Završen je Cinehill, dosad poznat kao Motovun Film Festival, koji je u tom istarskom gradiću doživio ozbiljnu punoljetnost da bi u 25. godini - mnogo ranije od hrvatskog prosjeka - odselio iz "roditeljskog doma". Selidbu je, kako i priliči, obilježio slavljenički ton - kako u Motovunu (otkuda smo također izvještavali), tako i na Petehovcu - ali i niz fantastičnih filmskih ostvarenja koje je publika tijekom drugog dijela festivala pratila na 1035 metara nadmorske visine.

Na Petehovac stižemo u četvrtak predvečer, taman na projekciju animiranog filma 'Slijepa vrba, usnula žena' redatelja Pierrea Földesa. Riječ je o dugometražnom debiju skladatelja i slikara s njujorškom adresom, odgojenog u Parizu, koji je studirao klavir a zatim radio kao filmski skladatelj na filmovima, serijama i video igrama.

Njegov animirani film atmosferičan je i začudan uradak, što i ne čudi budući da je baziran na pričama Harukija Murakamija. Pratimo priču Komure i Katagirija, i jednog neobičnog žapca koji će spasiti Tokio od neizbježnog potresa, a Kino Sanjkalište na Petehovcu pokazuje se kao idealno mjesto za projekciju (umjesto stolaca, sjedimo na balama sjena i razmišljamo kako bi to trebao postati standard u kinima). Jedino, malo je hladno. Tijekom večernjih projekcija temperatura na Petehovcu pada ispod 10 stupnjeva. Srećom, tu su festivalske vatre na trgu Kreše Golika, omiljeno okupljalište promrzle publike. Tu se usred projekcije odlazimo malo zagrijati, a zatim trčimo nazad na film. Filmska fešta završava se nastupom zagrebačkog benda Djeca i DJ-a Marija Kovača na bini petehovačkog trga.

Iduće jutro, sasvim druga priča. Ljeto se vratilo, a festivalske vatre su ugašene. Na planini nema sparine; sunce je visoko i tuče nam po glavama, ali nedovoljno da moramo potražiti hlad. Ovdje je lako ležati na suncu, ali moramo ustati. Događanja na Cinehillu - kako filmskih, tako i onih popratnih - je bezbroj; i dok neki hrle na jutarnju yogu, mi biramo otići u 'Vražji vrt' na radionicu upoznavanja buba i zmija, naslovljenu 'Tko se boji buba još'. Upoznajemo se s nepravedno oklevetanim životinjicama Gorskog kotara i otkrivamo tajne njihova šarma, a zatim hitamo u 'Francis Ford Kupolu' - svemiroliko zdanje u kojemu se, pored Lovačkog doma, odvijaju dnevne projekcije festivalskih filmova. Gledamo 'Garburu' Josipa Žuvana, humornu dramu. Riječ je o zrelom, dobro snimljenom i režiranom filmu, aktualne tematike i lokalnog, a opet globalnog sjaja. Film uvlači u priču, a mladi šibenski glumci Mauro Ercegović Gracin i Franko Floigl zrače talentom, autentičnošću i međusobnom energijom. Bit će prava šteta ako se ne odluče na glumačke karijere.

Nazad u 'Vražji vrt', Jelena Ostojić razgovara sa Zdenkom Jelčićem povodom Nagrade '50 godina' Motovun Film Festivala. E to se nije smjelo propustiti! Glumačka veličina se tijekom razgovora dotiče svoje bogate karijere; prisjeća se glume kojom se počeo baviti tek po dolasku iz Čapljine u Zagreb, studija političkih znanosti kojim je htio zadovoljiti oca, kao i života u Parizu i Švicarskoj te karijere u okrilju Schauspielhaus Züricha, unutar kojega je ostvario niz kazališnih i televizijskih uloga za života u Švicarskoj.

Legendarni komandant Ljubo iz 'Kapelskih kresova' govori i o svom književnom radu, mladenačkim ljubavima, radu s brojnim našim redateljima... a razgovor završava nadahnutom recitacijom Balade (Ohridskim trubadurima) Branka Miljkovića. Zatim mu direktor festivala Igor Mirković uručuje nagradu, a mi hitamo dalje na projekciju u 'Francis Ford Kupolu' - ovaj put, gledamo 'Mali val', kratki film Filipa Peruzovića i 'Srebrnu izmaglicu' nizozemske redateljice Sache Polak.

Peruzović svoj kratki film odrađuje rutinerski vješto; moglo bi se učiti iz njega (taj film ima sve što kratki film treba imati) i predviđamo mu sjajan festivalski život. Redateljica Polak nas je 'ubila' oporom atmosferom svog filma, koji međutim pripovijeda važnu priču i skreće pozornost na bitno; nemojte tražiti osvetu. 23-godišnja Franky (fantastična Vicky Knight) je medicinska sestra koja sa svojom velikom obitelji živi u istočnom Londonu. Opsjednuta osvetom i potrebom da nekoga okrivi za traumatični događaj koji se dogodio prije 15 godina, ne uspijeva ostvariti nikakvu značajnu vezu sve dok se ne zaljubi u Florence, jednu od svojih pacijentica. Njih dvije pobjegnu na obalu gdje Florence živi sa svojom šarolikom i slobodoumnom obitelji. No prošlost Franky ne da mira…

Dan završavamo na sanjkalištu, ovaj put odjeveni u debele jakne. Gledamo bugarski film 'Blagina pouka' redatelja Stephana Komandareva. Zatim, koncert na Trgu Kreše Golika, tamo gdje su festivalske vatre. Nastupa 4head, samoborsko-zagrebački bend koji razvaljuje svojim netipičnim hard/heavy i rock/ska obradama MTV i domaćih pop hitova. U 01:30 na sanjkalištu je najavljena i projekcija kultnog horror mjuzikla The Rocky Horror Picture Show, ali to zaobilazimo. Želimo sutra ustati rano.

Razlog je idući: odlazimo na pješačku turu na Petehovcu. Životinjski svijet Gorskog kotara je, kako znamo, veličanstven, i jedino je to mjesto u Europi gdje zajedno žive tri zvjerska velikana – medvjed, vuk i ris. U šetnji i razgovoru s Irom Topličanec iz LIFE Lynxa - tima znanstvenika i stručnjaka koji su svoj profesionalni život posvetili istraživanju i očuvanju divljih životinja, posebice velikih zvijeri - saznajemo mnogo o životu ovih interesantnih životinja i očuvanju njihovog staništa. Naravno, od Topličanec smo saznali i što učiniti ako susretnemo medvjeda. Suprotno uvriježenim mitovima - nemojte leći i praviti se mrtvi. Samo se lagano udaljite u suprotnom smjeru. I pazite da ondje nisu mladunci.

Evo nas nazad u svemirolikoj kupoli; na redu je film 'Medusa Deluxe', redatelja Thomasa Hardimana. Riječ je o otkačenom detektivsko-frizerskom ostvarenju i vjerojatno najčudnijem filmu koji smo pogledali na festivalu, a vrijedi istaknuti i kako je organizator festivala uoči njegove projekcije odao počast ekstravagantnim frizurama koje u njemu gledamo. Kako? Pa, pozvali su frizerku Damjanu Darišić, poznatu po otkačenim frizurama, koja je na Trgu Kreše Golika šišala zainteresirane, i to besplatno. Jedini uvjet bio je da izbor frizure u potpunosti predate njezinim škaricama (mi nismo bili toliko hrabri).

Posljednji primjer je samo jedan iz niza 'štikleca' koje je organizator nekadašnjeg motovunskog festivala - od sada, delničkog Cinehilla - priredio publici čime se opet distancirao od sile drugih festivala u regiji koje (ponekad) prati uštogljena atmosfera i elitistički ton. Sintagma 'filmska fešta' na Petehovcu je dosegla svoj maksimum jer od jutra do mraka, gdjegod se okreneš, ovdje se nešto događa (i super je). Svakako vrijedi spomenuti i angažman 'Čistećih medvjedića', ekipe volontera koji unazad nekoliko godina brinu o tome da naša zemlja ostane čista i lijepa (barem ako pričamo o ekologiji). Simpatična ekipa 'Medvjedića' zaslužna je za možda najgenijalniji glasački koncept koji smo do sada vidjeli na nekom filmskom festivalu; naime, na Cinehillu se za filmove moglo glasati i bacanjem ugašenih čikova u teglice. Osim toga, 'Čisteći medvjedići' organizirali su i punktove s DIY pepeljarama po cijelom prostoru festivala, a prije projekcija neprestano su nas upozoravali da pazimo gdje odlažemo čikove - budući da je riječ o nerazgradivom materijalu.

Hvala im na tome.

Za kraj, valja reći kako su se Gorani pokazali kao izuzetni domaćini. Prigrlili su Cinehill kao 'svoj', organizirali OPG sajmove na prostoru festivala, posjećivali filmske projekcije i rado o filmu razgovarali. Delnice su danima disale u ritmu filma i čini se da je ovakav festival upravo ono što im treba. Petehovac je davno bio ucrtan na skijašku mapu Hrvatske, bio je mjesto susreta, veselja i (skijaških) fešti. A onda su ga svi zaboravili. Nekadašnjem sjaju svjedoči samo muzejski primjerak ratraka koji je nekoć ovdje uređivao skijaške staze, koje ne rade unazad nekoliko godina.

Sa Cinehillom, međutim, Petehovac je opet ucrtan na mapu; ovaj put onu svjetskih filmskih festivala, i to kao jedan od rijetkih koji se odvija na planini.

Sudeći po atmosferi i zbivanjima na prvom izdanju, teško da će ga ovaj put tko zaboraviti.