Urednik knjige Velimir Visković ukazao je na neke karakteristike zbog kojih je knjiga intrigantna. Rekavši da je Mandić uvijek bio 'sam protiv sviju' objasnio je da su u prvome dijelu knjige naslovljenom 'Sloboda lajanja' okupljeni Mandićevi novinski tekstovi nastali u razdoblju sloma jednopartijskog sustava i formiranja demokracije - od 1990. do 1993. u kojima autor, 'i u socijalizmu 'prepoznat' kao antikomunist', 'zakucava zadnji čavao u lijes komunizma'.

U drugome dijelu knjige sabrane su kolumne iz tjednika srpske nacionalne manjine 'Novosti', objavljivane u razdoblju od 2009. do 2010. Po Viskovićevim riječima prva objavljena kolumna 'Izlazak na ustaško čoše' zapravo je programski tekst i očituje etičko načelo kojim se autor vodi a to je - ako se manjina ne usuđuje govoriti o svojim problemima, onda o njima mora govoriti predstavnik većinskoga naroda.

Dodao je da neobičnost grafičkoga rješenja u tomu što se knjiga sastoji od dvije cjeline, a svaka od cjelina počinje sa suprotne strane zajedničke knjige, dok su završeci cjelina u sredini knjige.

O knjizi su govorili i novinari Boris Dežulović i Denis Kuljiš, pa je tako Dežulović rekavši da ne želi besprizorno hvaliti autora u izlaganju koje je naslovio 'Zbogom dragi Mandiću' obrazložio zašto zazire od ukoričenih kolumni i zašto ne voli kad kolumnisti govore o kolumnistima, dok je Kuljiš ustvrdio da je Mandić 'institucija izvan hrvatskih institucija' te 'da postoji hrvatska kultura, u njoj bi Mandić imao ključnu ulogu'.

Sam Mandić rekao je pak da je knjigu trebao posvetiti osobi koja mu je najdraži čovjek u životu i koji je odredio njegov način mišljenja - a to je Mihajlo Miša Mihajlov - jedan od najpoznatijih disidenata bivše Jugoslavije. Mandić je s publikom podijelio i podatak da je zajedno s Mihajlovom 1958. i 1959. često boravio baš u prostoru Profil Megastorea gdje su tada bile gimnastičke prostorije društva 'Partizan'.

Rekavši da je Mihajlov danas gotovo zaboravljen podsjetio je da je Mihajlov 1965. objavio esej 'Ljeto moskovsko', zbog čega je na traženje tadašnjega ruskog veleposlanika njegovo uhićenje tražio predsjednik Josip Broz Tito, a Mihajlov je bio osuđen na višegodišnji zatvor.

Istaknuo je da je od Mihajlova naučio da se jedino antinacionalističkom demokracijom možemo boriti protiv svih totalitarizama.

Napomenuo je da je naslov 'Sloboda lajanja' potekao od njemačke anegdote u kojoj pas koji je u Istočnoj Njemačkoj cijelo vrijeme imao brnjicu na njuški, kada je konačno prešao granicu i došao u Zapadnu Njemačku i nakon što su mu ponudili koješta, rekao da samo želi lajati.