Iako nije u službenom programu 23. Sa(n)jam knjige u Istri, Ante Tomić s čitateljima se družio na štandu Hena coma te 6. prosinca u 18 sati potpisuje primjerke svoje najnovije zbirke priča 'Pogledaj što je mačka donijela'.

'Ta mi se knjiga nekako sama od sebe - dogodila. Izdavač je htio napraviti pretisak moje prve zbirke 'Zaboravio sam gdje sam parkirao', u kojoj bih skupio priče rasute po različitim novinama u raznim prigodama, uglavnom božićne, i pregledom svega ustanovili smo da zapravo imam materijala za novu knjigu. Otud 'Pogledaj što je mačka donijela'', rekao je Ante Tomić u razgovoru za tportal, dodajući da mu je bilo zabavno čitati stare priče nakon toliko godina.

'Neke stvari sigurno ne bih više tako napisao, ali ništa nisam dirao i knjiga je na kraju, mislim, ispala dobra, da se čitati. Sviđa mi se jer pokazuje kako sam bio različita osoba u različitim vremenima', kaže Tomić, a svoju je prvu zbirku priča 'Zaboravio sam gdje sam parkirao' objavio 1997.

Potpisuje, osim toga, romane 'Što je muškarac bez brkova', 'Ništa nas ne smije iznenaditi', 'Punoglavci' i 'Veličanstveni Poskokovi', koje mu je također Hena com objavila 2015., te više zbirki priča i kolumni, među kojima je posljednja 'Nisam pametan' iz 2010.

Unatoč bogatoj književnoj karijeri, Tomić priznaje da je prema svome radu još uvijek izuzetno sumnjičav.

'Uvijek sam prepun sumnji, uvijek se pitam zašto bi to nešto moje itko htio čitati. Tako je bilo i s ovom zadnjom knjigom. Sumnja je uvijek najbolja. Nas su najviše upropastile samopouzdane budale', zaključuje Tomić.

Na festivalu Sa(n)jam knjige u Istri slušao je razgovor hercegovačkih umjetnika, redatelja, pisaca i glumaca na temu 'Hercegovina djetinjstva' i kaže da se pritom osjećao domaćim.

'Hercegovina mi je jako bliska. Na kraju krajeva, ja sam iz Imotskog, s druge strane brda, i nikad mi nije bilo jasno otkud onaj tradicionalni animozitet između Imoćana i Hercegovaca. To su meni isti ljudi i čitav taj svijet, kojem ja svim svojim bićem pripadam, u isto me vrijeme i užasava, ali ga i beskrajno volim. To je taj moj krš, taj submediteranski kraj, svuda gdje rastu šipak i loza meni je nekako moje. Osjećao sam se kao domaći dok su Hercegovci pričali svoje zgode, volim taj nepristojni, okrutni humor, koji je i moj, odrastao sam s njime. Kad dođem u gostionicu u, recimo, Ljubuški, znam momentalno o čemu ljudi pričaju i mogu se u svakom trenu uključiti u razgovor', kaže Tomić, a smatra da nema humora ni bez nepristojnosti.

'Mediteranski je humor najbolji. Gdje su god ljudi pitomiji, nema ga baš puno dobroga jer humor jednostavno traži nepristojne ljude', upozorava Ante Tomić, za kojega su iz Hena coma rekli da u novoj knjizi 'Pogledaj što je mačka donijela' kao da se humorom 'u svoje ime ispričava na tome što je svijet katkad toliko odvratan'. 

'Nema ništa bolje od humora kad se treba nositi sa svakodnevnim teškoćama i, uopće, bilo kakvim teškim situacijama. Kad ismiješ bolest, siromaštvo, mržnju, imaš osjećaj kao da te taj smijeh oslobodio svega toga. Lakši si, rasterećen', zaključuje Tomić.