'Ni sami ne možemo vjerovati da je istina, ali brojke su neumoljive. U svojih 18 i pol godina postojanja, Fibra je objavila 1019 naslova, ukupno 239.388 stranica stripa'. Te dvije rečenice smo prije par dana mogli pročitati na službenom Facebook profilu Fibre, bez konkurencije najagilnije, najbolje i najprofesionalnije izdavačke kuće u području stripa u ovom dijelu Europe.

Marko Šunjić, osnivač i pokretač Fibre, u ovih skoro pa dva desetljeća reanimirao je do tada skoro pa zamrlu strip scenu u Hrvatskoj i napravio je pravu revoluciju u tom području kulturne scene u Hrvata. Stariji čitatelji, naviknuti na jeftina kiosk izdanja, dobili su priliku iznova uživati u pričama koje su im obilježile djetinjstvo, ali u bogatom i modernom ruhu te upoznavati nova strujanja u svijetu stripa, a mladi, kojima po zakonima progresa, strip, kao relativno statičan medij, možda i ne bi trebao biti pretjerano zanimljiv, otkrili su da postoji čitav jedan, uzbudljiv i skriven univerzum, u kojemu se itekako može guštati.

U ovih skoro pa dva desetljeća postojanja Fibre, Šunjić je među tih 1019 naslova objavio i kanone devete umjetnosti, ali pazio je da i prati trendove i nije se bojao riskirati s nekim mladim i stripovskoj javnosti nepoznatim autorima. Ukratko, objavljivao je, kako i glasi mantra njegove izdavačke kuće, 'samo dobre stripove.' Ali, na način kako to nitko u Hrvatskoj prije njega nije radio.

Fibra je pokrenula pravu strip revoluciju

Stripu je dao luksuz, sasvim novi doživljaj, a kolekcionarima priuštio gomilu mokrih snova. Kako smo već spomenuli, Fibra se može pohvaliti da je izbacila klasike svjetskog stripa kao što su 'Maus' Arta Spiegelmana (jedini strip koji je dobio Pulitzerovu nagradu), remek-djela ekscentričnog genija Alana Moorea 'Pakao', 'V kao Vendetta' i 'Watchmen' (po skromnom mišljenju autora ovog teksta najbolji strip ikad), zatim i pustolovine Tintina čuvenog belgijskog majstora ravne linije Georgesa Remija iliti ga Hergea, a u golemoj kolekciji Fibrinih Batmana možemo pronaći i ultimativne 'Povratak mračnog viteza' i 'Godinu prvu' Franka Millera. Također, Fibra nas je upoznala i s genijalnim Francuzom Manuom Larcenetom, koji je u Hrvatskoj preko noći dobio kultni status te još s gomilom zvijezda današnjeg svjetskog stripa.

Katalog Fibre je čudesan i šarolik, a Marko Šunjić je više puta rekao kako se ponosi svakim svojim izdanjem. Nekim više, nekim manje, ali svaka knjiga koju objavi njegova je mezimica. Ipak, jedno djelo koje je ugledalo svjetlo dana zahvaljujući Fibri, ima i kod njenog vlasnika poseban status. Ono je izašlo nedavno, prije nekoliko dana, a na netom završenom Interliberu je svečano pušteno u promet.

Riječ je o 'Gričkoj vještici', stripovskoj adaptaciji romana velike Marije Jurić Zagorke, čije su stranice potpisali sam Bog stripa u Hrvata, Andrija Maurović i čuveni scenarist Norbert Neugebauer. Prve pasice 'Gričke vještice' izašle su u novogodišnjem izdanju Večernjeg lista 31. prosinca 1960., no problem je bio što ovo remek-djelo nikad nije dobilo tretman kakav Maurovićev genij zaslužuje. Kako je strip kroz čitavo svoje postojanje smatran infantilnom zabavom, papir na kojem se tiskala 'Grička vještica' bio je loše kvalitete, tako da pravu vrijednost ovog krucijalnog masterpiecea hrvatske kulturne povijesti javnost nikad nije mogla doživjeti na način kako je trebala.

Zašto je Fibrino izdanje 'Gričke vještice' jedno od najvažnijih kulturnih događaja u Hrvatskoj posljednjih godina?

Također, poznato je i da je Andrija Maurović bio veliki boem, majstor koji je bjesomučno crtao i slikao, bez da je previše mario gdje su završavali njegovi radovi. Nažalost, velika većina njegove ostavštine je nestala, skrivena u privatnim kolekcijama ili zagubljena po vlažnim podrumima ljudi koji nisu ni svjesni što uopće posjeduju. Zato se današnja izdanja Maurovićevih stripova temelje na preslikama starih izdanja i novina. Takav je slučaj bio i s 'Gričkom vješticom', sve do ove godine.

Zapravo, do prije dvije godine, kad su Marko Šunjić i Goran Duplančić, još jedan stripovski zanesenjak, možda još i 'luđi' od vlasnika Fibre, odlučili krenuti u akciju kodnog imena Grička vještica. Tu je bila posebno važna uloga Duplančića, inače fizičara po struci, kojem je zadatak pronaći originalne table Maurovićevih crteža postao opsesija i misija. Najveći dio originalnih crteža stripa 'Grička vještica', 603 pasice, posredstvom obitelji Neugebauer sačuvan je u Grafičkoj zbirci Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Još dvije pasice našle su svoj put do Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, a osam ih se nalazi u tri privatne kolekcije. Dakle, od 632 strip-pasice, dostupno je čak 613 originalnih.

Nevjerojatan posao Gorana Duplančića

Način na koji ih je Duplančić nalazio, taktika kojom je pristupao 'problemu' i upornost koja ga ja krasila u želji da po svaku cijenu pronađe originale, toliko su fascinantni, da su i sami zaslužili barem strip. Duplančić nam je ispričao kako je došao do saznanja da te pasice postoje, kako ih je u maniri Indiane Jonesa tražio po cijeloj Hrvatskoj i otkrio nam je što ga je to toliko gonilo da originalni Maurovićevi crteži osvanu u ruhu koji dolikuju geniju.

'Složio bih se da je izdavanje 'Gričke vještice' u Fibrinom izdanju jedno od važnijih kulturnih događaja u Hrvatskoj u posljednje vrijeme. Razloga je više. Najprije, Zagorkin roman je oduvijek bio značajno kulturno dobro koje je podizalo nacionalnu svijet s obzirom na vrijeme kad je napisano. Također, tu ne smijemo ni zanemariti utjecaj kojeg je Zagorka ostavila što se tiče njenih progresivnih ideja, prvenstveno po pitanju ženskih prava. A onda, Maurović. Maurović je oduvijek imao mitsko mjesto u hrvatskom stripu', priča nam Duplančić i nastavlja:

'Njegove stripove ljudi su uvijek voljeli. Legendarne su priče da bi mase čekale u redu pred kioscima samo da bi kupili stripove koje je on crtao. Bio je prvi i zadržalo se to da ga javnost poistovjećuje sa stripom. Možda danas taj stil ne bi bio dovoljno zanimljiv mlađoj publici, ali čitava ta karizma oko njega, način života koji je živio i utjecaj koji je ostavio, učinili su to da ga se smatra legendom. S obzirom na njegov neuredan način života, dobar dio njegovih djela je trajno izgubljen, pa zato kad se pojavilo jedno ovakvo izdanje, praktički monografsko, gotovo čitavo napravljeno po autentičnom materijalu, onda zaista možemo pričati o golemom događaju.'

U priču se uključio i Marko Šunjić, koji nam je potvrdio Duplančićeve riječi, naglasio je važnost izdavanje ove knjige i objasnio nam je zbog čega je posebno ponosan da upravo on izdao 'Gričku vješticu.'

'Svakako bih se složio da je ovo izdanje jedno od najvažnijih izdanja posljednjih godina jer se o radi o djelu slavnih i važnih autora koje prvi put imamo priliku čitati u punom sjaju, gdje Maurovićevo majstorstvo dolazi do punog izražaja. Jako sam ponosan jer konačno svi ljubitelji Andrije Maurovića mogu uživati u njegovom crtežu, što prije nije bio slučaj zbog lošeg tiska i papira na kojem su ti stripovi izlazili nekad. Ovo izdanje donosi reprodukcije originalnih tabli na kojima se visi svaki, pa i najmanji detalj', kaže nam vlasnik Fibre.

Potraga za svetim gralom hrvatskog stripa

No, željeli smo saznati kako je došlo da tek su sad, nakon više od 60 godina, stranice ovog klasika u svom originalnom izdanju ugledale svjetlo dana. Ključna uloga je tu bila Gorana Duplančića. Detalji njegove potrage za tablama su toliko nevjerojatni i komplicirani da bi za ispričati čitavu tu priču bilo potrebno puno više prostora nego što ovaj tekst pruža. No, potrudit ćemo se što konciznije sažeti sve što nam je Duplančić ispričao.

'Prije dvije godine 'Grička vještica' se prvi put pojavila u integralnom izdanju u ediciji sarajevske izdavačke kuće 'Više od stripa.' To je bilo staro izdanje 'Strip Stripa' restaurirano računalom i dosad je bilo nešto najbolje što se uopće moglo naći o 'Gričkoj vještici.' No, danas ako čovjek ima volje, svašta može pronaći na internetu. Saznao sam da u NSK-u postoji znatan dio sačuvanih originalnih tabli. Kako sam još malo kopao, shvatio sam da se tamo nalazi skoro čitav strip. Od 632 pasice, NSK je bio u posjedu njih 603. Iznenadio sam se da nitko, čak ni kolege iz Sarajeva, nisu pokušali doći do tih originala. Mada, oni su željeli imati obično. Crno-bijelo izdanje. Nisu htjeli, ajmo to nazvati, šareno izdanje.

Kustosica NSK-a Maja Karić bila je vrlo susretljiva, omogućila mi je sve table da ih skeniram i potvrdila mi je da se nitko do tada nije interesirao. Već smo tada imali gotovo čitav strip i mogli smo napraviti kvalitetno izdanje, ali sad je izazov bio pronaći preostale table. Saznali smo da su njih dvije u MMSU u Rijeci i s njima smo vrlo brzo sve dogovorili. Također, ovom prilikom bih se zahvalio gospođi Diani Zrilić iz riječkog MMSU-a. A onda je zapravo počeo najteži dio. Kako pronaći ostale table za koje nismo ni znali gdje se nalaze', priča nam Duplančić i nastavlja:

'Kako su postojale priče da je veći dio materijala nepovratno izgubljen, krenuli smo se raspitivati kod koga bi se možda nešto moglo pronaći. Znali smo da su u jednom trenutku sve table bile u posjedu scenarista Norberta Neugebauera, sve do sredine devedesetih. Osim dvije pasice, koje su još i u Večernjaku bile dosta oštećene pa pretpostavljan da su one bile uništene. Kad je Norbert umro, a interesa nije bilo, sve se to polako počelo osipati.

Robert Neugebauer, Norbetov nećak, vodio je brigu o toj ostavštini kad su Norbert i brat mu Valter umrli. Maurovića nikad nije bilo previše briga o svojim crtežima i svi ti radovi su bili uglavnom u jednom skladištu kod Neugebauerovih. Tu je ključnu ulogu odradio pokojni Darko Glavan. Njegovim posredstvom, mislim da je to bilo 2003., država je sve te table otkupila i tako su one završile u NSK-u. Znači, imali smo te materijale iz NSK-a, par tih pasica iz MMSU-a iz Rijeke te još osam do koje smo došli preko privatnih zbirki. Razmišljali smo gdje bi i ostale mogle biti. Od tih 19 koje nedostaju sigurno znam da je sačuvano njih 10, mislim da i znam i gdje bi trebale biti, ali nismo uspjeli doći do njih. Zato se nadam da će ovo izdanje potaknuti ljude da budu susretljiviji.'

Pronaći preostale table bio je pravi Sizifov posao

Duplančić nam je otkrio da je Sizifov posao bio pokušati doći do svih tih materijala i saznali smo koji su mu bili najveći problemi u potrazi.

'Ljudi naslijede kućne biblioteke i ako nemaju za to interes, često puno toga završi u smeću. Zatim, stariji ljudi kad im pristupiš s nekim takvim oitanjem, često su sumnjičavi. Misle da nešto hoćeš od njih. Nitko se nije pojavio 50 godina da pita za to i sad odjednom je netko pokazao interes i došao na vrata. Mislim da sam na ovaj ili onaj način razgovarao s više od stotinu ljudi i moram reći da je to bio jako težak posao. Zna se dogoditi da čuješ da bi kod nekoga mogla biti tabla, pa se namučiš da dođeš do kontakta, a onda ti nasljednik te osobe kaže da tata više nije živ. I sad ti moraš objašnjavati što ti točno želiš i da bi neka tabla nekog stripa možda mogla biti kod njega i da tebi to baš jako treba.

Bilo je milijun slijepih ulica koje na kraju nisu dovele ni do čega. Imali bi baš jake indicije da su neke table sačuvane i da se nalaze kod određenih ljudi. Čak i kad bi stupili u kontakt s obitelji, saznali bi da materijala jednostavno nema. Kako smo ipak posjedovali veliku većinu materijala koji nam je trebao, odlučili smo krenuti u realizaciju projekta jer tko zna koliko bi još mogli uzaludno čekati na te preostale originalne table. Ovo izdanje 'Gričke vještice' nam je argument da možemo poručiti svima koji imaju originalne crteže naših majstora, da nama treba samo sken kako bi napravili što bolje izdanje. Original ostaje kod njih. A ako im ne trebaju, mi ćemo rado pronaći kolekcionare, muzeje ili NSK gdje će se to blago sačuvati. Stoga, apeliram na sve, samo nemojte dopustiti da se takva vrijednost uništi jer je u pitanju kulturni interes Hrvatske'', zaključio je Duplančić.

Nikad nije kasno

Marko Šunjić se složio s osnovnom idejom Duplančića, a i objasnio nam je kako je došle do ove zanimljive suradnje koje je ja posljedicu dobilo predivno izdanje klasika hrvatskog stripa.

'Duplančić mi je rekao da je otkrio da postoji oko 600 pasica Gričke vještice u NSK-u. Kako sam već ranije vidio kako ti originali uživo izgledaju, predložio sam da to Fibra objavi, što je bila i njegova ideja. Nakon toga smo riješili pitanje autorskih prava s Gradom Zagrebom koji je naslijedio Maurovićevu ostavštinu te s obitelji Neugebauer. Nacionalna knjižnica je, uz adekvatan honorar, ustupila skenove originala koje je naša dizajnerica Melina Mikulić dodatno obradila. Najviše vremena, skoro dvije godine, smo potrošili na pronalazak ostatka tabli koji se ne nalaze u NSK, sto je bilo izuzetno iscrpljujuće, ali na kraju je ipak rezultiralo plodom. Na kraju nam nedostaje još samo 19 pasica, nadamo se da ćemo ih kad tad uspjeti pronaći.'

Nikad nije kasno.