Da nije tragično, bilo bi zapravo zabavno promatrati kako političkim elitama, nakon što zamijene svoje pozicije na relaciji oporba-vlast, nije nimalo neugodno skakati samima sebi u usta. I kako, nakon što se nađu u ulozi svojih političkih suparnika, preko noći preuzimaju ne samo njihov rječnik, nego i navlas iste metode borbe protiv osoba i pojava koje ih počnu ugrožavati. Pa se pažljivijim promatračima pojava na društvenoj sceni neprestano javlja svojevrsni deja vu, a oni malo duljega pamćenja teško se mogu oteti dojmu da se povijest stalno ponavlja i da nema 'ničega novog pod suncem'.

Pogledajmo, primjerice, odnos prema tom famoznom referendumu. Kad su sindikati prije nešto manje od dvije i pol godine prikupili nešto više od 800 tisuća potpisa kako bi raspisali referendum protiv promjena Zakona o radu, tadašnja se HDZ-ova vlast iz petnih žila trudila ne bi li ga onemogućila. Najprije je obavljena tako detaljna analiza prikupljenih potpisa, u kojoj su ne samo eliminirani višestruko upisani birači i detaljno pobrojani krivi matični brojevi, nego je tadašnji ministar Davorin Mlakar mjerio udaljenost prebivališta birača od mjesta potpisivanja a ministar Tomislav Karamarko iznosio grafološke analize dostavljenih potpisa. Kad ni to nije bilo dovoljno da se broj potpisa sruši ispod potrebnoga limita, uslijedile su pravne akrobacije HDZ-ovoga saborskog lisca Vladimira Šeksa, povlačenje predloženih zakonskih izmjena i, napokon, odluka Ustavnoga suda prema kojoj je referendum zbog toga postao nepotreban. Tadašnji šef oporbenog SDP-a Zoran Milanović, koji je i sam dao svoj potpis sindikalnoj inicijativi, poručivao je kako nakon prikupljenih 10 posto glasova građana raspisivanje referenduma predstavlja 'imperativno pitanje'; HNS-ova Vesna Pusić bila je još i oštrija ocjenjujući odnos vladajućih kao 'prezir prema ljudima koji su dali svoj potpis' optužujući vladajuće da izmišljaju 'najnevjerojatnije stvari' kako bi se referendum izbjegao; dok je Ingrid Antičević bila i još izravnija pozivajući vladajući HDZ: 'Skratite si muke, imajte malo dostojanstva i raspišite referendum'.

Zamjena uloga

Danas, kad je aktualan referendum o braku, uloge su zamijenjene, ali su metode ostale slične. Sad je Karamarko taj koji se potpisuje i poručuje kako 'Vlada svim mogućim sredstvima pokušava manipulirati voljom naroda', predviđajući kako će vladajući 'smišljati neke smisalice da to i dalje prolongiraju' i nudeći jednostavno rješenje: 'Pustimo narodu da odluči, pa živimo u demokratskom društvu'! Nekadašnji oporbenjaci iz SDP-a i HNS-a, pak, ne žale truda u pronalaženju načina da najavljeni referendum, sad kad su na vlasti, pod svaku cijenu opstruiraju. No, za razliku od tadašnjega HDZ-a koji je iskoristio sve zakonske mogućnosti da do referenduma ipak ne dođe, pa su na kraju referendumskome zahtjevu sadržajno čak i udovoljili, sadašnji su vladajući ipak otišli korak dalje te već unaprijed poručuju da rezultate referenduma naprosto neće poštovati. Pa tako sadašnja šefica diplomacije Vesna Pusić, Ustavom definirano kao obvezujuće izravno izjašnjavanje građana nonšalantno proglašava 'informativnim i savjetodavnim', dok čelnik Odbora za Ustav Peđa Grbin i potpredsjednik Sabora Nenad Stazić unaprijed proglašavaju kako će referendumska odluka morati dobiti i dvotrećinsku potporu Sabora, pri čemu će vladajući biti protiv.

No, za razliku od te 2010, kad je većina novinarskih perjanica i kreatora javnoga mnijenja, opravdano, bez dlake na jeziku prokazivala tadašnje pokušaje vladajućih u opstrukciji najizravnijega oblika izjašnjavanja građana, danas jedva da itko od tih istih boraca za demokraciju uočava sve moguće opasnosti i dosege omalovažavanja kojega sadašnji vladajući iskazuju prema tako važnom demokratskom institutu, kao što je referendum. Ali i prema Ustavu kao takvom!

Tko je mjerodavan tumačiti Ustav?

Ja, dakako, mogu razumjeti to da se većina medija i nevladinih udruga snažno protivi zahtjevu inicijative U ime obitelji i predloženoj promjeni Ustava. Mogu razumjeti i to da predloženo pitanje mnogi od njih smatraju protuustavnim. No, jesu li ta uvjerenja dovoljno opravdanje za nijemo promatranje najava očitog višestrukog kršenja istog tog Ustava od strane predstavnika vlasti i srljanje u opasnu ustavnu krizu i nestabilnost? Jer, neprovođenje rezultata obvezujućeg referenduma - kao što to ovih dana upozoravaju brojni ustavnopravni stručnjaci a odnedavno i GONG - ne bi se kosilo samo s onim člankom Ustava koji uređuje raspisivanje referenduma. Bilo bi to u očitoj suprotnosti i sa samim početkom Ustava, koji je ujedno i temelj demokratskog poretka, u kojemu 'vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana’, i koji tu vlast može vršiti i 'neposrednim odlučivanjem'.

Gdje se to izgubilo elementarno povjerenje u institucije sustava i demokratske procedure?! I dokad će se od strane kreatora javnoga mnijenja tako benevolentno promatrati kako se pojedini ministri i saborski zastupnici bez imalo krzmanja ponašaju kao bogomdani ovlašteni tumači Ustava? Nisu li za mjerodavno tumačenje Ustava i njegovih pojedinih odredbi u ovoj zemlji zadužene neke institucije – Sabor i Ustavni sud - a ne oni i njihove stranke? A još manje različitim ideologijama zaslijepljeni komentatori. I ne bi li konačan sud o tome je li referendumsko pitanje uistinu protivno Ustavu i ljudskim pravima ipak trebalo prepustiti onima koji su takvu procjenu ovlašteni dati? Bojim se da nas sve drugo vodi u kaos i bespoštednu borbu svjetonazora, bez sudaca i ikakvih pravila.