Južnoafrička književnica i dobitnica Nobelove nagrade Nadine Gordimer preminula je u nedjelju u 90. godini.

Objavila je 15 romana, među kojima se ističu 'Pokojni građanski svijet', 'Počasni gost', 'Konzervator', 'Priča moga sina', 'Kućni pištolj', 'Skok', a najveći dio svojeg hvaljenog romanesknog opusa posvetila je tematiziranju rasne diskriminacije i apartheidu.

Prenosimo nekoliko inspirativnih citata ove iznimne spisateljice i političke aktivistice.

Ništa činjenično što napišem ili kažem, neće bti istinitije od moje fikcije.

Pisanje je davanje smisla životu. Ako cijeli život radite, možda ste dodali smisao malom području svog života.

Propala sam u brojnim pokušajima, ali nikad se nisam bojala.

Svi na kraju završe sami, okrećući se neizbježno prema sebi.

Lakše je bivšim gospodarima maknuti maske, koje su skrivale njihovu ljudskost, nego bivšim robovima raspoznati lica koja su te maske sakrivale. Ili vjerovati da njihova nova lica nisu samo nove maske.

Prihvaćamo ili odbacujemo utjecaje oko nas, oblikujemo se po socijalnim pravilima i stalno rastemo. Biti piscem znači izlaziti u javnost. Gledam na taj proces kao na otkriće života samog.

Cenzura nikad nije gotova za one koji su je osjetili na svojoj koži. Ona postaje pečat na imaginaciji koji utječe na osobu koja ju je pretrpjela, zauvijek.

Režimi se ne mogu mijenjati na temeljima suosjećajnosti. Mora postojati nešto snažnije od toga.