'U vrijeme kad je moja generacija krenula ozbiljnije izlaziti, "In Da Club" je bio apsolutna himna bez koje nije mogao proći niti jedan hip hop party', otkriva mi na opuštenom beforeu u kafiću Drito legendarni DJ Indy. Tamo sam se našao ne bih li prije najvećeg hip hop koncerta u zadnjih tko zna koliko godina osjetio puls nove trap generacije.

Premda su iz zvučnika treštali isključivo hitovi 50 Centa, novi klinci, među kojima su se našli Hiljson Mandela i Dipsi, nisu bili pretjerano zainteresirani za koncert u obližnjoj Areni, a moje su društvo, u ulozi stranog tijela u toj trap-utvrdi, činili isključivo milenijalci koji se dobro sjećaju trenutka prije 20 godina kada se na sceni pojavio nabildani njujorški gangster i pokorio čitav kontekst. S nostalgijom smo se prisjetili njegova prethodnog nastupa u Zagrebu, gdje je daleke 2007. godine došao na vrhuncu slave i gdje se prije koncerta našao u omanjem skandalu kada je na vrata njegove garderobe banuo novinar HRT-a Ante Batinović, zatekavši reperov entourage u nečemu što je neodoljivo podsjećalo na konzumaciju kokaina.

Ovo će biti dobra noć - predosjećam dok se muvam oko Arene u potrazi za press-centrom, a oko mene se iz svih smjerova slijeva i staro i mlado. U gužvi prepoznajem pionira domaćeg rapa Targeta iz grupe Tram 11, a tu su i mlađe snage u vidu Khana i Tibora, koji vrijeme do otvaranja neslužbene proslave 50. godišnjice hip hopa krate ispijajući epruvete žestokog pića. Prvi će na binu Jeremih, tridesešestogodišnji pjevač iz Chicaga, od čijih 12 milijuna slušatelja na popularnoj platformi Spotify gotovo nitko nije iz Zagreba, što se vidi po količini ljudi ispred najveće dvorane u metropoli. Pretpostavljam da većina posjetitelja ionako nije mislila ući prije zakazanog nastupa najbržeg jezika hip hopa Buste Rhymesa - tulum će dugo trajati, treba se propisno zagrijati, a cijene pića u Areni su astronomske.

Točno u 21 i 15 pred publiku izlaze Busta i njegov hype man Spliff Star, ali njihov se nastup teško može okarakterizirati koncertom. Radi se zapravo o svojevrsnoj stand-up komediji prožetoj povremenim izletima u glazbu, no problem je u tome što, unatoč očiglednom držanju scenarija, ništa od onoga što izvode nije smiješno. Redaju se seksističke fore, Busta se tobože ljuti što ne proizvodimo dovoljno buke, flow 'koncerta' je nepostojeći, a mi bismo samo čuli 'Break Ya Neck' od početka do kraja bez iritantnih prekida i vraćanja na početak. Moguće je da pedesetjednogodišnji reper više nije u stanju izvoditi zahtjevne vokalne dionice svojih starih hitova pa se odlučio na ovakvo rješenje, što potvrđuje i slika s gigantskih, kristalno čistih ekrana s obje strane stejdža na kojima se vidi svaka kapljica znoja na njegovu čelu. Ako će i 50 Cent nastupati ovako, bolje je da se okrenem na peti i odem odmah kući, mislim si.

Nakon 45 minuta muke, dvojac je konačno gotov, pale se svjetla i vrijeme je da se potraži utjeha za šankom, jer zvijezda večeri na pozornicu izlazi tek za pola sata. Redovi su ogromni gdje god se okreneš, a uskoro se razočarano proširi glas da je nestalo preskupog piva. Bauljam po hodnicima Arene kako bih upio što više atmosfere, odnosno proučio tko čini publiku - to su mahom moji vršnjaci poput Antuna Alekse (IDEM), ali i desetljeće stariji korifeji domaće hip hop scene poput Bizze iz Bolesne braće i 3kija iz Krankšvestera. Srećem mnoge stare prijatelje, prisjećamo se priča iz srednje škole i dogovaramo skore susrete. Pola sata kasnije, svi smo na svojim položajima, ali 50 Cent kasni - počet će nešto prije 23 sata, prekasno za radni narod. Shvaćam i zašto kasni - pozornicu je trebalo temeljito presložiti, gase se svjetla, basevi tresu tribine.

Iz staklenog sarkofaga u svoj posljednji krug izlazi maratonac 50 Cent, u trenu mu se priključuju dva hype mana, a publika pada u afan. Sve je over the top, u New York nije stigla ideja odrasta - manje nije više. Samo tri godine mlađi od Busta Rhymesa, 50 Cent je u neusporedivo boljoj formi, koju će držati do kraja gotovo dvosatnog nastupa. 'Hate It Or Love It', 'If I Can't', 'P.I.M.P.', 'Candy Shop', 'Disco Inferno', 'Window Shopper', '21 Questions' - redaju se hitovi kao da će koncert trajati pola sata, kao da nema sutra ili bisa. U jednom trenutku izlaze plesačice, kulise otkrivaju čitavi bend, ispaljuju se konfeti, pale se bacači plamena… Uz taktove Snoop Doggove 'Drop It Like It's Hot' trojica mušketira sjedaju na stolce, a mi u nevjerici gledamo kako svodnici dobivaju lap dance. Indy, koji se nagledao nastupa velikih hip hop imena, mi kaže da je impresioniran činjenicom što 50 Cent nastupa bez nasnimljenih pratećih vokala i da je ovo nastup visoke kvalitete.

Zvijezda se presvlači tko zna koliko puta, odaje se počast ubijenom Pop Smokeu, hitova poput 'Just A Lil Bit', 'Many Men' i 'Ayo Technology“ ne nedostaje, a ima vremena i da se na pozornicu vrati Jeremih. Nema praznog hoda, flow je savršen. Delirij nastaje u trenutku kada bend svira prve taktove najveće 'In Da Club', pjesme koja je, između ostalog, poslužila i kao inspiracija za klupski program In Da Klub kluba Klub, lokacije s koje je prije desetak godina u Zagrebu i Hrvatskoj krenula trap revolucija. U te četiri minute bio sam opet nesigurni četrnaestogodišnjak sa crvenom New York Yankees šiltericom à la Fred Durst i pubertetskim brčićima. Dobili smo bis, ali on je bio samo za prave fanove, one koji su detaljno preslušali diskografiju 50 Centa. Nostalgija nekad uzme, nekad vrati. Vrijedilo je biti u Areni sinoć.