'Uspon islamizma' Lorette Napoleoni publicistička je knjiga objavljena prije samo nekoliko mjeseci u SAD-u, te je jedna od prvih koja se upućeno bavi nastankom Islamske države, terorističke skupine koja na Bliskom istoku u međuvremenu kontrolira teritorij veličine Francuske. Zahvaljujući brzoj reakciji hrvatskog nakladnika Sandorfa, 'Uspon islamizma' može se sada naći i u domaćim knjižarama u prijevodu Zrinke Ratković, a autorica knjige ovih je dana i sama boravila u Zagrebu na predstavljanju hrvatskog izdanja.

S Lorettom Napoleoni razgovarali smo u lobiju hotela Palace, gdje je strpljivo nekoliko sati odgovarala na pitanja novinara. Naime, Napoleoni je neupitna stručnjakinja kada je riječ o terorizmu, o čemu ja opširno pisala za brojne svjetske medije te napisala bestseler 'Terror Incorporated' koji se bavi financiranjem terorizma. Stoga je njezina brzopotezna anliza IS-a 'Uspon islamizma' štivo iza kojega stoje desetljeća rada i znanja pa njezini stavovi nisu tipični za zapadnjački mainstream

Kako se Napoleni prije bavila i ljevičarskim terorizmom u Europi, čiji su vrhunac bile sedamdesete godine prošlog stoljeća i skupine poput RAF-a i Crvenih brigada, započeli smo s pitanjem postoje li neke paralele između njih i IS-a. 'Model je vrlo različit, jer je Islamska država u ratu osvajanja, a te skupine nisu bile u takvoj situaciji. Slični su po antiimperijalističkom elementu koji dijele. IS-ova ideologija koja se poziva na islam zapravo je i vrlo antiimperijalistička – bore se protiv Zapada, bore se protiv korumpiranih oligarhija u arapskom svijetu. Popularnost IS-a je naravno mnogo veća od one koju su uživali Crvene brigade, RAF ili IRA. Sve te skupine htjele su pokrenuti revoluciju, htjele su da im se pridruži stanovništvo, u čemu nisu uspjele. IS je pak uspio pokrenuti revoluciju', objašnjava Napoleoni.

Jedna od opsesija zapadnih medija kada pišu u IS-u zgražanje je nad činjenicom da uspijeva privući mlade Europljane islamske vjeroispovijesti na svoju stranu, iako nije teško objasniti kako to radi. Nudi li IS ideale kakvi više nisu prisutni u zapadnjačkom društvu, nešto više od šopinga ili Rihanne? Loretta Napoleoni odgovara: 'Naravno da nude ideale, ali i nešto još više od toga – stvaranje nove nacije. Nema ništa veće od toga! To podrazumijeva društveni život, politički život, ekonomiju... Razgovarala sam s pripadnicima Islamske države, koji su većinom mladi muškarci, i oni kažu da je IS nešto najuzbudljivije što su doživjeli u životu, da je bolje od seksa. Riječ je o mladićima koji u tom ratu stvaraju vrlo bliska i snažna prijateljstva, za njih je sve to nevjerojatno. Ništa ne može zamijeniti ideale kad si mlad. Oni se nažalost nisu osjećali kao dio europskih demokracija, a i mi koji se tako osjećamo znamo u što se one pretvaraju, u nešto posve otuđujuće. Ljudima nedostaju ideali i borba za nešto više od njih. Dakle, razumijem zašto se ljudi odlučuju pridružiti IS-u. Strašno je što nemamo način da ih od toga odvratimo.'

Napoleoni ističe i da je IS ostao kao jedina opcija mladim muslimanima u arapskom svijetu ako se žele boriti protiv lokalnih tiranija koje Zapad većinom podržava: 'Sjetimo se opet malo Egipta. Što mislite kako se osjećaju mladi egipatski liberali koji su pokrenuli revoluciju i rušenje Mubaraka, da bi nakon samo par godina na vlasti opet imali diktatorskog generala dok je demokratski izabrani predsjednik u zatvoru? Njima danas jedino preostaje priključiti se IS-u.'

No trebamo li europske muslimane sprečavati da se odu boriti za IS? Naime, cijeli Bliski istok nastao je kroz britansko-francusko crtanje granica te tamošnje stanovništvo nikad nije imalo priliku kakvu je imala Europa, a to je samodefinirati se, boriti se za vlastite nacionalne države i sl. Je li pojava IS-a na neki način zakašnjela emancipacija islamskog svijeta od zapadnjačkog utjecaja?

'Ti mladići zapravo su Europljani, oni su mogli biti snaga Europe. Zašto bi morali otići tamo? No na njih se u Europi često gleda kao na nepoželjne useljenike iako je riječ o ljudima koji su postali inženjeri i programeri. Zato smatram da bi ih nekako trebalo zaustaviti u odlasku, u namjeri da se priključe IS-u. Oni su mogli biti naš potencijal. S druge strane, ne smatram da Zapad treba ikako intervenirati protiv IS-a: ne treba slati vojsku opet u Irak, ne treba ih bombardirati. To nije naš zadatak. Države u toj regiji imaju odgovornost samostalno djelovati. Uostalom, tko je uopće stvorio IS? Zapad, naravno. Američka invazija Iraka bila je velika pogreška, kao što se pokazuje i da je miješanje u situaciju u Libija stvorilo još veći nered', odgovara Napoleoni koja napominje i sljedeće: 'Mnogi u Europi smatraju da je stabilan Bliski istok važan za sigurnost EU-a. I nisu u krivu, ali ta je politika značila da smo desetljećima podržavali najgore diktatorske režime. IS mijenja tu dinamiku.'

U redu, ako je IS nešto što neće nestati, je li vrijeme da Zapad, recimo, uspostavi diplomatske veze s njima? 'Treba započeti neformalne kontakte s Islamskom državom. Ne govorim o službenoj demokraciji, nego tajnim razgovorima u kojima bi trebalo saznati što oni žele i što su im namjere. Ali to se neće desiti jer zapadne demokracije vode nesposobni političari. Pa oni uopće nisu primijetili da Islamska država nastaje dok nije bilo kasno! Zapadni političari kao da ne znaju što se događa, a sada se događaju nevjerojatne stvari. Primjerice, nekidan sam gledala izvještaj na BBC-ju o tome kako je iranska vojska ušla u Irak i da se s iračkim snagama kreću zajedno prema Tikritu. Dakle, Iran je sad u Iraku i to je u redu. Nevjerojatan preokret', kaže Napoleoni.

Zanimljiv je i odnos Al Kaide i IS-a koji pokazuje koliko je Bin Ladenova organizacija zapravo bila ograničena u svojem djelovanju. Ovako te razlike objašnjava Napoleoni: 'Osama bin Laden nije znao ništa organizirati, a kamoli voditi državu. On je bio bogataško dijete, a Al Kaida je bila njegova igračka. IS je mnogo sposobniji od nje. Oni se bore od 2003. na različitim ratištima, a povezali su se s dijelovima zabranjene stranke Baath koju je vodio Sadam Husein. Također su uspostavili dobre odnose s plemenskim vođama, što je ključno. Al Bagdadi ima iskustva u upravljačkim poslovima, bio je glavni imam u Faludži. IS ima dosta dobar kontakt s lokalnom populacijom. A zapravo nije toliko teško voditi Islamsku državu, nema tu mnogo posla. No oni su u tome vrlo efikasni, to im se mora priznati.'

Još važnije, iako se kroz perspektivu zapadnih medija taj aspekt gubi, Napoleoni ističe da je IS različit od svih ostalih terorističkih skupina po tome što prema muslimanima šalje jednu u suštini pozitivnu poruku: 'Al Kaida je željela uništavati, IS želi graditi i to državu. Poruka IS-a je u suštini pozitivna, konstruktivna i to privlači mlade ljude. Al Kaida je bila elitistička skupina, dok je IS otvoren za široke narodne mase. Oni su, koliko god to paradoksalno zvučalo, liberalniji od Al Kaide.'

Za kraj dolazimo na temu društvenih mreža i novih medija, koje IS fantastično koristi za svoju propagandu. Loretta Napoleoni i u vezi toga nudi jedan drugačiji stav od onog uobičajenog: 'Neovisno o IS-u, mene strašno brine raširenost društvenih mreža. Čini mi se da će tako nestati istina te će svatko imati neki svoj mali svijet. Provođenje vremena na društvenim mrežama sprečava ljude da razmišljaju. One se ne mogu kontrolirati, kako je IS pokazao. Ali posve je moguće da će se korištenje društvenih mreža okrenuti protiv IS-a. Nisu ni oni iznad toga. Jedna od boljih reakcija na njihove prijetnje i provokacije, to je ismijavanje. U Japanu su ih brutalno ismijavali na društvenim mrežama tijekom drame s japanskim taocima.'

A svi znamo, dodaje Napoleni, da mladi muškarci najviše na svijetu ne podnose kad postanu predmet sprdnje. Kao zaključak se nameće da je onda najefikasnije oružje protiv IS-a sljedeće: treba im se smijati u lice!