Ako ste ikada poželjeli vlasnički list za grob Eleanor Rigby, žene po kojoj su Beatlesi 1966. nazvali pjesmu s B strane singla 'Yellow Submarine', možete ga uskoro kupiti na aukciji. Fanovi Beatlesa još bi bili sretniji kada bi se u tom grobu u Liverpoolu mogli i pokopati, ali, nažalost, to zasad nije moguće.

Što ne znači da neće biti moguće u budućnosti. Zbilja, ako se već ne možemo pokopati s Dylanom, Cohenom, Jaggerom ili Barrettom, možda bi se moglo leći u isti grob sa Sarom, Marianne, Angie ili Arnoldom Layneom – što otvara posve nove perspektive za tržište slavom. Zašto skupljati ulaznice, ploče i plakate kad dva metra ispod zemlje možemo uživati u vječnosti sa svojim idolom?

Nikad nije bilo opasnije biti turist  

No dok za memorabilije estradnih zvijezda treba isplatiti pravo bogatstvo, ulazak u terorističku besmrtnost mnogo je jeftiniji – to je cijena noža, pištolja ili unajmljivanja kombija. I postao je vrlo lagan, ako zanemarite nepriliku da ćete samo za vrlo kratko vrijeme nadživjeti žrtve. Nekad su teroristi napadali predsjednike, ministre, časnike ili diplomate, koji su imali opasne tjelohranitelje. Danas se napada ljude koji ispijaju piće u baru, leže na plaži ili šeću uz more. Od Burkine Faso, Malija i Egipta do Londona, Manchestera i Barcelone – nikad nije bilo opasnije biti turist.

Ali ni turisti nisu nikada kao danas srljali u opasnost.

'Vidi Napulj i umri' – taj najstariji turistički slogan na svijetu ostvaruje se sve češće. U Hrvatskoj svake godine pogine tridesetak turista na cestama ili moru, u gudurama ili bizarnim nesrećama, kao kad se nedavno Čehu srušila na glavu ograda balkona za koju je zavezao mrežu za ljuljanje. Međutim, hazardna ljetovanja nisu samo hrvatska specijalnost.

Na Mont Blancu samo su ovaj mjesec stradali Francuz, Japanac, Korejac, Ukrajinac i, dakako, Čeh, dok su Mađaricu s 9-godišnjim blizancima spasioci uspjeli evakuirati helikopterom. Čudom je bio spašen i 2014. Amerikanac Paul Sweeney koji se s 11-godišnjom kćeri Shannon i 9-godišnjim sinom Paulom penjao Prolazom smrti kad ih je pomela lavina – želio je djecu uvesti u Guinnessovu knjigu rekorda kao najmlađe penjače na najviši zapadnoeuropski vrh.

Svatko ima svoju predodžbu o besmrtnosti.

Teroristi žele svoju doseći baš ondje gdje ima najviše turista: lungo mare u Nici, Big Ben i britanski Parlament, La Rambla u Barceloni. Istina je da su tamo gužve neopisive: majušna Nica godišnje ugosti pet milijuna turista, najviše u Francuskoj nakon Pariza; London ove godine bilježi rekord od 19 milijuna gostiju; Barcelona ih ima 32 milijuna, 20 puta više nego stanovnika – a većina su ljudi koji svrate na jedan dan i ne potroše puno, zbog čega su Katalonci očajni i razmišljaju o tome kako da ograniče ulazak u nešto što je nekad bio njihov grad.

'Neće vas hraniti kultura'

Naplaćivati ulaznice za gradove? To su napravili u talijanskom mjestašcu Bagnoregiju. Ulaz stoji 1,5 eura radnim danom, tri subotom, a pet nedjeljom i blagdanom, za što posjetitelji ne dobiju ništa osim vodiča i mogućnosti da kupe suvenir ili sendvič. Gradić se nalazi u pokrajini Lazio, stotinu kilometara od Rima, smješten je na nedostupnoj vulkanskoj stijeni i ima samo desetak stanovnika. Nemaju poštu, supermarket, apoteku, bolnicu ni školu. Otkad se ulaz naplaćuje, turisti su navalili kao mutavi i Bagnoregio će ove godine imati 850.000 posjetitelja. Od tolikog prihoda živnulo je naselje ispod gradića, otvaraju se nova radna mjesta, stanovnici su oslobođeni komunalnih naknada, a ruševnom Bagnoregiju zajamčena je budućnost, ako ne i vječnost.

Giulio Tremonti, talijanski ministar gospodarstva u vladi Silvija Berlusconija, 2010. srezao je fondove za održavanje umjetničkog i povijesnog naslijeđa, uz opasku: 'Neće vas hraniti kultura.' U Materi, zabačenom gradu na jugu Italije, u pokrajini Basilicata, pokazali su da nema pravo. Za to je mjesto svijet saznao tek 1945. iz knjige 'Krist se zaustavio u Eboliju' talijanskog pisca Carla Levija. Levija je onamo 1934. protjerao Benito Mussolini, a ovaj je bio užasnut bolešću i nezaposlenošću stanovnika, kao i dronjcima i smrtnošću djece u Materi, čiji su žitelji doslovno živjeli u spiljama, s jadnim ili nikakvim pokućstvom. 'Nikad nisam vidio takvu bijedu', rekao je Levi i o tome napisao knjigu.

UNESCO je Materu 1993. stavio na svoj popis, Mel Gibson je 2004. ondje snimio 'Pasiju', a 2019. ona će biti europska prijestolnica kulture. U gradiću čiji su stariji stanovnici odrasli u kamenom dobu četvrtina stambenog fonda iznajmljuje se preko servisa Airbnb, a općina uvodi i 5G mobilnu mrežu – u jednom i u drugom vodeći su u Italiji. Matera ove godine očekuje 600.000 posjetitelja i ništa je više ne može spasiti od diznifikacije koja je u Veneciji, Firenci ili Dubrovniku već dovršena, a poodmakla je u Dioklecijanovoj palači i na zadarskom Poluotoku, dok je Vis na putu da se od vojnog bastiona rastopi u holivudski mjuzikl.

Teroristi su nekada birali ciljeve koji su oslikavali moć države ili vojske. Danas je njihov simbolični cilj turist – osoba koja prelazi granice u potrazi za izvornim iskustvom i doživljajem. Terorista očito muči upravo ta sloboda, miješanje i upoznavanje ljudi, kolanje ideja i osjećaja, zbog čega želi da se svatko opet zatvori u svoje granice. Terorist je ispravno shvatio da će turizam uništiti svaku segregaciju i zatucanost, a najprije njegovu.

Mrtvi spomenici su imperativ  

Turizam je danas jedna od najvećih sila globalizacije, koja sve povezuje i sve unificira. Nekad daleke egzotične i izolirane prostore, koji su bili jedinstveni, pretvara u 'nemjesta' bezličnih aerodroma, hotelskih predvorja, šoping centara i koncesioniranih plaža. Da bi se opravdao put na drugi kraj svijeta, postaje od životne važnosti turistu predstaviti barem nešto izvorno, a to su u pravilu mrtvi spomenici, prazni gradovi, slavni grobovi – po mogućnosti medijski prethodno obrađeni, pretvoreni u filmski spektakl ili pop pjesmu.

Machu Picchu ili Revelin, špilje Matere i kanali Amsterdama, Angkor Wat ili Sagrada familia – do tih kamenih Diznilenda vozit će vas zrakom low cost kompanija, kopnom i morem Uber, a Airbnb će osiguravati smještaj. Naplaćivat će vam se ulaz, ali ćete s olakšanjem uočiti da pritom prolazite kroz detektor metala. Ondje će sve biti klimatizirano, standardizirano i sterilizirano, s diverzificiranom ponudom: obiteljski turizam lijevo, tulumi za tinejdžere desno, adrenalinske ture ravno, a umirovljenici neka samo malo pričekaju pa će biti otpremljeni do najljepšeg zalaska sunca na svijetu, gdje uz malu nadoplatu mogu biti i pokopani.

Domaćinima će turizam, naprotiv, kao i svaka globalizacija, uz profit pojedincima donijeti kolaps infrastrukture, visoke najamnine, niske nadnice, hrpe smeća te istrebljenje flore i faune. Stoga nije nezamislivo da će u budućnosti domoroci mršavog bradonju s Magreba tapšati i ljubazno uvoditi u kuhinju, uz riječi ohrabrenja upućene ukućanima: 'Ne bojte se, to je terorist.'

'Hvala bogu, već sam se prepala da je turist', reći će nona u zapećku.

*Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenima na tportalu pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva tportala.