Njemački nakladnik Weltbild odlično zarađuje na izdavanju knjiga pornografske i erotske proze. Ono što je neuobičajeno u cijeloj priči jest činjenica da je Weltbild u stopostotnom vlasništvu Katoličke crkve
Od deset Božjih zapovijedi, mnoge su se pokazale previše zahtjevnima za ljude, ali vjerojatno nijedna kao Jahvina poruka o bludu. Katolička crkva se tako danas u velikom dijelu svojeg pastoralnog i javnog djelovanja bavi seksualnim životom ljudi, naređuje im s kime i pod kojim uvjetima smiju iskusiti zrnca sladostrašća, prijeti pak onima koji o tome imaju drukčije stavove, osuđuje razvode, homoseksualce, kondome, pornografiju. Sve u čemu bi dvoje odraslih ljudi moglo tjelesno uživati je manje-više tabu, a posebna vrsta seksualnog nasilja provodi se pak nad katoličkim klerom, kojem je seks kao takav automatski zabranjen.
Kada je riječ o novcima, Katolička crkva je uvijek znala sebi progledati kroz prste, a i onim grješnicima koji su bili spremni masno platiti. Zato baš i nije veliko iznenađenje – iako je u njemačkoj javnosti planuo skandal – što se Crkva bavi izdavanjem pornoromana, na kojima usput i odlično zarađuje! Naime, Crkva je stopostotni vlasnik kuće Weltbild, čija podružnica Blue Panther Books izdaje naslove poput 'Internat za radodajke'. Ili 'Odvjetnikova kurvica'. Ili 'Porno grof'. Weltbild je ujedno i najveći njemački knjižar, a po njihovoj ponudi literature jako je teško zaključiti da su u vlasništvu Katoličke crkve. Osim pornografije, Weltbild prodaje i knjige o satanizmu, crnoj magiji, ezoteriji, a nudi čak i serijal o Harryju Potteru, kojeg je svojedobno kao protukatoličkog prozivao i osobno papa Benedikt XVI.
Razlog je vrlo prozaičan: na takvim naslovima Weltbild, odnosno Katolička crkva, odlično zarađuju. Weltbild je pak velika firma, koja zapošljava preko šest tisuća ljudi te je - iza Amazona - drugi po snazi online dobavljač knjiga u Njemačkoj. Preko Weltbilda Katolička crkva drži udio od 20 posto na velikom njemačkom tržištu knjiga, dok se profit mjeri u milijunima, i na kraju završavaju u džepu Crkve.
Protiv takvog licemjera Crkve su se u međuvremenu pobunili i njezini još uvijek postojeći, no sve rjeđi vjernici, pa je tako katolički časopis Pur objavio veliku naslovnicu s pitanjem: 'Biskupi kao porno producenti?'. Crkva se zasad još nije službeno oglasila o cijelom skandalu, no zato njemački mediji uživaju. Konzervativni Die Welt se tako zapitao sljedeće: 'Čemu li služi naslov poput 'Moje crvene potpetice' članu uprave Welbilda pateru Langendörferu, koje je ujedno i tajnik Njemačke biskupske konferencije? Mora li, recimo, biskup Mussinghoff znati 'Zašto muškarci brzo svršavaju, dok žene glume orgazam'? Može se mnogo takvih pitanja postaviti.'