Zagrebačko kino Tuškanac od 8. do 14. veljače prikazuje kompletnu retrospektivu od osam filmova velikog sovjetskog redatelja, Andreja Tarkovskog, koja je bila otkazana u siječnju
Program 'Meditativni film' otvaraju u ponedjeljak dva filma - prvi je Tarkovskijev diplomski rad, srednjometražni "Parni valjak i violina' (1961), nakon kojega slijedi 'Ivanovo djetinjstvo' (1962), njegov debitantski cjelovečernji film koji ga je smjestio među svjetske art filmaše.
'Vizualno zadivljujuć, film je istovremeno i jedan od najsnažnijih krikova protiv rata u povijesti kinematografije i jedno od najuznemirujućijih djela u istoj toj povijesti', ističe se u najavi. Premijeru je imao u Veneciji, autorima poput Ingmara Bergmana, Sergeja Paradžanova i Krzysztofa Kieślowskog bio je uzor, a u Sovjetskom Savezu je imao više od 16 milijuna gledatelja.
U utorak je na programu 'Nostalgija' (1983), prvi film koji je Tarkovski snimio izvan Sovjetskog Saveza, a scenarij napisao sa slavnim talijanskim scenaristom Toninom Guerrom. Film je u Cannesu osvojio nagradu za režiju, FIPRESCI i nagradu ekumenskog žirija, a autobiografski je temeljen na autorovim vlastitim osjećajima za vrijeme izbivanja iz Rusije. Film se pamti po fascinantnom vizualnom stilu i povezivanju zamišljenog i realnog, jave i snova, sadašnjosti i prošlosti, odnosno dovođenju u istu ontološku razinu različitih kategorija. U srijedu slijedi antologijska povijesna biografska drama 'Andrej Rubljov' (1966), površno temeljena na životu glasovitog ruskog ikonopisca i najvažnijeg ruskog srednjovjekovnog slikara.
'Na širem planu Tarkovski realistično prikazuje život u srednjovjekovnoj Rusiji, a pritom na slojevit i promišljen način, s osloncem na iznimno sugestivnu režiju i dojmljivu poetičnost, tematizira pitanja vjere, umjetničke slobode, autodidaktizma umjetnika te stvaranja umjetničkih djela pod represivnim režimom', napominje se. Nakon premijere u Moskvi film nije bio distribuiran, a nakon što je 1969. prikazan u Cannesu, a dvije godine kasnije je cenzurirana verzija puštena u sovjetsku kino-distribuciju.
U četvrtak se prikazuje 'Zrcalo' (1975), autorov najintimniji film i njegovo najeksperimentalnije ostvarenje u kojem se pojavljuju njegova majka i supruga, te stihovi njegova oca, uglednog pjesnika Arsenija Tarkovskog, koji ih sam i čita. 'Slabo primljen u vrijeme izlaska, film se danas smatra jednim od vrhunaca autorova opusa, a po nekim istraživanjima većini Rusa ovo je najdraži film Tarkovskog', kažu iz 'Tuškanca'..
Za petak je najavljen 'Solaris' (1972), jedan od najpoznatijih i najcjenjenijih filmova u povijesti žanra znanstvene fantastike i najgledaniji autorov rad izvan Sovjetskog Saveza. Riječ je o adaptaciji istoimenog romana Stanisława Lema koju je Tarkovski snimio u želji da filmskom žanru SF-a da umjetnički dignitet, s obzirom na to da nije imao visoko mišljenje o Kubrickovoj "2001: Odiseji u svemiru", no kasnije nije bio zadovoljan napravljenim.
vezane vijesti
Kino Tuškanac u subotu prikazuje 'Stalkera' (1979), drugi Tarkovskijev znanstveno-fantastični film koji je stekao kultni status. 'Riječ je o iznimnom ostvarenju s nizom antologijskih prizora, filmu koji se bavi esencijom čovjeka, njegovim uspomenama, strahovima, maštom, paradoksima i onim nedohvatljivim za čim vječno i uzaludno čezne', ističe se.
Retrospektiva završava u nedjelju filmom 'Žrtva' (1986), posljednjim filmom Tarkovskog kojeg je snimio u Švedskoj jer ga je tamošnji filmski institut pozvao da snima u domovini njegova omiljenog sineasta Ingmara Bergmana.
Tarkovski je angažirao jednog od omiljenih Bergmanovih glumaca, Erlanda Josephsona, i omiljena Bergmanova snimatelja Svena Nykvista, kao i scenografkinju Annu Asp dok je jedan od Bergmanovih sinova bio asistent kamere.
Andrej Tarkovski (Zavrazhe, 1932.-Pariz, 1986.) redatelj, scenarist, montažer, teoretičar filma, kazališni redatelj, najpoznatiji je ruski filmski autor uz Ejzenštajna. Početkom pedesetih započeo je studij arapskog jezika u Moskvi, no tri godine kasnije upisuje u filmsku školu VGIK u Moskvi na režiju. Unatoč iznimno uspješnoj karijeri suočava se s nizom produkcijskih i cenzorskih prepreka, pa 1984. godine, pripremajući film 'Žrtva', na tiskovnoj konferenciji u Milanu objavljuje da se neće vratiti u SSSR.
Dvije godine kasnije preminuo je u Parizu gdje je bio na liječenju zbog teške bolesti, a oko njegove smrti razvile su se kontroverze i nagađanja da ga je ubio KGB zbog 'protusovjetske propagande'. Iz kina Tuškanac su izvijestili da su projekcije njegovih filmova 'Stalker' i 'Solaris' već rasprodane.
