‘Nikad prije nije bilo ovakvo vrijeme da možemo stvarati serije za globalno tržište. U Velikoj Britaniji nikada prije nismo radili toliko serija koje su se prikazivale u SAD-u’, kazala je uvodno McKenzie, objašnjavajući kako su filmovi uvijek putovali svijetom, ali TV serije su se prikazivale isključivo na nacionalnim TV postajama, u restriktivnom broju.

‘Netflix sada dijeli naše priče širom svijeta. No uz to bogatstvo dolazi mnogo izazova. Netflix je vrlo hrabar. Da bi povećali broj gledatelja, počeli su snimati i otkupljivati serije za koje su znali da ih nacionalne televizije neće htjeti, prepoznali su rupu u tržištu. Oni traže serije koje su toliko drugačije da su ljudi spremni dodatno platiti za njih. ‘Kuća od karata’ za Netflix, ‘Transparent’ i ‘Čovjek u visokom dvorcu’ za Amazon bile su serije koje čine razliku. Jasno je o čemu se radi u njima, hrabre su i drugačije, a žanrovski su vrlo raznolike’, tumači McKenzie, dodajući da je sada ipak postao problem to što je tržište prepuno, prezagušeno, konkurencija je velika, na tisuće je serija, izbor je ogroman pa se traži nešto što se izdvaja, što se probija kroz buku.

‘To mora biti nešto što ljudi prije nisu vidjeli’, naglašava.

Kada radite na TV seriji, tumači McKenzie, važno je imati na umu to da televizija uvijek želi doprijeti do najšire moguće publike, pa je većina serija zapravo vrlo konvencionalna. Među njoj omiljenima, na kreativnom kraju spektra, onima koje su se maksimalno odmaknule od konvencija, McKenzie izdvaja FX-ovu seriju ‘Legion’ jer se, kaže, vješto poigrava gledateljskim očekivanjima miješajući stvarnost i snove.

Među ključnim stvarima po kojima se TV serija razlikuje od filma su format i story engine (motor priče). Naime, sve popularne serije osmišljene su tako da traju, treba im što više epizoda i što više sezona, dakle potrebno je osmisliti koncept koji ne smije generirati samo 90 minuta, nego 30-40 sati priče, tumači McKenzie. ‘A gotovo je nemoguće da sami osmislite toliku količinu sadržaja, pa se zato formiraju tzv. writers’ room, u kojima grupa scenarista zajednički osmišljava priče za jednu seriju’, dodaje.

Ideja serije mora biti jasna i koherentna te mora moći dugo izdržati generirajući nove podzaplete. ‘Velik je izazov i osmišljavanje kako održati priču serije na životu, kako da bude zanimljiva i nakon godina i godina’, govori McKenzie, naglašavajući da su ključni sastojci svake dobre serije originalnost, jasnoća i održivost.

Kao primjer navodi seriju ‘Narančasta je nova crna’, čija je radnja smještena u ženskom zatvoru. Originalnost serije počiva ponajviše u liku glavne junakinje Piper, kaže McKenzie, jer zatvorske smo priče već vidjeli, ali nikada nismo vidjeli nekoga poput nje, bjelkinje, pripadnice više srednje klase, u situaciji u kojoj se našla.

Kako dobar primjer McKenzie ističe i Netflixovu seriju ‘Dead To Me’ o udovici koja se ne znajući sprijatelji s ubojicom svog muža. ‘Ono što su dobro napravili u toj seriji to je što vi kao gledatelj ne znate od početka tko je ubojica, nego upoznajete te likove koji su izgubljene, usamljene duše’, tumači McKenzie, navodeći kako sjajan primjer i seriju ‘Na putu prema dolje’ (‘Breaking Bad’) jer, kaže, nikada nije vidjela takvu transformaciju lika.

‘U svega pet sezona dolazi do kompletne transformacije od učitelja kemije do narkobosa, ali nema filma u kojem biste povjerovali u tu transformaciju jer 90 minuta za to nije dovoljno. Za to je potrebna serija, ali takvu je uistinu vrlo teško napisati’, naglašava.

McKenzie je također istaknula kako su, za razliku od nacionalnih televizija, posebno američkih TV kuća, koje zanimaju samo nacionalne i lokalne priče, Netflix, Amazon, Apple, HBO i drugi streaming servisi puno fleksibilniji prema serijama čija se radnja odvija bilo gdje u svijetu. To vidi i kao priliku za scenariste iz drugih krajeva.

Prema njoj, likovi u svakoj dobroj seriji moraju se susresti s konfliktom, borbom, preprekama, promjenama i tajnama, a za razliku od filma, u serijama je važno do u dubinu razraditi likove jer od njih cijela priča počinje i oni moraju moći godinama generirati zaplet.

Što se tiče strukture priče, McKenzie tvrdi da je riječ o zanatu koji se uči. ‘Pogledajte svoju omiljenu seriju i analizirajte kako je strukturirana. Otkrit ćete da postoje tehnike koje se mogu replicirati. To nije talent nego zanat koji se uči. Što se više vježba, to smo bolji u njemu’, zaključila je.

Njeno trodnevno zagrebačko gostovanje, koje osim predavanja uključuje radionicu na temu televizijskog pripovijedanja, suorganizirali su DKE - Ured Media Hrvatske i DKE - Ured Media Srbije.