Art terapija ili terapija umjetnošću je integrativna, dubinska psihoterapija koja obuhvaća uporabu različitih elemenata umjetnosti s ciljem unapređenja zdravlja i bržeg oporavka pojedinca. Temelji se na psihodinamskim, egzistencijalnim i humanističkim pravcima, objašnjava Tara Beata Racz.

'U art terapiji se koriste različiti umjetnički elementi poput crtanja, slikanja, modeliranja, uporabe kolaža, glazbe, poezije, plesa, drame, pisanja, improvizacije... kao sredstva komunikacije i integracije svjesnih i nesvjesnih dijelova naše psihe, a preporuča se u različitim situacijama u kojima se nastoji pomoći pojedincu da se prilagodi svojoj okolini, zatim da se nosi s različitim psihičkim smetnjama i poremećajima, da se oporavi od različitih traumatskih iskustava te da mu se generalno poboljša kvaliteta života', kaže mlada slikarica i psihologinja.

'Tehnike art terapije temelje se na činjenici da pojedinac posjeduje latentnu sposobnost da vizualizira svoje unutarnje sukobe i kreativno se izrazi, a sam konačni proizvod je manje važan od kreativnog procesa u koji je pojedinac uključen', pojašnjava Racz.

S art terapijom prvi se put susrela 2014. kad je upisala edukaciju iz Kliničke ekspresivne art terapije kod izraelskog psihologa i art terapeuta Avija Goren Bara. Nakon završetka dvogodišnje edukacije, nastavila je još dvije godine asistirati u sklopu naprednog supervizijskog programa.

'Tijekom tog perioda volontirala sam u Pb Sveti Ivan u Klubu pacijenata Zajedno gdje sam s kolegom slikarom i doktorom Ivanom Barunom osmislila program 'Svijet i ja, ja i svijet'. Radi se o nizu radionica kreativnog izražavanja koje se temelje na osnovnim tehnikama i principima art terapije. Program je nagrađen 2017. Rektorovom nagradom za društveno koristan rad u akademskoj i široj zajednici. Od tada sam držala niz radionica za različite institucije', kaže Racz koja je radila s osobama s intelektualnim teškoćama u Centru za rehabilitaciju na Orlovcu, a trenutno surađuje s Centrom za Kulturu Trešnjevka gdje osmišljava i provodi radionice za različite korisnike.

Radila je i sa studentima Filozofskog fakulteta, Akademije dramskih umjetnosti i Akademije likovnih umjetnosti te već par godina surađuje i sudjeluje na kongresu Aporije psihe pod organizacijom Znanstvenog centra izvrsnosti integrativne bioetike.

'Oduvijek me jako zanimala umjetnost, a s vremenom sam sve više počela proučavati ljudsku psihu. Čitala sam djela Carla Gustava Junga i kroz njih se u meni probudila znatiželja i interes prema simboličkom izražavanju. Tako sam najprije upisala studij psihologije na Filozofskom fakultetu, a potom paralelno s njime i studij slikarstva na Likovnoj akademiji. Upravo je art terapija idealan spoj ta dva moja interesa', kaže Racz te dodaje kako u Hrvatskoj ova praksa još uvijek nije jako raširena.

'Još nije priznata od strane Saveza psihoterapijskih udruga Hrvatske i Hrvatske psihološke komore. No u zadnje vrijeme je sve bolje prepoznata i sve više zdravstvenih institucija je uključuje u svoje programe. Od 2016. djeluje i Hrvatska udruga za ekspresivnu art terapiju kojoj je cilj promocija, razvoj i afirmacija ekspresivne art terapije u Hrvatskoj i inozemstvu. Također, bavi se psihosocijalnom podrškom i poticanjem osobnog rasta i razvoja, te prevencijom i zaštitom mentalnog zdravlja djece, mladih i odraslih korištenjem tehnika ekspresivne art terapije', kaže Tara Beata Racz koja je dosad art terapije radila i individualno i u grupi.

'Kad radim s pojedincem, najčešće naši susreti traju 90 minuta, a kad radim s grupom ti susreti znaju trajati dva ili tri sata. Prilikom grupnih radionica dosad sam imala priliku raditi s grupama od pet pa do maksimalno 20 ljudi. Bez obzira radi li se s pojedincem ili u grupi, tijekom rada uvijek postoje dva puta stvaranja. Prvi je proces kojim se dolazi iz nesvjesnog u svjesno, a drugi je obrnut, dakle ide se iz svjesnog u nesvjesno', kaže Racz dodajući kako postoji niz tehnika kojima je moguće voditi klijenta kroz ta dva puta stvaranja.

'Kad želim krenuti iz nesvjesnog u svjesno, najprije klijenta uvodim u stvaralački proces tehnikom vođene meditacije ili procesom aktivne vizualizacije. Možemo reći da je to prva faza u ovom procesu. Zatim slijedi druga u kojoj se klijent umjetnički izražava. Može se raditi o bilo kakvoj aktivnosti nalik crtanju, slikanju, modeliranju, glumi, plesu ili glazbi. I treća, posljednja faza, aktivni je rad s umjetničkim predmetom. Ako se, recimo, radi o likovnom izražavanju, onda se naknadno radi s crtežom, slikom ili skulpturom kao umjetničkim predmetom s kojom se ulazi u dijalog', kaže Racz.

Ono što je specifično za art terapiju, naglašava, jest to da se u dijalog između terapeuta i klijenta kao treći sugovornik uvodi - umjetnički predmet.

'Kroz uživljavanje klijenta u likovni proces i naknadno poistovjećivanje s umjetničkim predmetom osobi je omogućeno da eksternalizira, ponovno proživi i riješi suprotstavljene osjećaje', pojašnjava.

S druge strane, kada Racz u putu stvaranja s klijentom kreće od svjesnog u nesvjesno, prva faza u tom procesu je razgovor s klijentom kroz koji nastoji definirati koji je problem s kojim dolazi i na čemu želi dalje raditi.

'Zatim, u drugoj fazi, klijentov je zadatak da na umjetnički način prikaže svoj problem. I treća faza je jednaka, ulazi se u dijalog s umjetničkim predmetom. Pritom su moguće još brojne kreativne intervencije, poput prelaska iz jednog modaliteta u drugi, na primjer, na temelju slike koju je naslikao klijent treba otplesati ples, napisati priču, otpjevati pjesmu ili nešto slično. Mogućnosti su jako velike', kaže Racz.

Art terapija je primjenjiva i kod djece i kod odraslih svih dobnih skupina, kod osoba bez teškoća te kod osoba s različitim psihičkim smetnjama i poremećajima kao i teškoćama u razvoju. Racz kaže da njoj najčešće dolaze mladi ljudi, adolescenti i studenti željni dubljeg kontakta sa sobom i boljeg razumijevanja vlastitog uma.

'Na kraju svake radionice vodim proces sharinga odnosno dijeljenja iskustva. To je važan dio svake radionice upravo kako bih doznala učinke terapije. Iskustva polaznika dosad su bila izrazito pozitivna. Često mi navode kako ih sam proces izrade umjetničkog djela jako opušta te ih iznenadi sam konačni proizvod. Također rekli su mi da kroz proces slikanja mogu ne razmišljati o tome da su na terapiji ili da se bave svojim problemima i bolima, već da jednostavno stvaraju na papiru i ostavljaju iza sebe svoje misli i emocije te ih osvijeste da su tu i da ih prate', kaže Racz.

Neki su joj, dodaje, rekli da se ponekad osjećaju golo ispred papira i da ih pomalo straši da će to netko poslije analizirati i komentirati.

'Ipak kroz proces rada su shvatili da ovdje nema krivog ili točnog odgovora, nema grešaka, već da je važno ono što je prisutno u njihovoj svijesti i njihovom tijelu u ovdje i sada, zatim da kroz proces art terapije mogu dublje otkrivati sebe te da je izražavanje kroz umjetnosti često lakše od korištenja riječi', zaključuje Tara Beata Racz.