Punih mjesec dana, dan i noć, petnaestero radnika u Kraljevici spajalo je 35 tona željeza i napravilo 885 tisuća varova.

Ovo čudesno postignuće plod je zajedničkog rada čak petnaestero hrvatskih arhitekata: Tončija Žarnića, Veljka Oluića, Saše Begovića, Marka Dabrovića, Tanje Grozdanić, Silvija Novaka (3LHD), Igora Franića, Petara Miškovića, Helene Paver Njirić, Lee Pelivan i Tome Plejića (Studio UP), Gorana Raka, Saše Randića i Idisa Turata (Randić-Turato) i Pere Vukovića. Ono odgovara na temeljni koncept selektorice ovogodišnjeg Bijenala, japanske arhitektice Kazuyo Sejima, čija je tema 'Arhitektura kao mjesto susreta'.

'Ovo što je napravljeno ne sliči ni na jedan rad, ni na jednog od ovih 15 autora, nikad nešto slično nije nitko napravio. Ovo je plod ogromne sinergije koja se slila u jedan jedini produkt, a što smo točno napravili nismo još ni sami sigurni, ali znamo da je nevjerojatno uzbudljivo', rekao je arhitekt Goran Rako, te dodao da nema koketiranja apsolutno ni s čim što bi nas svrstavalo u neke male nacije.

'Naš arhitektonski prostor obilježen je osjetilnim doživljajem, nije opterećen i izvan je funkcionalne upotrebljivosti nekog prostora', istaknuo je arhitekt Tonči Žarnić.

'Kad arhitekt napravi kuću, to je već odlično, kad napravi kuću koja plovi, to je savršeno, a kad ta kuća ide u Veneciju, to je san snova', zadovoljno će arhitekt Idis Turato.
Projekt paviljona na teglenici, kao jednostavno rješenje pitanja izložbenog prostora hrvatske umjetnosti i arhitekture, na venecijanskom Bijenalu predložio je povjerenik hrvatskog nastupa na Bijenalu, arhitekt Leo Modrčin. No, sami arhitekti su ga preobrazili u zajednički rad i projekt koji se odmah i realizirao.

'Prezadovoljan sam, to je važno djelo ne samo zato što je inspirativno, nego i zbog procesa, energije koja je uložena. Mnogi naši arhitekti su priznati u svijetu, ali ovo je jedna ideja hrvatske arhitekture, da se vidi da li možemo u paketu biti jednako uspješni. Siguran sam da je ovo veliki rezultat, može nas spriječiti jedino logistika. Da smo imali još mjesec dana za prezentaciju projekta, sigurno da bi odjek bio veći', zaključio je Leo Modrčin.

Ipak, uz projekt je napravljena i zanimljiva ilustracija svega što se događalo.

'Kao što je naša teglenica teret, tako je i naša publikacija teret. To je knjiga sastavljena od šest plakata, a svaki posjetilac ih može uzeti, saviti, razrezati i napraviti vlastitu knjigu. Ilustriran je cijeli proces dizajna, izrade i plovidbe teglenice. Čekaju se samo još dvije zadnje stranice danas snimljenih fotografija', objasnio je Modrčin.

Nakon Venecije, barem ako je suditi prema želji riječkog arhitekta Idisa Turata, teglenica će svoje mjesto pronaći na lukobranu u Rijeci.