'Crkva naviješta Božju riječ čovjeku i pomaže da se ljudski odnsi, a i odnosi među narodima, izgrađuju u miru i poštovanju, u pravednoj i slobodnoj suradnji da svi žive u sigurnosti i ljubavi'. (kardinal Franjo Kuharić, 16.1.1991)

Usporedivši najprije sadašnju vlast u Hrvatskoj s nacistima i komunistima, pomoćni biskup zagrebački Valentin Pozaić rekao je kako je 'Hrvatskoj potrebna nova Oluja... i lustracija'. Umilno, s blagošću u očima i ljubavi u glasu, navlas onako kako zvuče priopćenja Komisije Justitia et Pax, na tribini o spolnom odgoju, pomoćni je biskup izazvao potres u javnosti. Je li se na riječ lustracija lecnuo njegov subesjednik na tribini organiziranoj kao protest protiv tri sata nastave četvrtoga modula Zdravstvenog odgoja, bivši komunistički rektor Sveučilišta u Zagrebu, šef Žrtvoslovnog društva, više puta ženjeni, Zvonimir Šeparović, malo je vjerojatno.

Šeparović je još 1984., kada je u Zagrebu trajalo suđenje Andriji Artukoviću, diljem Hrvatske komentirao kako proces teče, o čemu je tu riječ, pa i kakva je bila ustaška država. Osobno sam ga slušao u čitaonici Knjižnice u Požegi, imam još bilješke s prvog takvog javnog skupa na kojemu sam u životu sjedio. Vjerojatno bivši ministar danas više ne misli onako kako je govorio tada, a vjerojatno misli i drukčije no je onda govorio o upravo započetoj akciji američke avijacije protiv pukovnika Moamera el Gadafija u Libiji. Toga se vjerojatno ne spominje ni on sam, niti je to važno biskupima kada traže saveznike u borbi protiv vlasti u Hrvatskoj danas.

'Pozvani smo i poslani da budemo zaštitnici svakog čovjeka koji bilo na koji način biva povrijeđen nasiljem, uvredama, nepoštivanjem u svom dostojanstvu' (Izvadak iz propovijedi na Papin dan, kardinal Franjo Kuharić; 28.6.1990).

Pozaić je na tribini demokratski izabranu vlast u Republici Hrvatskoj, za koju kaže da je komunistička, usporedio s nacističkim režimom Adolfa Hitlera, jer je na vlast 1933. došla na isti način: demokratskim izborima. Što li najistaknutiji predstavnici Katoličke crkve u Hrvatskoj misle, kada govore o komunizmu, lustraciji ili nacizmu, nije posve razvidno. Do sada u Hrvatskoj takve retorike nije bilo, pa valjda ni vlasti koja je zloupotrijebila svoj demokratski legitimitet, kao ova sada, 2013. godine.

Koga treba lustrirati i kakvu Hrvatsku Kaptol zapravo želi? Da se ikada zagovarala lustracija komunističkih dužnosnika, istoga bi časa pod udar pali i predsjednici Franjo Tuđman, Josip Manolić, Franjo Gregurić, Luka Bebić, ministar Josip Boljkovac, pa nešto mlađi partijski dužnosnici Škegro, Žužul, obični članovi Partije kao Jadranka Kosor. Tako malo bi ostalo onih koji su Hrvatsku vodili, a da se za lustraciju ne bi kvalificirali, da bi takvom razmišljanju aplaudirao valjda samo Ivo Sanader, koji je po tome doista bio bez grijeha. No, bez navedenih ljudi, teško da bismo imali Hrvatsku, posebno ovakvu. Ako je vlada Zorana Milanovića (rođenog 1966.), šefa njegova kabineta Tomislava Sauche (rođen 1980.), Arsena Bauka (1973.), Igora Dragovana (1968.), Tihomira Jakovine (1967.), Milanke Opačić (1968.), Mihaela Zmajlovića (1978.) i drugih, komunistička, ona koju treba lustrirati, onda biskupi zapravo ne govore o lustraciji komunista kakva se dogodila, primjerice, u Poljskoj prije više od dvadeset godina.

Riječ je o tome da nitko tko ne misli kao kler, odnosno kao dijelovi nekih desnih stranaka, ne smije biti na ikakvom važnom položaju, bez obzira kada je rođen i ima li veze s komunizmom ili nacizmom. Nema veze što je netko radio ranije, pa ni što radi sada, ako dovoljno glasno viče ono što Crkva želi čuti. Ove druge treba lustrirati, a to znači da svi koji ne misle kako se misliti po prosudbi Crkve ima, nisu ravnopravni i treba pokazati gdje im je mjesto u društvu. Riječ je tu, dopunio je bibličar Adalbert Rebić, o 'raznim Štulhoferima, pederima i lezbama', vjerojatno i masonima. Fizičar iz Luzerna i pretendent na funkciju Presjednika RH, Davor Pavuna, podvukao je kako je 'infrastruktura titokracije' ostala jaka...

Manjine se ovih dana ne spominju, ali jasno je, po reakcijama Crkve na ponovno vraćanje imena Vrginmost, da se Srbi ili Muslimani, ne smiju osjećati jednako kao pravi Hrvati, jer kako bi se drukčije protumačila izjava kardinala Bozanića da onaj tko nije rimokatolik, moralan ne može biti.

'I hrvatski narod ima neotuđivo pravo na svoju demokratski izabranu vlast i na ustavno uređenje koje je proizašlo iz slobodno izražen evolje svih građana RH', (Sudionici XXXI. Teološko-pastoralnog tjedna u Zagrebu, 25.1.1991).

Postoji jedan režim, doista je tu u pravu pomoćni biskup Pozaić, koji je na vlast došao demokratskim putem, a onda se pretvorio u najgori na svijetu, koji je dopuštao samo svoj moral, samo svoje gledanje na svijet i u katastrofu povukao cijelo čovječanstvo. Taj je režim najprije izabranim neprijateljima uskratio pravo participiranja u javnom životu, u školovanju, posjedovanju. Učinio je to svima 'nedostojnima': manjinama, 'pederima i lezbama', masonima, komunistima, bolesnima, a bio je to baš – vidi ga - nacizam. Adolf Hitler je zagovarao takav svijet i jasno je o tome pisao i tako govorio prije no je na vlast došao demokratskim putem. Podržavala ga je većina Nijemaca, što ne znači da je to bilo dobro. Kod Hitlera se niste mogli izvući ako ste bili Židov, ako ste Adam i Stevo (što li se tu ne prevede engleska fraza 'Adam and Steve' na hrvatski već preuzima srpska?). Kako je vrijeme prolazilo, tako su ove prve, lustracijske mjere u Trećem Reichu, prerasle u masovni zločin, najgori u povijesti.

'Osnovna ljudska prava treba da i na našim područjima posluže pronalaženju pravih rješenja za život ljudi i za sigurnost zajednica' (zajednička usksna poruka 1991, biskup Srećko Badurina i episkop Nikolaj)

U borbi protiv tri sata zdravstvenog kurikuluma kardinal Bozanić je podupro i američkog dokumentarista Christiana Pinta, jer je u svome dokumentarcu napao seksologa Kinsleya, pa valjda tako i Zdravstveni odgoj, bez obzira što je riječ o čovjeku koji je izgovorio i brojne druge stvari, vrlo ružne, napose prema Katoličkoj crkvi. Pinto je izrijekom tvrdio – i u tome lagao – da je Katolička crkva stajala iza ubojstava nacističkog režima. Čudo da to ne smeta crkvenim ocima u Hrvatskoj, kao da je zaboravljeno što je Hitler mislio o katoličanstvu i što je učinio čovječanstvu. Poruke su toliko zbunjujuće da se može pomisliti kako je važno samo ono što je pragmatično, crkvenim ocima taj čas korisno, kao da je riječ o političkoj stranci, a ne crkvi.

'Ni u jednom društvenom sistemu ne može biti štetna civilizacija ljubavi.' (Govor na novodoišnjem primanju kod predsjednika Sabora SR Hrvatske, 13. siječnja 1988.)

Riječi izgovorene na tribini, izgovoreno s oltara od onih koji tvrde da govore u ime pravde, Boga ili univerzalne Crkve, opasno je jer se ponegdje može shvatiti kao placet, dozvola za ponašanje na način koji može biti protiv zakona, civilizacije. Još je opasnije korištenje usporedbi s nacizmom baš iz institucije koja nije posve bez grijeha kada je riječ o odnosu s nacističkim režimima. Najstrašnije je što u svemu onoga čega bi po Evanđelju trebalo biti (na primjer napisanog u podnaslovima teksta) nema uopće. Kao da u Boga uopće ne vjeruju oni koji govore da im je on smisao života. O zazivanju rata da ne govorimo.