Kiparica po obrazovanju, Tanja Deman je u ovom slučaju za medij svog stvaralaštva izabrala digitalnu fotografiju koja joj omogućuje manipulaciju snimljenog sadržaja postupcima koje možemo svesti na oduzimanje, odnosno dodavanje ili zamjenu izabranih dijelova nekim drugim sadržajem, navodi u najavi izložbe kustos Branko Franceschi.

Rezultat su, dodaje, mukotrpno i minuciozno izvedene kompozicije koje tehnologijom bilježenja vizualnog materijala i tiskom pripadaju fotografskom mediju, a zahvaljujući metodi, po kojoj se u realizaciji završne kompozicije pomoću specijaliziranog programa briše, unosi ili povezuje piksel po piksel, zadržale su bliskost s procesualnim aspektima tradicionalne likovnosti.

S obzirom na to da u izvođenju kompozicije umjetnica barata vlastitim, prethodno snimljenim sadržajima, stvaralačka metoda Tanje Deman oslanja se i određuje prema principima dviju ključnih produkcijskih metoda 20. stoljeća, montaži i kolažu, objašnjava Franceschi.

Seriju 'Hramovi kulture' čini šest fotografskih kompozicija velikih dimenzija izvedenih 2014., a fokusiranih na domaće muzeje, galerije, knjižnice, čitaonice i kazališne kuće.

'Polazište kompozicije institucionalni je interijer, koji je adekvatno konceptu njegove društvene funkcije u širenju arbitrarno određenih i prihvaćenih znanja i istina po svojoj arhitekturi i opremi dosljedno racionalan, simetričan i hijeratičan. Deman izabrane motive snima tako da iz točke snimanja može obuhvatiti pogled na interijer u njegovoj cjelovitoj širini, visini i dubini. U takve reprezentativne i reprezentativno snimljene prostore umjetnica unosi bujnu vegetaciju, situacije iz javnih prostora ili različite elemente naglašeno hipertrofiranih dimenzija', kaže Franceschi, objašnjavajući da začudnost radovima daje upravo svijest da se fotografija uobičajeno percipira kao izravno bilježenje stvarnosti kroz leću objektiva s ciljem ispisa objektivne situacije.

'Oblikovanje kolažnih fotografija lijepljenjem segmenata različitih fotografija pred očima je publike na očit način uspostavljalo fiktivni narativ zasnovan na sadržajnim i vizualnim asocijacijama koje pak nadahnjuje povezivanje vizualnih elemenata kolaža. Digitalni kolaž usložnjava ovaj princip jer omogućuje stvaranje jedinstvene površine prizora, bez vidljivih prijelaza s jedne snimke na drugu, treću i tako dalje', navodi Branko Franceschi.

Digitalni fotografski kolaži Tanje Deman stoga se onima koji ne poznaju arhitekturu na kojoj su zasnovani mogu činiti kao potpuno dokumentarna fotografska snimka visoke estetske vrijednosti.

'Upravo se iz sraza ovog dojma i očekivanja s realitetom fiktivne konstruirane kompozicije može nazrijeti narativna potka ciklusa. Stječe se dojam da umjetnica ne smatra da 'hramovi kulture' rade na dobrobit ljudske vrste. Zatvoreni su u sebe, autoritarni, bez dodira sa stvarnim životom, odvojeni od prirode koju tretiraju kao objekt ljudskog proučavanja, a ne kao subjekt opstanka ljudske vrste. Prirodu koja će u doglednom vremenu prekriti i rastočiti njihovu oholu antropocentričnost', kaže Franceschi, ali dodaje da postoji i blaži oblik interpretacije kompozicija.

'One mogu biti i sugestija umjetnice kakva bi uloga kulturnih institucija trebala biti, što bi kultura, koja radi na opstanku ljudske vrste, trebala biti. Civilizacija se doista našla u trenutku u kojem uljudba postaje borba za opstanak vrste, a 'Hramove kulture' vidim kao snažan umjetničin doprinos žanru ekološki osviještene umjetnosti koja ljudsku pažnju nastoji usmjeriti hitnom očuvanju uvjeta opstanka', navodi Franceschi.

Deman je vizualna umjetnica koja radi u mediju fotografije, fotokolaža, videa i instalacija u javnom prostoru. Rođena je u Splitu, u kojem živi i radi. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.

Njezini radovi izloženi su na velikom broju izložbi, između ostalog na 15. Venecijanskom bijenalu arhitekture, u Kunstmuseum Bonn, Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb, Muzeju moderne i suvremene umjetnosti Rijeka, kao i u Fotogalerie Wien, Beč, The Central House of Artists, Moskva, MUNTREF Centro de Arte Contemporáneo, Buenos Aires, TENT, Rotterdam, Unseen, Amsterdam, International Film Festivalu Rotterdam, Galerie Reflex, Amsterdam, Museum of African Design, Johannesburg.

Samostalne izložbe je imala, između ostalog, u Galeriji Dulčić Masle Pulitika i Ateljeu Pulitika Umjetničke galerije Dubrovnik, Witzenhausen Gallery, Amsterdam, CCA Galleries International, Jersey, Galeriji MKC Split, Museo Revoltella, Trieste.

Izlagala je na video i filmskim festivalima, uključujući Videonale 14, Kassel Documentary Film and Video Festival, Videoex Zürich i Video Dumbo u Eyebeam, New York. U 2015. ostvarila je fotografsku instalaciju u javnom prostoru pod nazivom 'Sommerfreuden' na tornju Ringturm na obali Dunava u centru Beča.

Dobitnica je Archisle International Photographer in Residence Award, Jersey, nagrade Novi fragmenti 5, nagrade publike T-HT nagrada@msu.hr, nagrade Akademije likovnih umjetnosti Zagreb, Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu te je bila finalistica nagrade Radoslav Putar.

Njezini radovi dio su nekoliko javnih i mnogih privatnih zbirki.