U njoj se ovaj kontroverzni režiser pozabavio ponajviše samim sobom, s ciljem da predstavi svoju stranu vlastite životne priče, započete u Sarajevu, nastavljene u Beogradu, a trenutno ponajviše locirane u bizarno etno-selo Drvengrad na obroncima Mokre gore kod Užica.

Knjiga 'Smrt je neprovjerena glasina' na srbijanskom se tržištu pojavila u izdanju najtiražnijih dnevnih novina Novosti, što je knjizi omogućilo široku distribuciju na kioscima.

Kusturica se tako može pohvaliti da je u Srbiji već prodano više od trideset tisuća primjeraka njegove autobiografije, čemu je svakako pomogla i velika medijska pažnja koju je režiser dobio, započevši s velikom gužvom na prvom predstavljanju u okviru Beogradskog sajma knjiga.

Kusturica je kao razlog za pisanje svoje prve knjige naveo želju da jednom zauvijek objasni neke stvari:

'Ova knjiga je iskorak u bolji pregled događaja i pokušaj da artikuliram svoj život, ali problem u ovoj knjizi jest to što je ona pisana više od 15 godina, a čini mi se da bi svaki polupismen čovjek, kad bi pisao toliko, mogao napisati dobru knjigu.'

Ta izjava s beogradskog predstavljanja knjige tek je prva u nizu onih koje baš i nemaju smisla, što znači da su tipične za Kusturicu, kao i da nema šanse spriječiti ga da ih kaže svakome zainteresiranome.

Slično je i sa samom knjigom, u kojoj jednu od važnih sporednih uloga igra Slobodan Milošević, kojemu Kusturica ne zamjera ni pumpanje velikosrpskog nacionalizma ni agresiju na Bosnu i Hercegovinu i režiserovo rodno Sarajevo, nego to što ga je bivši srbijanski predsjednik dočekao pijan kad je Kusturica pozvan na svečanu audijenciju, nakon osvajanja druge Zlatne palme u Cannesu za 'Underground'.

Brojni dijelovi Kusturičine knjige u međuvremenu se mogu pročitati i u bosanskim medijima, a svaki komad teksta koji se tako može pročitati izgleda prilično zbunjujuće, ponekad i tužno.

Primjerice, Kusturica opisuje svoj susret početkom devedesetih, prije početka rata u BiH, s Alijom Izetbegovićem (koji ga, nota bene, nije dočekao pijan) i pokušaje bošnjačkog vođe da slavnog režisera pridobije na bosansku stranu. Za Kusturicu to je prilika za ismijavanje činjenice da religiozni Izetbegovići ne jedu svinjetinu, a ključna točka razdora je negativno mišljenje Alije Izetbegovića o Ivi Andriću.

'Onaj koji ružno govori o mojim herojima, nije mogao biti moj predsjednik', zaključuje u knjizi Kusturica. Kako Milošević nije ružno govorio o Andriću, nego samo aktivno radio na izazivanju ratova, onda je on, nažalost, mogao biti predsjednik Emira Kusturice. Kao što je to kasnije bio i Vojislav Koštunica, koji je nazočio i predstavljanju knjige 'Smrt je neprovjerena glasina' u Beogradu, zajedno s aktualnim srbijanskim ministrom vanjskih poslova Vukom Jeremićem. Najveća bizarnost te promocije jest pojavljivanje Saše Vukadinovića, šefa srbijanske tajne službe BIA, što baš i nije uobičajeno za književna događanja, a što je većina srbijanskih medija registrirala bez ikakvih upitnika.

Velikih prijepora nije bilo ni na prošlotjednom predstavljanju knjige u Banjoj Luci, kada je u prvom redu sjedio Milorad Dodik, svježe inaugurirani predsjednik Republike Srpske i stari poricatelj genocida u Srebrenici.

Emir Kusturica je uvijek znao naći zajednički jezik s moćnim političarima diktatorskih tendencija, dajući svojim umjetničkim uspjesima kredibilitet takvoj politici, a usput dobivajući financijska sredstva za snimanje filmova. Tako su i kritičari koji su pisali o knjizi 'Smrt je neprovjerena činjenica' primijetili da se Kusturica u tekstu mnogo manje bavi umjetnošću, a mnogo više politikom, na jednak način kao i u stvarnosti - vrlo smušeno i štetočinski. Druga opsesivna tema je obitelj i obiteljska povijest, kao i vjernost obitelji, pa se veliki dio knjige tiče Kusturičinog odnosa s roditeljima.

Sarajevski mediji pak pokazuju da taj grad još uvijek nije prebolio gubitak svojeg slavnog sina, pa je tako tjednik Slobodna Bosna objavio veliki intervju s njime u povodu izlaska knjige.

U njemu se Kusturica, između ostaloga, obrušava i na oskarovca Danisa Tanovića, za kojeg konstatira da bi morao 'narasti pa shvatiti kako se prave filmovi'. Konkurentski tjednik Dani također posvećuje veliki prostor Emiru Kusturici, prenošenjem odlomaka iz knjige. Predstavljanja knjige u glavnog gradu Bosne i Hercegovine, naravno, neće biti.

Medijski odjek ove knjige u BiH zato se ispostavlja bolno predvidivim. U banjolučkim medijima, koje skoro pa sve kontrolira Milorad Dodik, Kusturica je veliki umjetnik i još veći čovjek, a knjiga remek-djelo ravno njegovim najboljim filmovima. U Sarajevu ga se većinom strastveno kritizira, što samo pokazuje koliko mu nedostaje, dok ga hrvatski mediji u BiH ignoriraju jer Kusturica je Balkan, a zapadna Hercegovina je, valjda, Mediteran. Ili Mitteleuropa?

U svakom slučaju, 'Smrt je neprovjerena glasina' izaziva pažnju javnosti, ali, nažalost, na isti morbidan način kao i sve što Kusturica radi od početka devedesetih. Stvarnost Emira Kusturice odavno je takva, a oni koji žele bolju prošlost, mogu uvijek pogledati 'Oca na službenom putu'.