'Kad se zagrebački gradonačelnik Milan Bandić poziva na rimske fontane, onda treba sagledati kompletnu priču, budući da se pored svake rimske fontane nalazi po jedna česma kako bi se voda mogla i okusiti, a ne samo gledati', napominje za tportal Saša Šimpraga, analitičar prostora te osnivač i voditelj platforme 1POSTOZAGRAD.

Kvalitetna nova mreža javnih česmi mogla bi biti identitetski važna stvar za Zagreb, koji leži na prirodnim izvorima i tokovima pitke vode i na čemu bi se moglo i graditi kampanju brendiranja Zagreba kao zdravog grada. 

A dok je Ljubljana zahvaljujući i česmama 2016. godine proglašena Zelenom prijestolnicom Europe, Zagreb je danas, suprotno svojoj tradiciji, grad koji ima izrazito nisku kulturu dostupnosti besplatne pitke vode u javnom prostoru, čime se u pitanje dovodi i njegova održivost.

Na cijelom Gornjem gradu i Kaptolu, koji su u ljetnim mjesecima krcati turistima, ne postoji doslovce nijedna javna česma, a čitavi dijelovi grada nemaju pristup besplatnoj pitkoj vodi u javnom prostoru.

Neki od najpoznatijih zagrebačkih javnih parkova, poput Cmroka, Tuškanca ili Dotrščine, nekada su imali pumpe s besplatnom pitkom vodom koje su u posljednjih nekoliko godina, iz posve nerazumljivih razloga, uklonjene, što se osim kao odraz nebrige, može promatrati i u kontekstu sve veće privatizacije javnih dobara kao apsolutno neprihvatljive prakse, upozorava Šimpraga.

'Borba za vodu kao javno dobro počinje na konkretnoj česmi'

Stoga Zagreb treba nužno oživjeti postojeće česme i uvesti čitavu novu mrežu punktova s besplatnom pitkom vodom, budući da je to realna potreba, odnosno komunalni, javnozdravstveni pa i civilizacijski standard, ali i dio zagrebačke urbane tradicije, napominje Šimpraga.

Nove česme, koje bi trebale biti suvremeno oblikovane, tipski ili specifično za pojedine lokacije preko javnih natječaja, trebale bi omogućiti konzumaciju besplatne pitke vode na niz lokacija u javnom prostoru - u pješačkoj zoni, na svim trgovima, u većim i manjim javnim parkovima, na nasipu, šetalištima uz potoke, ali i na svim okretištima tramvaja te uz sportske terene i rekreacijske zone i na drugim odgovarajućim javnim površinama.

Novi model treba zadovoljiti sve suvremene standarde koji, između ostaloga, uključuju i laku dostupnost za sve dobne skupine, osobe s invaliditetom i životinje u izdvojenom dijelu.

'Kao što je to praksa platforme 1POSTOZAGRAD, građane smo već ranije uključivali u incijative za vodu i ta nam je pomoć dragocjena, budući da svaka podrška čini razliku. Radilo se o prošle godine započetim incijativama za popravak već postojećih, ali neispravnih i zapuštenih česmi na niz lokacija po gradu. Također smo uz podršku građana koji su na naš poziv individualno kontaktirali gradsku upravu, već pokrenuli incijative da neka od ključnih mjesta u gradu dobiju pristup besplatnoj pitkoj vodi, npr. Savski nasip kao izrazito frekventna rekreacijska zona i mjesto gdje postoji velika potreba za pitkom vodom', podsjetio je Šimpraga.

Pitku vodu potrebno je vratiti i na Trg bana Jelačića i Kvaternikov trg kao dio zagrebačke urbane tradicije i stvarnih potreba grada, upozorava. Premda je Kvatrić jedan od zagrebačkih trgova koji je imao dugu tradiciju punkta s besplatnom pitkom vodom, na tom trgu je prisutstvo vode danas svedeno na jednu od najgorih zagrebačkih fontana koja je dio općenito vrlo lošeg projekta čitavog trga.

Kampanja platforme 1POSTOZAGRAD započela je vraćanjem česme na Manduševac povodom ovogodišnje 30. obljetnice njegove obnove i riječ je o malom arhitektonskom zadatku i nadogradnji bez narušavanja postojećeg rješenja.

Načelnu podršku toj ideji, uz opasku da treba pitati i struku, dao je gradonačelnik Bandić na prošloj sjednici zagrebačke Gradske skupštine, a Šimpraga podsjeća na gradske legende poput one o Mandi koja grabi vodu za piće ili da se onaj koji popije vodu s Manduševca Zagrebu uvijek vraća, a obje ukazuju na to da je Manduševac uvijek bio mjesto gdje se voda mogla piti i to treba opet postati.