Dakako, svatko tko imalo poznaje povijest, lako će vidjeti kako su se više vodili vjerski ratovi. Ne treba ići daleko da bi se vidjelo kako je upravo europska povijest obilježena vjerskim, križarskim ratovima u kojima se krv prolijevala na račun Boga, a ne na račun ateista. No ateistima nikada nije padalo na pamet da kontinuirano ponavljaju kako bi se vjernici trebali 'prekrstiti' na ateizam, a i nedavni božićni primjeri agnostika – predsjednika Josipovića i premijera Milanovića – pokazali su da itekako poštuju vjerski identitet i da im ne pada na pamet da vjernike – katolike, pravoslavne, muslimane, židove – uvjeravaju u nešto suprotno.

Biskup Jezerinac otišao je korak dalje. Kada su novinari prepisali njegove riječi te u komentarima i analizama kritizirali takve stavove vojnog biskupa, on je ponovno, po ne znam koji put, na nišan postavio medije i novinare.

'Ovakva ideološka obojena jednostranost i agresivnost pojedinih novinara poprima oblik promidžbenog rata, gdje se gubi svaka mjera, a u ovom slučaju mjera istine, a ne ulaženja u politikantstvo kako neki novinari žele to prikazati', istaknuto je u objašnjenju koje je potpisano u mramornoj kuli na zagrebačkom Ksaveru, u kojoj prebiva vojni ordinarij na račun poreznih obveznika.
Zaključak: novinari se bave politikantstvom, a vojni biskup – nikada i nigdje. I kad su novinari objavili audio-snimku u kojoj su jasno zabilježene riječi biskupa Jezerinca, nastao je muk – po onom starom crkvenom običaju – prvo pokušaj optužiti novinare da su protiv Crkve, da su komunisti, da su ateisti, da su strani plaćenici i oni 'koji se vežu sa samim crnim vragom, i ne samo crnim, već i žutim i zelenim vragovima…', a kad to ne uspije, onda šuti. Kao što se šuti kada mediji pišu o drugim skandalima u Crkvi – od pedofilskih do financijskih.

No osim napada na medije i šutnje, ne smije se zaboraviti kako biskup Jezerinac na sebi nosi i pancirnu košulju. Ne u doslovnom, već u prenesenom smislu. Naime, štiti ga Ugovor koji je Hrvatska potpisala sa Svetom Stolicom 1996. godine o dušobrižništvu katoličkih vjernika, Oružanih snaga i Redarstvenih službi Republike Hrvatske - jedan od četiri moćna ugovora koje je Crkvi pribavila HDZ-ova vlast devedesetih, davši joj neviđene privilegije. Očekivalo bi se da ugovori sadrže prava i obveze za obje strane koje su ih potpisale. No svatko tko će ih proučavati vidjet će da su spomenuti ugovori išli za tim da reguliraju prava i povlastice za Katoličku crkvu, a obveze za državu.

Vojni ordinarijat i biskup Jezerinac dobili su tako ugovor od 12 članaka od kojih se u gotovo svima reguliraju prava Vojne biskupije i vojnog biskupa, a u članku 9. reguliraju obveze države. I to, dakako, na račun svih poreznih obveznika, pa i onih ateista koje je neki dan s propovjedaonice stigmatizirao biskup Jezerinac, optuživši ih za pokretanje ratova.

U članku 9. tako doslovno piše: 'Ministarstvo obrane i Ministarstvo unutarnjih poslova brinut će se za materijalno uzdržavanje osoblja Vojnoga ordinarijata. Ministarstvo obrane i Ministarstvo unutarnjih poslova osigurat će materijalne uvjete potrebne za djelovanje Vojnoga ordinarijata, prije svega dolično sjedište Vojnoga ordinarija i njegove kurije te prikladna mjesta za bogoštovlje.' I bi tako, napisao bi biblijski pisac koji je opisivao stvaranje svijeta.

Hrvatska je osigurala i osigurava godinama materijalno uzdržavanje Vojnog ordinarijata i vojnog biskupa te sagradila crnu mramornu palaču na Ksaveru, koja se nalazi tik do one od oniksa Hrvatske biskupske konferencije, te osigurala biskupu Jezerincu da nesmetano priča što god želi i da se pod okriljem Ministarstva obrane i Oružanih snaga RH nerijetko s propovjedaonice bavi politikom. Da proziva Haag, Europsku uniju, da širi dezinformacije, da stigmatizira druge i drugačije.

Jedan jedini članak spomenutog ugovora Hrvatske i Svete Stolice otvara mogućnost revizije. To je onaj 12. u kojem piše kako 'u slučaju da jedna od visokih ugovornih Strana bude smatrala da su se bitno promijenile prilike u kojima je sklopljen ovaj Ugovor, započet će pregovore o njegovoj prilagodbi novim okolnostima'. I na taj članak, u svim potpisanim ugovorima s Vatikanom, stalno se poziva i don Ivan Grubišić, svećenik koji je na račun vjernika i birača došao u Sabor, a kojemu su potom biskupi, svojom crkvenom moći, poskidali crkvene ukrase i titule, zabranili mu slavlje sakramenata i kaznili ga jer je samo želio da i biskupi, uključujući i biskupa Jezerinca, jedu isti kruh koji jedu i ostali građani u Hrvatskoj te da i na svojim leđima nose dio krize koju nosi više od 300 tisuća nezaposlenih, umirovljenici, obitelji koje izdvajaju i posljednje kune kako bi školovale svoju djecu.

I dok građani, bili oni vjernici ili ne, muku muče s krizom, financijskim i drugim problemima, biskupu Jezerincu isplaćuju se sredstva da bi u bogato ukrašenoj misnici, u novosagrađenoj crkvi od mramora, stao iza propovjedaonice i na dnevni stol stavio trenutno 'najvažniju temu' i tezu da su ateisti krivi za rat. I ne, ne bavi se on politikantstvom, ideologijama i promidžbenim ratom – već mi novinari koji prenosimo njegove riječi i koji mašemo u medijima njegovim nedodirljivim pravima.

Jer, ne zaboravite, ateisti pokreću ratove. Neovisno o činjenici da ateisti nemaju svoju vojnu biskupiju, kao što je ima biskup Jezerinac.