Filmom 'Čovjek bez prošlosti' u ponedjeljak, 1. ožujka u zagrebačkom kinu Tuškanac počinje retrospektivni program 'Portreti: Autsajderski svijet Akija Kaurismäkija', u okviru kojega će se prikazati šesnaest filmova tog osebujnog finskog redatelja
Opsežna retrospektiva koja predstavlja autorov opus od samih početaka do danas otvara se filmom koji je u Cannesu dobio četiri nagrade, njegovo je najtoplije ostvarenje i predstavlja vrhunac zrelosti ne samo dotadašnje, nego i cjelokupne dosadašnje Kaurismakijeve karijere.
U programu su i 'Zločin i kazna' (1983.), koji prati mladića zaposlenog u klaonici i jednog naizgled sasvim običnog dana počiniti besmislen zločin, 'Druga strana nade' (2017.), ovjenčan Srebrnim medvjedom, o Sirijcu koji je stigao u izbjeglištvo u Finsku, 'Calamari Union' (1985.) o 15-orici muškaraca koji se svi osim jednog zovu Frank i koji kreću u potragu za boljim životom te 'Hamlet se okreće biznisu' (1987.), gdje je mladi Hamlet smješten u svijet modernog poslovnog okruženja. Slijede 'Djevojka iz tvornica šibica' (1990.), pomaknuta bajka o djevojci koja isfrustrirana kreće u osvetnički pohod, 'Ariel' (1988.) o krivo optuženom čovjeku i 'Sjenke u raju' (1986), o dobrodušnom smetlaru i blagajnici koje ne prati sreća.
Tu je i 'Unajmio sam plaćenog ubojicu' (1990.) o očajnom francuskom emigrantu koji naručuje vlastito ubojstvo, potom 'Boemski život' (1992.) smješten u Pariz gdje žive trojica boema, pjesnik, slikar i postmodernistički kompozitor i 'Plutajući oblaci' (1996.), još jedna priča o svakodnevnoj borbi bračnog para.
Njegovo međunarodno najpoznatije ostvarenje, kultni 'Lenjingradski kauboji idu u Ameriku' (1989.), film je ceste koji prati osmeročlanu skupinu finskih glazbenika odlaze u Ameriku, u kojem se pojavljuje i Jim Jarmusch, 'Pazi na svoj rubac, Tatjana' (1994.) također se odvija na cesti, s dvojicom prijatelja koji kreću u uzbudljivu vožnju autom, a 'Juha' (1999.) je svojevrsna Kaurismakijeva posveta eri nijemoga filma. Program 10. ožujka zatvaraju filmovi 'Le Havre' (2011.), tragikomedija o afričkim izbjeglicama u Francuskoj i 'Svjetla u sumraku' (2006.), o noćnom čuvaru čiju svakodnevnu rutinu uzburka pojava fatalne žene sa skrivenim motivima.
Aki Kaurismaki (1957.) režirao je žanrovski različite filmove, od filma ceste i film noira do (post)modernih adaptacija književnih djela, kojima je zajednički prepoznatljiv spoj ironije i empatije te apsurd. U svim svojim filmovima ujedno je i scenarist i producent, a direktor fotografije mu je gotovo uvijek Timo Salminen.
Pohađao je filmsku školu u Münchenu, a prije osnivanja producentsko-distribucijske kuće Villealfa (naziv je hommage filmu Alphaville Jean-Luc Godarda) sa starijim bratom Mikom Kaurismakijem, radio je kao poštar, perač suđa, filmski kritičar. Iz 'Tuškanca' opisuju njegove filmove kao 'mješavinu nordijske sjete i prigušenoga, često crnog humora' i kažu da su ih njegov filmofilski profinjeni minimalizam i iskreno suosjećanje s likovima napravili univerzalno razumljivima i rado gledanima u art-kinima diljem svijeta. Ovogodišnji program Kaurismakijevih filmova je realiziran uz potporu The Finish Film Foundation i produkcijske tvrtke Sputnik Oy.