U središtu filma je razvedeni Marko (glumi ga Rakan Rushaidat) koji, nesretan što ne može posjećivati svoje dijete onoliko koliko bi htio, obilazi razne urede i institucije hvatajući se u koštac s nefunkcionalnim birokratskim aparatom. Članovi obitelji i prijatelji, s kojima je u gotovo svakom kadru filma, žele mu pomoći dobronamjernim savjetima, ali im to ne uspijeva.

Jelčić kaže da osjećaj samoće do kojeg dolazi nakon raspada jedne obitelji, nije želio vizualizirati klišeizirano poput, primjerice, čovjeka u pustinji, a okolina u kojoj se njegov glavni lik kreće na neki način podjednako je važna kao i on sam.

"Čovjek se zapravo najviše osjeća sam kada je okružen ljudima koji ga suštinski ne razumiju, odatle u filmu te gomile ljudi i glasova koji non-stop govore, jako su ljubazni prema glavnom liku, ali samo pojačavaju njegov osjećaj samoće", objasnio je, dodavši da neki drugi prikaz osjećaja samoće ne bi bio autentičan.

>>>INTERVJU

Bobo Jelčić: Brine me nekompetentnost bratije na rukovodećim mjestima

Kao i u Jelčićevom prethodnom filmu "Obrana i zaštita" ističe se apsurdnost birokracije koja, napominje redatelj, kod nas podsjeća na onu iz vremena Jugoslavije.

"Prošao sam sve te stvari, nevjerojatno je koliko su te sobe, namještaj, odjeća na ljudima isti kao tada, kao da nisu iz ovog vremena, snimali smo u originalnim uredima, nismo morali ništa mijenjati", rekao je.

"Koliko god smo išli naprijed kao zemlja, koliko god bili dio Europske unije i suvremenog svijeta još smo debelo iza toga, zaostali u socijalističkoj birokraciji", ocijenio je Jelčić.

Film progovara i o temi koja se u Hrvatskoj tek spominje - ravnopravnosti majki i očeva u pravima oko djece nakon što raskinu brak.

"Sve zemlje na svijetu traže model kako poslije rastave braka organizirati život, ti su modeli različiti od zemjle do zemlje i nitko nije prezadovoljan jer nije moguće zadovoljiti sve te tri strane - dijete, oca i majku", naglasio je.

"Tu nema idealnog rješenja, dijete mora biti malo s tatom, a malo s mamom, teško je uspostaviti ravnotežu, trebalo bi svaki slučaj gledati individualno, što bi tražilo gomilu socijalnih radnika", dodao je.

Jelčić smatra lošim i što Hrvatska još nije donijela zadovoljavajući Obiteljski zakon, zadnji nacrt novog zakona bio je objavljen u travnju, jer oni prethodni nisu bili dobri, no ni sedam mjeseci kasnije ga uvijek nema.

"Niz drugih obiteljskih pitanja nije riješeno zakonom, pa niti ne možemo ozbiljno ući u rješavanje tih problema. To je goruće pitanje, mnogi su nezadovoljni, i muškarci i žene, no ne bi bilo dobro da se sve svede na borbu spolova, već da se riješi na zadovoljavajući način za obje strane", istaknuo je, dodavši da će možda i njegov film doprinijeti javnoj raspravi o toj temi.

Jelčić se već predstavio na Zagreb Film Festivalu, filmom "Ono sve što znaš o meni" iz 2005. godine, koji je surežirao s Natašom Rajković

"Zagreb Film Festival očito ima posebno mjesto među festivalima, ne samo u Zagrebu nego i u Hrvatskoj, što se tiče kvalitete filmova, medijske pozornosti i broja publike. Drago mi je da sudjelujem sa svojim filmom", kazao je.

"Sam samcat", nastao u koprodukciji Hrvatske, Nizozemske, Srbije, Bosne i Hercegovine te Crne Gore, premijerno je prikazan na Sarajevo Film Festivalu te nedavno i u Amsterdamu, na Eastern Neighbours Film Festivalu, a čeka ga nastup u Kairu i drugim međunarodnim fesetivalima. Film će se početkom siječnja početi prikazivati u svim hrvatskim kinima.

U filmu još glume Miki Manojlović, Snježana Sinovčić Šiškov, Lea Breyer, Vanesa Glođo, Krešimir Mikić, Dean Krivačić, Marko Makovičić, Jagoda Kralj Novak, Izudin Bajrović.

Bobo Jelčić je diplomirao režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, gdje danas predaje glumu. Režirao je u brojnim kazalištima u zemlji i inozemstvu. Od 1995. godine s Natašom Rajković je napravio nekoliko eksperimentalnih kazališnih predstava. Njegov filmski prvijenac iz 2013. "Obrana i zaštita" prikazan je u Forumu na Berlinaleu, a osvojio je nagrade na festivalima u Sarajevu, Motovunu i Puli.