Strip-kolektiv Komikaze, odnosno mreža za proizvodnju, promociju i distribuciju autorskog stripa s fokusom na nezavisnu scenu, proslavio je 15. obljetnicu rada potkraj prošle godine prigodnim izdanjem 'Komikaze album #15', predstavivši na 120 stranica stripove 24 međunarodna autora i autorica iz 12 država, uključujući njih osmero iz Hrvatske.

Naime, iako je ideja o stripovskom umrežavanju niknula u Hrvatskoj, u redovima Komikaza djeluje puno umjetnika i umjetnica iz raznih krajeva svijeta posvećenih istraživanju morbidnih, konformističkih, brutalnih i apsurdnih tema, a mreža pokriva časopis-godišnjak, radionice, izložbe i gostovanja. Na portalu http://komikaze.hr e-izdanja izlaze kvartalno, a aktualni je poziv otvoren do 1. travnja.

Iza Komikaza, što okupljaju 200 autora iz desetak zemalja i dosad su postavili 150 izložbi diljem Europe, pokretački, autorski i urednički stoji Ivana Armanini, hrvatska stripašica, ilustratorica, dizajnerica i fotografkinja koja je diplomirala na Likovnoj akademiji u Zagrebu te na jednom mjestu pokušava okupiti i objavljivati autorske stripove koji imaju politički te potencijal da mijenjaju tradicionalno shvaćanje onoga što jest strip.

Posebnu ulogu pritom imaju 'Katalog', album priča, i prateća publikacija Femicomix, međunarodni projekt i izložba posvećeni ženskom stripovskom stvaralaštvu. Naime, Femicomix je projekt usmjeren protiv stereotipnog shvaćanja stripa kao dominantno muškog medija i prije dvije godine izdan je katalog-mapa plakata 17 izabranih autorica od 70 njih u arhivi, koji je u obliku izložbi i radionica obišao sedam država.

'Komikaze godinama rade na tome da potencijal ženskog stvaralaštva učine vidljivijim i pristupačnijim široj javnosti', zapisala je Asja Bakić u predgovoru izložbi, a Armanini objašnjava da grupna izložba Femicomix polazi od ideje da je stripovsko stvaralaštvo žena budućnost stripovske forme, odnosno medija.

Nažalost, evolucija u vidu promocije jedne autorice kroz izdanje i izložbe, koja je krenula kroz Katalog, zasad je zapela zbog smanjenog budžeta nakon odbijenice Ministarstva kulture pa se nova samostalna izdanja Femicomixa privremeno zamrzavaju.

No 'Katalog' izašao krajem 2016. u ediciji Komikaze/Femicomix, koji na 132 stranice prati seriju izložbi 40 strip-postera, funkcionira i kao samostalan strip-album Ivane Armanini temeljem izbora radova nastalih tijekom 15 godina. Nakon pulske Galerije Cvajner izložba se u travnju seli na strip-festival Ratata u Macerati u Italiji te u svibnju u Gradski muzej Virovitice.

Katalog je zbirka kratkih priča koje uz Armanini potpisuju Mima Simić, Karl Marx, Rodney Dangerfield, Wostok, Daniil Ivanovič Harms, Peter Handke, Slavomir Mrožek, Zoran Lazić, Paul Clodel i niz anonimnih narodnih autora, a sve njih povezuje subverzija koju koriste kao stilsko sredstvo u umjetnosti i životu, zbog čega i 'Katalog' ima poruku čitljivu iz daljine i pripada underground miljeu.

'Katalog' je, pojašnjava Armanini za tportal, 'underground zbog atmosfere otpora, izbora subverzivnih pisaca i šarene stilske strukture. Strip ovdje nije samo puristička vizualna senzacija, nego ide prema sadržajima, stanjima, temama i tekstovima koje iščitavam na dnevnoj bazi. Kratke strip-forme grade se na emocijama, a ne na ideologiji, pa su podložne stilskim mijenama'.

'S obzirom na to da ništa od objavljenog materijala nije rađeno po narudžbi, jedini diktat koji sam slijedila je onaj unutrašnji: potreba za crtanjem', ističe Armanini te objašnjava: ''Katalogom' prevladava jak crno-bijeli kontrast i gola struktura koji čine makabričnu atmosferu. Brz tempo života nam diktira kratke i oštre forme kondenzirane u znak, likovnu parolu vidljivu iz daljine. Kroz njega, kao i kroz Komikaze, ironiziram klasičnu strip-formu dovodeći ju do ruba koji spaja strip i apstrakciju, akciju, eksperiment, street art i grafizam.'

‘Strip otvara veliko polje autorske slobode, opire se represijama i ima politički potencijal. Autorski strip/crtež danas djeluje sa zidova ulica, plakata i transparenata prosvjednika diljem zemaljske kugle, a platforma je jača nego ikad zbog jeftinoće medija i širine društvenih mreža koje, barem djelomično, rješavaju probleme izdavaštva i distribucije', napominje Armanini, čiji strip kritika naziva 'glasom onoga koji viče u pustinji'.

Ili, kako je možda i najsnažnije povodom izlaska 'Kataloga' zapisao likovni kritičar Marko Golub: 'Stripovske table Ivane Armanini su kao neboderi i stambene zgrade u noći – u njima se sve događa zgusnuto i istovremeno, svaka sličica je prozor i u njemu je jedna priča, a svi prozori zajedno su još jedna velika priča, i sve je puno čudnih bića. Ponekad na njima blješte i gase se svjetla i iznutra se čuje muzika: dum–dum–dum–dum–dum.'