'Slušam sve i teško mi je razaznati u kojem dijelu moje ličnosti završava ženski hardcore hiphop, a u kojem počinje Wagnerov Prsten,' govori nam Lana Bastašić, spisateljica i dobitnica nagrade Europske unije za književnost za roman prvijenac 'Uhvati zeca', objavljen u izdanju Buybooka 2019. godine, nakon čega je doživio prijevod na čak šesnaest svjetskih jezika. Zaprešićka Fraktura objavila je ove godine i njezinu zapaženu zbirku priča 'Mliječni zubi', u kojoj autorica donosi nešto drugačiju sliku djetinjstva i odrastanja od one na koju smo navikli. Preporučujemo. S Lanom, ipak, ovaj put ne govorimo o književnosti već o - glazbi.

No, idemo prvo još malo o odrastanju. To jest, o glazbi u odrastanju.

'Odrastanje je u neku ruku i proces prihvaćanja vlastitih nedosljednosti i izlaska iz rigidnih kategorija kojima smo kao tinejdžeri željeli impresionirati nju ili njega. Češće njih. Ne želim se odreći sevdaha i meksičkih rančera kada pijem, kao što se ne bih odrekla istetoviranog stiha Joy Division-a na svom rebru. U to ime i u obranu pogrešive, patetične i šarolike ljudskosti, a protiv fašizma pubertetskog jednoumlja, nudim vam sljedeći izbor pjesama', kaže nam Bastašić, čiji izbor pjesama uz autorske osvrte prilažemo u nastavku.

Chavela Vargas - No soy de aquí, ni soy de allá

Pjesmu je napisao jedan od najvećih argentinskih kantautora, Facundo Cabral, čovjek koji je čitavog života trpio politički pritisak i represiju zbog svojih stavova i otvorenog aktivizma protiv vojne diktature. Skončao je tragično, u Guatemali, s osam metaka u tijelu. Ipak, za mene je Chavelina izvedba nepremašena, ne samo zato što se radi o apsolutnoj kraljici ranchera, nego i zbog toga što kao žena nudi subverzivniju interpretaciju stihovima 'volim zločeste dame, drugujem s lopovima, ne volim gospodu'. Za mene je ova pjesma obilježila odlazak s Balkana u trenutku kada sam imala tri nacionalnosti i ništa drugo. Stihovi refrena kažu: 'Nisam ni odavde ni od tamo, nemam ni godine, nemam budućnost, identitet mi je da sam sretna'. Prikladna himna za međunarodne pijanke nas nesvrstanih skitnica, kako po rođenju, tako i po opredjeljenju.

Irena Žilić - 387

Irena i ja smo sasvim spontano došle jedna do druge - ona čitajući moj roman, ja slušajući njenu muziku. Ova pjesma - kao što se vidi po pozivnom broju iz naslova - govori o zemlji iz koje je Irena morala otići, a u koju sam ja morala stići - Bosni. U vrlo malo teksta i jednostavnu harmoniju Irena je uspjela prenijeti kompleksno osjećanje koje ide uz etiketu Iz Bosne. Svi koji tu etiketu nosimo konstantno smo u liminalnoj poziciji, 'ni tamo ni vamo', obilježeni traumom gdje god da odemo, nesposobni da ikad pobjegnemo do kraja. Ono što mi se sviđa je da Irena nije pribjegla patetici niti tipičnim slikama i žalopojkama zavičajne 'poezije' - nema u ovim stihovima osuđivanja niti prosuđivanja, a muzika ipak nosi utjehu čak i kad govori o bolu: the strangest thing / when there's no turning back / colors softly change.

Megan Thee Stallion - Cocky Af

Posljednja stvar s fenomenalnog albuma Tina Snow koji je Megan izbacila 2018. godine. Tina Snow je Meganin alter ego, sofisticiranija i moćnija, bez imalo pardona. To je žena koja zahtjeva da dobije ono što je njeno i pritom ne strahuje da će povrijediti fragilni muški ego. Svojim stihovima Megan mizoginiju muškog rap-a preokreće u vlastitu korist tako što obrće uloge hiperseksualiziranog konteksta: You need to hold your tongue / unless you gonna lick on my clit. Neke radikalne feministice imaju problem s njenim pjesmama, što je po meni licemjerno jer bismo valjda morale biti slobodne da opjevamo sebe i svoja tijela kako i koliko želimo. Megan je tu da kaže: ovo je moje tijelo, obožavam ga i ne mislim da se izvinjavam zbog toga. Ona je jedna moćna i uspješna žena svjesna sebe i svog potencijala, koja se ne stidi svoje seksualnosti niti ju vidi kao prepreku inteligenciji. Zaista nema bolje himne kada se spremaš za izlazak ili npr. za pretenciozno književno veče s precijenjenim balkanskim incelima. Nigga fuck your opinion.

Magnetic Fields - Absolutely Cuckoo

Ovo je bilo teško odabrati, budući da ima bar deset pjesama na albumu 69 koje smatram vrijednim da budu dijelom ove liste. Busby Berkeley Dreams ili All My Little Words su prava mala remek-djela. Radi se o izrazito ljubavnim pjesmama koje ironiziraju romantiku taman dovoljno da je pustimo kroz sedam zidova cinizma koje smo kao generacija podigli. Fieldse predvodi Stephin Merritt čiji neopeglani bas vokal zvuči kao glas najboljeg prijatelja koji se bori s teškim mamurlukom i slomljenim srcem u isto vrijeme. U tome je i neka utjeha cijelog albuma - stihovi su jednostavni, melodije nepretenciozne, glas ljudski. Poruka bi mogla biti - ljubav je možda izmišljena, ali svi je osjećamo. Ono što posebno volim kod Absolutely Cuckoo jeste vrlo jednostavna padajuća harmonija koja podsjeća na dječju pjesmicu i daje odličnu podlogu za monolog o zaljubljivoj prirodi jednom luđaka. Pjesma zapravo odlično ilustrira taj rani osjećaj zaljubljenosti koji dolazi uz strah da ćeš sve da pokvariš ako se prerano izjasniš. Then when you see your error / then you can flee in terror.

The Rolling Stones - Ruby Tuesday

Ima li veće poetske pravde nego da jedna žena 1966. slomi srce Keithu Richardsu pa on onda sjedne (ako je taj ikada sjedio) i neplanski napiše jednu od najljepših feminističkih himni? Svakako, imaju Stonesi kompleksnijih i boljih pjesama, ali meni je baš Ruby Tuesday, u svojoj jednostavnoj, zaigranoj melodiji, ostala omiljeni soundtrack za vlastite putešestvije. Dok nazalni Grašo kuka o potraćenom utorku, Stonesi pjevaju Don't question why she needs to be so free. Ruby je žena koja dolazi i odlazi, žena kojoj nitko nema pravo nametnuti jedno ime, žena čiji posao nije da ispunjava očekivanja rock zvijezde. She just can't be chained / To a life where nothing's gained / Or nothing's lost. Mnogo je pjesama napisano o ženama koje odlaze i slamaju srca i većina ih se bazira na iskustvu muškarca. U ovoj pjesmi ostavljeni muškarac ne kuka i ne kune, naprotiv - svjestan je da nema pravo nametati jedan obrazac drugom ljudskom biću i zato bira da slavi njenu slobodu u durskoj ljestvici. Predivno.