Samostalna izložba grafika i umjetničkih knjiga autorice Ive Gobić, pod nazivom Geomorphs, otvara se 10. travnja u zagrebačkom Studiju Kabineta grafike HAZU-a. Umjetnica je objasnila princip realizacije radova koji su odraz njezina razmišljanja o atmosferilijama i elementima tipičnim za naše podneblje
Ivi Gobić kao umjetnici, ali i kao restauratorici i konzervatorici knjiga, papir je dobro poznat medij i umjetničko polje proučavanja i eksperimentiranja. U posljednje vrijeme posvećena ispitivanju papira pod utjecajem kemijskih promjena te kretanja i mirovanja prirodnih procesa autohtonog podneblja u kojemu živi, stvorila je niz radova na kojima specifičnim postupcima tretira površinu i strukturu papira.
Rezultat je samostalna izložba u Studiju Kabineta grafike, koja ujedinjuje niz radova iz serije Geomorphs
'Sam naziv serije proizlazi iz termina Geomorfologija (iz grčkog: γή,, geo, 'zemlja’'; μορφή, morfé, 'oblik'; λόγος, logos, 'znanost') - znanosti o reljefu koja proučava njegov postanak i razvoj te procese koji ga oblikuju (vjetar, valovi, podzemne i površinske vode, ledenjaci, tektonizam, vulkanizam i sl.). Reljefi nastaju kao odgovor na kombinaciju prirodnih i antropogenih procesa.
Ovi radovi odraz su razmišljanja o atmosferilijama i elementima tipičnim za naše podneblje (voda, sol, Sunčeva svjetlost), kao i potrebe za prenošenjem otiska vanjskog prostora u unutarnji. Radovi uz meditativni imaju i dokumentarni karakter - nazivi pojedinačnih otisaka vezani su uz lokalitete njihova nastanka. Procesi nastanka radova sustavno su dokumentirani (video i fotografije)', kazala je autorica izložbe Iva Gobić
Utiskivanje stijenja stopalima istodobno je otisak postojećeg, ali i kreacija novog umjetničkog djela. Što vas najviše inspirira u prirodi i kako ste došli do ideje za stvaranje serije neobičnih radova povezanih okvirnom tematikom?
Serija reljefnih otisaka Geomorphs prva je koju sam radila u prirodi. Rt Kamenjak (u Istri) zaista volim, kako samu prekrasnu i gotovo netaknutu prirodu, tako i čudesnu energiju tog prostora. Ljepote Kamenjaka otkrila sam prije desetak godina posjetivši prijatelje u Premanturi i otada tamo provodim ljeta i sunčane vikende kroz godinu. Najviše me fasciniraju stijene, njihove prekrasne i raznovrsne teksture. Godinama sam ih sustavno fotografirala, s idejom da ih zbog njihove 'grafičnosti' pretočim na cinkovu matricu, odnosno izvedem u grafičkoj tehnici dubokog tiska. Međutim, upravo je reljef taj koji me kod stijena najviše privlači, a njega klasičnim grafičkim tehnikama nije moguće dočarati. Priroda na Kamenjaku je toliko savršena da se sama nametnula kao ready-made matrica. I tako sam počela s eksperimentiranjem. Ambijent Kamenjaka pokazao se kao izvrstan atelje na otvorenom: stijene su postale grafičke matrice, more - kada za namakanje grafičkog papira, sunce - sušilo, a moje tijelo, odnosno stopalo - grafička preša za otiskivanje. Osim toga, proces rada u tom ambijentu vrlo je meditativan, tako da sam zaista uživala stvarajući.
Možete li nam približiti vaš proces rada s papirom?
Papir je definitivno moj medij, kako kroz dugogodišnje bavljenje grafikom i crtežom, tako i kroz restauraciju papira i knjiga kojom se bavim. Kroz umjetničku struku upoznala sam papir kao materijal i sredstvo umjetničkog izražavanja, a kroz restauratorsku struku upoznala sam njegova fizička i kemijska svojstva, 'mane i vrline' te različite tehnike i načine zaštićivanja, restauriranja i izlaganja. U ovoj sam seriji radova spojila i iskoristila iskustva iz obje struke. Korištenje elemenata u prirodi i neposrednom okruženju pružilo mi je određenu slobodu i prostor za eksperiment te mogućnost izlaženja iz okvira tradicionalnih grafičkih tehnika, a restauratorska iskustva omogućila su mi da bez straha radim s velikim formatima (mokrog) papira, na oštrim stijenama.
Kako je došlo do kompiliranja radova i same izložbe?
Prvo sam započela otiskivanjem manjih formata papira. Isprobavala sam otiskivanje različitih tekstura, da shvatim mogućnosti odnosno ograničenja (budući da su neke stijene tolike oštre da i laganim pritiskom stopala trgaju papir). Kako sam stjecala iskustvo, tako su se povećavali i formati otisaka (dosad najveći format ima 1,2x4 metra). Pretražujem razne lokalitete na Kamenjaku, tražim i otiskujem idealne matrice, a namjera mi je nastaviti eksperimentirati i dalje. Ovi grafički otisci nemaju lice i poleđinu, već su dvostrani - pozitiv i negativ stijene, udubljena i ispupčena forma. Budući da kod klasičnog postava grafika na zid galerije jedna strana otiska biva zaklonjena od pogleda gledatelja, nametnuo se logičnim i format umjetničke knjige jer pruža mogućnost sagledavanja obje strane otiska listanjem. Na ovoj izložbi izlažem dvije takve knjige s otiscima (Zemljišna knjiga i Memorija vode). Jednu sam umjetničku knjigu i jedan manji otisak izlagala na 6. hrvatskom trijenalu grafike, nakon čega je uslijedio poziv za samostalnu izložbu u Studiju Kabineta grafike.
Izložba je otvorena do 10. svibnja.
