Strip 'Alan Ford', čiji je prvi broj u Italiji izašao u svibnju prije 45 godina, odavno je na ovim prostorima stekao kultni status i vjerne obožavatelje
Kao i nekad, njegova britka satira i dalje se redovito citira, čak i među onim rijetkima koji ne znaju tko je Grunf, ali ne mogu se ne složiti s njegovim glupavim, a istodobno logičnim krilaticama, poput one da je 'bolje ispasti budala nego iz vlaka'.
Izjave tog bivšeg pilota i beznadežnog izumitelja, legendarne su među ljubiteljima stripa, tiskaju se na majice po uzoru na Grunfa, razmjenjuju u razgovorima, 'šeću' u forumskim potpisima te se, kao i dijalozi među likovima, pamte, prepričavaju i, iako smo ih puno puta čuli, ne gube na duhovitosti.
'Tko leti vrijedi, tko vrijedi leti, tko ne leti, ne vrijedi', 'Bolje nešto od nečega nego ništa od ničega', 'Bolje izdati knjigu nego prijatelja', 'Ako kaniš pobijediti, ne smiješ izgubiti', 'Bolji je nečastan bijeg nego častan poraz' i 'Bolje živjeti sto godina kao milijunaš, nego sedam dana u bijedi', samo su neke od izjava tajnih agenata Grupe TNT koje su se, poput njihovih imena, ukorijenile u našem svakodnevnom govoru.
U 'politički nekorektnom' stilu stripa tako se ponekad nekoga malog rasta i velikog nosa naziva Bobom Rockom, mnogi će u svom radnom okruženju prepoznati ponekog Debelog Šefa ili pak Broja 1, koji uz pomoć 'male crne knjižice' vuče sve konce, a nedvojbeno je i o kakvom je poslovnom dogovoru riječ kada se spomenu one Sir Oliverove 'Halo Bing, kako brat?' i 'Cijena? Prava sitnica'.
Generacija koja je odrasla uz strip danas vjerojatno sve bolje razumije Jeremijinu jadikovku 'boli me sve i još mnogo toga', zna se da kada se za nekoga kaže da ima 'Superhikov dah', ne znači da miriše po ljubičicama, a jasno je i zašto korumpirani političari podsjećaju na svinjolike gradske vijećnike iz stripa.