najveći gradski proračun dosad, rekordnih 410 milijuna kuna.

Da ne bude zabune – kao građanin i patriot, i ja bih volio da se opisani povlašteni status (uz najrigorozniju moguću kontrolu provedbe, naravno) dodijeli ne samo gradu, nego i cijeloj županiji oko njega, jer ipak je ona najviše poharana ratom. Koji je, doduše, završio prije četvrt stoljeća. Ili ipak nije, jer isti oni koji govore da smo u njemu onomad pobijedili tvrde da ni danas još nije gotov. A da sam HDZ-ov europarlamentarac, odmah po izglasavanju novog sastava Komisije otrčao bih do novoimenovane potpredsjednice i čvrstim joj, dokumentiranim dokazima jasno dao do znanja u kolikoj su komi i demokracija i demografija u Vukovaru i okolici. Tolikoj, gospođo potpredsjednice, da stvar može spasiti jedino proglašenje ekskluzivnog statusa u cijeloj Uniji. Izvolite to staviti na vrh liste prioriteta i da bude riješeno do ljeta. Jer tako je rekao gradonačelnik, a znate njega.