Po kamenim uličicama, trgovima i zidinama ikoničkog istarskog gradića razmiljeli su se poznati redatelji, glumci, producenti, snimatelji i montažeri, te brojni obožavatelji filma koji su došli u Motovun kako bi pogledali filmove na programu Motovun Film Festivala i proslavili njegovih četvrt stoljeća postojanja.

Sve je isto kao i prije: posvuda se motaju organizatori i mladi volonteri, tehničari vuku kablove i opremu čitavo se vrijeme nešto dovikujući, za stolovima se komentiraju najnoviji tračevi iz filmske industrije, televizijske ekipe pokušavaju uhvatiti festivalski ugođaj, posjetitelji listaju programsku knjižicu birajući filmove koje će gledati, a svi zajedno gledaju u nebo procjenjujući hoće li nas olujno nevrijeme i ove godine zaobići. Sve je isto kao i prije, ali ipak ništa nije isto: ovogodišnje izdanje filmskog festivala koji je proslavio Motovun najvjerojatnije će biti i posljednje u tom istarskom gradiću.

Ljubitelji filma međutim ne trebaju strahovati za budućnost festivala - Motovun ide dalje, ali na drugoj lokaciji. Premda, festival se više uopće ne zove Motovun Film Festival. U sklopu projekta glatke tranzicije, organizatori su manifestaciju nedavno preimenovali u Cinehill - dakle 'filmsko brdo' - te su veći dio festivala već ove godine preselili na novu lokaciju u Gorski kotar. Nakon tri programska dana u Istri, čitav festival u utorak se seli na brdo Petehovac iznad Delnica, na 1035 metara nadmorske visine, gdje će se od srijede do subote održati preostali dio programa. Zašto festival zapravo odlazi iz Motovuna? Koji su razlozi natjerali organizatore da s istarskog brdašca odu na šumovitu planinu u Gorskom kotaru? Jesu li razlog za to klimatske promjene? Je li ovo doista posljednji Motovun u Motovunu? Direktor festivala Igor Mirković nije nam to želio potvrditi. 'Mi smo u ovom trenutku apsolutno usmjereni na ono što će se dogoditi sljedećih dana, a ne na ono što će se dogoditi sljedeće godine, ili sljedećih deset godina. O tome ćemo pričati kad festival završi', rekao je.

O razlozima odlaska iz Motovuna organizatori se nisu željeli eksplicitno izjašnjavati, no u nedavnom otvorenom pismu 'Motovunkama i Motovuncima' emotivno su poručili da 'festival nema prostora ni mogućnosti razvijati se u novim uvjetima'. 'Trebamo više brige, inače ćemo uvenuti. Ne želimo preduboko ulaziti u tu temu, već smo ionako previše govorili svima koji su trebali čuti. Ono što smo htjeli reći - sljedeće godine naših projekcija u vašem gradu više neće biti. Odlazimo sjetni i sretni', navodi se u pismu koje su potpisali 'Igor Mirković i nekoliko tisuća ljudi koji su stvarali festival'. A o kakvim je to 'novim uvjetima' koji sprečavaju 'razvoj festivala' riječ, možda možemo i sami naslutiti.

Kad su filmski entuzijasti prije četvrt stoljeća 'okupirali' Motovun, taj je gradić bio sasvim drugačije mjesto

Kad je skupina filmskih entuzijasta prije četvrt stoljeća odlučila organizirati filmski festival u Motovunu, taj je gradić - kao i čitava Hrvatska - bio jedno sasvim drugačije mjesto. Te je 1999. godine zemlja možda proživljavala i najteže razdoblje postratne tranzicije, dok je nasljeđe vladajućeg modela koji je uspostavio prvi hrvatski predsjednik gušilo društveni pluralizam i sputavalo bilo kakvu kreativnu aktivnost koja bi izlazila izvan okvira 'državotvorne' nacionalne paradigme. Gospodarstvo je čak i iz današnje perspektive bilo u rasulu, stidljiva tranzicija u liberalnu demokraciju bila je još nekoliko mjeseci udaljena, a ulazak u Europsku uniju činio se kao nedostižna budućnost. U takvom okruženju Hrvatsku su zaobilazili čak i turisti - naznake današnje turističke vreve mogle su se osjetiti samo u najrazvikanijim mjestima uz obalu, dok bi uspavane gradiće u unutrašnjosti Istre tek tu i tamo posjetio neki zalutali putnik. U to 'mračno' doba, svaka inicijativa koja bi mogla donijeti neki napredak bila je dobrodošla, i slutimo - premda to ne možemo pouzdano znati - da su i stanovnici Motovuna potencijalne organizatore filmskog festivala dočekali raširenih ruku.

Danas je, međutim - to svi znamo - situacija potpuno drugačija. Zahvaljujući između ostaloga i filmskom festivalu, Motovun je postao svjetski brend, a turisti dolaze u rojevima. I nitko nema prevelike koristi od filmova i sudionika filmskih festivala, publike koja se pretežito sastoji od mladih entuzijasta koji spavaju u šatorima, hranu i piće kupuju u trgovinama, a na spavanje odlaze tek nakon što su čitavu noć tulumarili.

Za oproštaj od Istre organizatori su pripremili niz filmskih poslastica

Kako bilo, festival nakon punih 25 godina odlazi iz Motovuna, ali odlazi sa stilom: za oproštaj od Istre organizatori su pozvali brojne goste koji su obilježili festival, te pripremili niz filmskih poslastica. U petak, dan uoči početka festivala, na glavnom motovunskom trgu prikazan je prvi film čija je kopija stigla u festivalski ured uoči prvog izdanja festivala 1999. - riječ je o slavnom filmu Toma Tykwera 'Trči, Lola, trči' o djevojci koja trči po Berlinu kako bi spasila svog dečka. Festival je u subotu službeno otvorila projekcija novog filma Akija Kaurismäkija 'Palo lišće', dobitnika nagrade žirija na ovogodišnjem Cannesu. Riječ je o turobnoj priči o dvoje usamljenih ljudi iz radničke klase, Ansi i Holappi, koji se slučajno susreću u helsinškoj noći i pokušavaju, s više ili manje uspjeha, ostvariti smisleni ljubavni odnos. U filmu Kaurismäki - uz svoj karakteristični bizarni humor - oslikava melankoličnu finsku sadašnjost, te uspijeva bogatu nordijsku zemlju prikazati kao sumornu jugoslavensku provinciju šezdesetih godina, dok u pozadini bjesni rat u Ukrajini. Dakako, u završnim kadrovima filma kultni finski redatelj nas optimistično podsjeća da uvijek postoji nada u bolju budućnost, a mi pitamo Mirkovića je li izbor novog Kaurismäkijevog filma za otvaranje zadnjeg motovunskog festivala slučajan. 'Naravno da nije, mnoge stvari ove godine nisu slučajne', odgovara, te podsjeća da je s Kaurismakijevim filmom 'Juha' otvoren prvi motovunski festival. 'Znači, s Kaurismakijevim filmom smo počeli festival, zatim dovodimo ponovo film "Munje" koji je igrao 2001. godine, a sad će biti prikazan i nastavak tog filma "Munje: Opet!". Od hrvatskih autora zastupljen je Andrej Korovljev, koji je, osim što je snimio sjajan film "Hotel Pula", s nama radio preko 20 godina', kaže Mirković.

Prikazuje se pobjednik ovogodišnjeg Sundancea

Također će biti prikazan pobjednik ovogodišnjeg Sundancea, film 'Buntovnica' britanske redateljice Charlotte Regan, a posljednja projekcija ove godine u Motovunu, a možda i posljednja projekcija u tom gradu uopće, bit će dokumentarac 'Ziggy Stardust and the Spiders from Mars', film o mladom Davidu Bowieju na vrhuncu slave koji je remasteriran i u povodu 50. obljetnice pušten u ograničenu svjetsku distribuciju. Kao posebni gosti festivala ove su godine u Motovunu nazočni, između ostalih, suosnivač festivala Rajko Grlić, producent i redatelj Nenad Puhovski, aktualni dobitnik europskog glumačkog Oscara Zlatko Kićo Burić, slovenski redatelji Karpo Godina i Damjan Kozole, ravnatelj HAVC-a Chris Marcich. 'Trudili smo se na neki način, s obzirom da imamo tih velikih 25 godina, skupiti ljude koji su bili važni na razne načine za festival', kaže Mirković. 'S nama su mnogi ljudi koji su bili redoviti gosti. Ove godine zapravo na neki način pokušavamo okupiti ljude koji su na ovaj ili onaj način ostavili trag u ovom kamenu.'

Motovunska priča seli prema travnatim šumskim proplancima Gorskog kotara

S istarskog kamena filmska motovunska priča uskoro seli prema travnatim šumski proplancima Gorskog kotara. Hoće li goranski dio festivala biti prirodni nastavak istarskog, ili možemo očekivati nešto potpuno drugačije? 'To doživljavam kao da je isti festival koji će na neki način promijeniti ruho, kao što se događa s raznim festivalima. Bit će to velika promjena u načinu prezentacije programa, ali ono što je nama bitno, a to je filmski sadržaj, to će biti više-manje isto', govori Mirković.

Filmski program na Petehovcu otvorit će apokaliptična ekološka drama 'Suša' talijanskog redatelja Paola Virzija, a zatvorit će ga četiri dana kasnije također distopijski film 'Reset' češkog redatelja Roberta Hloza. U međuvremenu će biti prikazan niz filmova, održat će se filmske radionice i popratna događanja, no goranski dio festivala zamišljen je i kao opuštajuće druženje u bajkovitom prirodnom okruženju. Organizatori su stoga za posjetitelje pripremili pješačke ture, satove joge i edukativne radionice o divljim životinjama. 'Tamo ćemo ponuditi jako puno dnevnih sadržaja koji su prije svega usmjereni na suživot s prirodom, na nekakvu fizičku aktivnost. Pokušavamo tamo napraviti program koji će pomalo podsjećati na planinski izlet i očekujemo da će to formirati publiku. Međutim, ako bude drugačije, mi ćemo se tome prilagoditi', kaže Mirković.

Zanima nas kako vidi budućnost festivala u Gorskom kotaru? 'Ovo što sada radimo smatramo nekom vrstom novog porinuća, početka nečega novoga', kaže. Dodaje da bi četiri dana festivala u novom okruženju trebala dati odgovore na pitanje što publika želi. 'Festival nije stvar koju možemo kreirati bez da vidimo kako publika reagira. Očekujemo da će nam ova četiri dana reći što publika voli, što publika želi, što treba. Milijun je pitanja i mi zapravo očekujemo da ćemo na temelju ovoga što ćemo sada napraviti znati kako festival treba raditi 2024. godine', govori Mirković. A može li iz te promjene izaći i nešto dobro? 'Apsolutno sam siguran da može', naglašava. 'Naš odlazak iz Motovuna nije bio protestni potez. Mi jednostavno mislimo da je 25 godina puno vremena. U vrijeme kad smo počinjali, bili smo nešto novo. Onda se dogodilo jako puno toga sličnog nama ... rekao bih da je ovo naš pokušaj da u 26. godinu, dakle u sljedeću godinu, uđemo s konceptom koji će biti potpuno nov i potpuno svjež, na način kako je to bilo i kad je festival pokrenut.'