Dan prije objave Europske komisije o statusu naših pregovora s EU-om i spremnosti za članstvo, vratila sam se s puta u Nizozemsku i razgovora s tamošnjim parlamentarcima. Čini se da će oni biti suglasni sa zaključenjem

pregovora u lipnju.

Kao što je rekao njihov ministar vanjskih poslova Uri Rosethal, Nizozemska je u ovom procesu bila stroga, ali pravedna: do sada su bili strogi, a sad je vrijeme da budu pravedni. Svi mi, kao hrvatsko društvo, prošli smo dug i nevjerojatan put.

Davne 1989. činilo mi se da je očito da pred Hrvatskom stoji europski put i priključivanje najboljoj političkoj ideji dvadesetog stoljeća. Nisam ni slutila da ćemo prije toga morati proći jedno od najtežih razdoblja u našoj povijesti.

Sredina života moje generacije prošla je u tim godinama rata, autoritarne, apsurdne politike, nedoumica i neizvjesnosti. U svom tom vremenu bila sam sigurna da smo svi mi, Hrvati, Srbi, Talijani, Mađari, Romi, svi mi koji živimo u Hrvatskoj, sposobni stvoriti kritičnu masu ljudi koji nisu bigotni, koji ne mrze, koji mogu izgraditi i poštovati svoje institucije, koji mogu povesti vlastito društvo u tom pravcu.

Priznajem, ponekad je to izgledalo kao vrlo daleka obala. U ožujku ove godine, u jedanaestoj godini našeg europskog procesa i šestoj godini pregovora, nadomak cilju, Europska komisija objavila je izvješće o Hrvatskoj koje je po svemu odgađalo ulazak Hrvatske u europsko političko okruženje.

Svi su već pisali da su naše najoptimističnije šanse konac 2011. ili početak 2012. Bilo je vrijeme ili za predaju ili za akciju. Možda najeuropskija stvar koju smo napravili u pregovorima bila je odluka u tom trenutku da se ide u akciju.

Nitko nam to nije niti savjetovao, niti predlagao, niti od nas to zahtijevao. Riskirajući da ispadnemo naivni i politički glupi, da nam se smiju kao blesavim aktivistima, odlučili smo pokrenuti atmosferu maksimalne mobilizacije, vodeći se uvjerenjem da ti nitko ne može pomoći ako prvo nisi u stanju i spreman pomoći sam sebi.

I onda taj deseti lipnja. Vozim se iz Zagreba prema Opatiji. Iz stotina kontakata, formalnih i neformalnih razgovora znam da će Europska komisija reći da smo spremni, da Hrvatska može zakoračiti preko praga EU-a. A ipak, dok nije službeno rečeno, ništa nije sigurno.

Službenu vijest na radiju čula sam svojim ušima tek kasno poslijepodne, nakon što su mi se deseci ljudi javili telefonom i porukama i čestitali. Čula sam je na brodu s prijateljima u zadarskoj marini prije nego što smo isplovili prema Dugom otoku i Kornatima.

Sve ove godine, napori, sukobi, frustracije, neuspjesi i uspjesi, dobili su svoj očito neosporan smisao u jednom pogledu na Sali i Lavrnaku - veliki europski projekt trajnog mira i prosperiteta proširio se i na ove lučice. Izborili smo šansu da na ovom, jednom od najljepših mjesta na svijetu, jednog dana izgradimo, pristojnu, druželjubivu i čovjekoljubivu državu.