Roman je objavljen u izdanju nakladnika Frakture i prijevodu s hebrejskog Andree Weiss Sadeh.

Govoreći o romanu na predstavljanju u Židovskoj općini Zagreb, Weiss Sadeh je kazala kako je on iznimna prigoda da 'čovjek obogati svoj život'.

'Taj se roman može čitati kao ljubavna priča, kao povijesni roman, filozofska knjiga ili proročanstvo, a u njemu se Amos Oz predstavlja kao moderni prorok Izraela. Čini mi se da je Oz iznio dvije idejne okosnice vezano uz to svoje proročanstvo - prva je budućnost izraelske države a druga budućnost čitavog čovječanstva', kazala je.

Urednica Iva Karabaić ocijenila je kako je riječ o romanu 'koji se može čitati na više razina, na više načina i više nego jednom'.

'To je djelo koje oplemenjuje čovjeka', poručila je.

Amos Oz (1939.), novinar i intelektualac, profesor književnosti na Sveučilištu Ben-Gurion u Beershebi, jedan je od najcjenjenijih suvremenih svjetskih pisaca čija su djela objavljena na više od 40 jezika u 35 zemalja svijeta, uključujući i arapski. Dobitnik je niza prestižnih nagrada, uključujući Izraelsku nagradu za književnost, Goetheovu nagradu Grada Frankfurta, nagradu francuske Legije časti i drugih. Redovito objavljuje eseje o politici, književnosti i miru i jedan je od prvih Izraelaca koji zagovaraju rješavanje izraelsko-palestinskog sukoba.

U izdanju Frakture dosad su još objavljeni prijevodi njegovih djela 'Kako izliječiti fanatika', 'Pantera u podrumu', 'Iznenada u dubini šume', 'Rimovanje života i smrti', 'Prizori iz seoskog života', 'Među svojima', 'Priča o ljubavi i tmini', te knjiga 'Židovi i riječi', koju supotpisuje sa svojom kćeri, povjesničarkom Faniom Oz-Salzberger.

Njegov najnoviji roman 'Juda' najavljen je kao remek djelo mudrosti, melankolije i humora, zreo, uzbudljiv i inteligentan roman u kojemu se Oz pokazuje kao nenadmašan i maštovit kroničar unutarnjih i vanjskih transformacija svoje zemlje.

Priča o ljubavi i izdaji

U romanu se Oz bavi pričom o Judi, apostolu koji je izdao Isusa, iznoseći sasvim novu i smjelu tezu o izdaji koja je tijekom dvije tisuće godina bila temom brojnih rasprava i studija, ali nikada na taj način: Juda nije mrzio Isusa, predlaže Oz, već je on bio prvi i jedini istinski kršćanin koji je tu izdaju orkestrirao upravo kako bi dokazao da Isus jest taj za kojega se izdaje, Spasitelj, sin Božji.

Doveo je Isusa iz Galileje u Jeruzalem, čemu se ovaj opirao, jer je istinski vjerovao u njega, očekujući da će njegov čudotvorni silazak s križa konačno i za svagda dokazati Isusovo poslanje na Zemlji.

Glavni urednik Frakture Seid Serdarević ocijenio je kako je riječ o štivu kojim se jedan od najvažnijih suvremenih autora ponovno pokazuje kao jedan od najvećih svjetskih pripovjedača.

'Njegovi junaci, koje oživljava zajedno s pričom Jeruzalema 50-tih godina prošloga stoljeća i pričom stvaranja izraelske države, jedinstveni su i neponovljivi', kazao je Serdarević.

'Juda' je kombinacija istraživanja motivacije odmetnutog apostola i onoga što Oz naziva pričom o 'pogrešci, želji i neupitnoj ljubavi', koja se odvija u Jeruzalemu u zimu 1959. Provokativnu ideju o kršćanstvu i izdaji Oz iznosi kroz priču o mladiću na životnom raskršću, u koju upliće i vječnu temu izraelsko-arapskog sukoba.

Poveznica između dviju pripovjednih linija je mladi Šmuel Aš, prepušten samome sebi nakon što mu roditelji zbog bankrota više ne mogu financirati studij, zaručnica se iznenada odluči udati za svojeg bivšeg momka, a kružok socijalista koji mu je jedini oblik društvenog života raskoli se zbog podrške Staljinu.

Izgubljen i sam, Šmuel se javlja na zagonetni oglas kojim se traži mladić koji bi pravio društvo starijem invalidu u zamjenu za stan, hranu i skromnu naknadu. Uselivši se u oronulu kuću na rubu Jeruzalema s pogledom na Dolinu raspeća, Šmuel se nađe suočen s neutaživom potrebom vremešnoga Geršoma Valda za raspravom, te posve obuzet strašću prema Valdovoj zagonetnoj snahi Ataliji Abarbanel, ratnoj udovici gotovo dvostruko starijoj od Šmuela.

Atalia je, u Ozovoj priči, kći Šaltiela Abarbanela, bliskog suradnika osnivača Izraela Davida Ben Guriona. Abarbanel je kasnije proglašen izdajicom jer se zalagao za pomirenje i dijalog s Arapima - to romanu daje pozadinsku atmosferu prepunu povijesti, u kojoj Šmuel ponovno počinje promišljati teze svojeg nikad završenog studentskog rada o Židovima i Isusu, sve više se baveći likom i karakterom Jude.

Promatrajući Judu ne kao izdajicu, već kao čovjeka koji je istinski volio Isusa, Šmuel dolazi do zaključka kako je kršćanstvo nastalo kao rezultat nesporazuma: da Juda nije toliko slijepo vjerovao u Isusovu moć, nikada ne bi došlo do raspeća i nikada se ne bi razvilo kršćanstvo, a tko zna, možda bi danas prevladavajuća religija u svijetu bila upravo židovska.

S jedne strane, Oz se bavi pitanjem svakog pojedinca posebno – pitanjem toga što smo i tko smo, gdje smo i kamo trebamo ići, ocijenio je Serdarević.

'No, u emocionalnu priču o mladiću koji odlazi živjeti s jednom ženom u srednjim godinama i njezinim svekrom, Amos Oz upliće i priču koja daje novi pogled na ulogu Jude i Isusa, vrijeme ranoga kršćanstva i odnosa Židova i kršćanstva. Oz istodobno priča povijest Izraela i bavi se pitanjem tko je bio Juda, je li on bio osoba koja je izdala Isusa, zašto ga je izdala i kako je zapravo nastalo kršćanstvo, dajući nam jedan vrlo zanimljiv i drugačiji pogled na to, pogled kojemu možemo vjerovati', poručio je.