'Quark je obiteljski čovjek koji se bavi informatikom i od toga živi. Quark je zaljubljenik u hardver koji se ponekad nađe u situacijama u kojima se našao Thomas Lieven i koji nastoji pronaći najbolji i najbezbolniji izlaz. Putem je nešto naučio, dobro se zabavio, malo živcirao, malo zaradio, ali mostove za sobom nije rušio', može se pročitati na popularnom blogu Informatičar starog kova, koje je sada pretvoren i u knjigu i izdanju Jesenski & Turk. Quark je zapravo Kristijan Mirić, 'najbolji popravljač kompjutora u Srednoj Dalmaciji' ako je vjerovati piscu Vladi Buliću, a Mirićevi ukoričeni blogerski zapisi jedna su od duhovitijih knjiga koje su ove godine objavljene u Hrvatskoj.

'Informatičar starog kova' knjiga je koja se bavi životom u Dalmaciji, kapitalizmom i položajem malog obrtnika u njemu, međuljudskim odnosima i, naravno, informatikom. Sve je zapisano autentičnim i ne uvijek politički korektnim jezikom koji ne poništava autorovu dobronamjernost i smisao za humor koji iz nje proizlazi. Zato je Mirićev originalni izričaj zadržan i u ovom intervjuu.

Što je to 'informatičar starog kova'? Meni kao prve asocijacije na te tri riječi pamet padaju nazivi Atari i Commodore 128...

Informatičar starog kova pojam je koji mi je slučajno pa na pamet, a označava osobu koja se bavi informatikom još od zelenih ekrana i komandne linije. Inače, prije Commodorea 128 je bija 64...

Što je, nadovezujući se na prošlo pitanje, informatičar novog kova? Odnosno, po čemu se razlikuju, što se može od kojega očekivati?

Informatičar novog kova bi bija informatičar kojem sjećanje najdalje dopire do nekog od grafičkih operativnih sustava i ekrana u boji. Budući da je informatika specifična i prilično brzo grabi naprid, odnosno znanje stravično brzo zastarijeva, informatičar starog i novog kova se u principu razlikuju samo u tome šta informatičar novog kova nije opterećen beskorisnim i zastarjelim znanjem. I da piše blog, ima bi manje postova.

Knjiga je nastala iz tekstova s bloga koji godinama pišete. Što dobivate ukoričavanjem tih tekstova, je li to bila Vaša ideja? Naime, još uvijek se percipira da su knjige nešto što ostaje za vječnost, dok je objavljivanje online prolazna stvar...

Ideja o ukoričavanju bloga nije bila moja. Najzaslužniji, u biti da budem skroz precizan zaslužni su - kronološkim redoslijedom - Vlado Bulić, Kruno Lokotar i Emir Imamović Pirke ili kako ga ja zoven 3,14rke. Ono šta san ja dobija ukoričavanjem knjige je svjetska slava, podeblji bankovni račun i još mi jedino fali ljubavnica, a to me malo strah jer ako me žena utepi, ko će mi prat i kuvat.

Knjiga definitivno ostaje za vječnost, kao simbol gluposti ljudskog društva što čak i u 21. stoljeću da bi nešto bilo vječno treba posjeći stablo.

Kroz svoj posao ste cijeli život u kontaktu s ljudima. Što ste o ljudima u međuvremenu naučili i koliko Vam se sviđa to što ste naučili? Neke klasifikacije ste već uspostavili, barem kad je riječ o ljudima koji kupuju informatičku opremu. Tko je idealan, a tko najgori kupac?

O ljudima... kroz prizmu informatike... najblaže rečeno: tribalo mi je dosta godina da naviknen sve svoje korisnike da je jedini ispravni put da slušaju stručnjaka i da se ne zamaraju puno detaljima oće li power lampica svitliti zeleno ili plavo. Tko je idealan kupac? Ja. Evo, zadnje šta san kupija, a nisu žvake na trafici, je bicikla. Doša san u dućan i reka 'Dobar dan. Iman 186 visine i 89 kili. Dajm biciklu.'

Smatrate li se boljim informatičarom nego biznismenom? Kako je uopće voditi jedan mali obrt u Hrvatskoj?

Teško pitanje... ovo prvo. Kao prvo, kad bi malo pojasnili čitateljstvu kolika je uopće informatika na način da je uspoređujemo s medicinom, ispalo bi da san ja od cilog organizma stručnjak za prst palac. Jednostavno je previše područja koja informatika obuhvaća da bi neko uopće moga bit 'informatičar opće prakse'. Programer koji programira u C-u je isto informatičar, ali koji vrlo vjerojatno zove hardveraša kad PC ne daje sliku na monitor.
Ovo drugo, voditi obrt u Hrvatskoj... Znate onu kletvu 'dabogda bija obrtnik'. Obrtnik je općenito građanin drugog reda di god doša, država ga oplete misečno radija - ne radija, u banci kad pitaš kredit umru od smija, ako se razboliš, nema te, a prijatelji i rodbina kažu 'muke je teb, tis privatnik'... Ali ja uživan u svakom trenutku jer znan da će sutra biti još gore, a preksutra najgore.

Značajan dio tekstova u knjizi obrađuje informatičarski milje, njegove teme i dileme. Što jednog informatičara – tj. kako bi se pomodno reklo 'geeka' – razlikuje od ostalih ljudi?

Ono šta informatičara razlikuje od ostalih ljudi je činjenica da je on standardno prva osoba koju će prijatelji i rodbina zvat da upogoni i isprogramira neki uređaj koji ima botune i displejić.

Primjećujete li generacijske razlike kada je riječ o odnosu prema informatici i digitalnoj tehnologiji? Čini se kao da je generacija rođena s internetom mnogo manje strašljiva i mnogo bolje upoznata sa svime time...

Današnja mladost je puno opuštenija s tehnikom, posebno pametnim telefonima i kompjuterima, i tako i triba bit.

'Informatičar starog kova' pisan je jako zabavnim jezikom, dalmatinskim dijalektom prožetim brojnim tuđicama, naročito onih povezanih s IT-om. Je li to Vaš svakodnevni, govorni jezik? I kako gledate na taj masovni upad specifičnih informatičkih izraza, većinom na engleskom jeziku, u hrvatski jezik? Je li se Vi spajate ili konektirate na internet ili međumrežje? Gledate li u monitor ili zaslon itd.?

Prvo i osnovno da odma u startu neke stvari razjasnimo: ne upadaju strane riči nama u jezik, nego Hrvati klasično izmišljaju toplu vodu i bavu se pizdarijama. Pristaša san teze da ako neku rič nismo izmislili (koja je vezana uz neki pojam ili stvar koju također nismo izmislili) da je najbolje da je ni ne izmišljamo, jer mi možemo izmisliti samo neko nenormalno sranje tipa očvrsje ili predočnik. Ja nikad ne koristin hrvatske informatičke riči jer se osjećan glupo, a i ne želin širiti okolo gluposti. Pa da mi je znati koja budala je izmislila predočnik ili svrstba.

Recimo, svak razumi rečenicu 'Suboton se opijen po defaultu', a ko razumi čisti hrvatski jezik 'Ne radi mi živoris na predočniku, da li je kriva ustrojna napudba ili mi je ugašena neka dretva'... 

I za kraj, ako u 'Informatičaru starog kova' postoje negativci, onda su to ekonomisti. Zbog čega ne volite ekonomiste, otkud tolika i posve otvorena netrpeljivost?

Ima li još iko normalan koji ne misli da nas u ovu situaciju nisu doveli ekonomisti i pravnici? Nisu valjda diplomirani inžinjeri strojarstva krivi za ovaj kolaps? Pa svaki normalan čovik, koji ima aktivno više od dvi moždane stanice vidi da su ekonomisti u kurcu, da nemaju veze s mozgom i životom i da cila ekonomija, bar ona koja se kod nas prakticira, nema veze sa logikom i zdravom pameću. Evo za primjer: zamislimo da se negdi radi most i dođu dva inžinjera građevine i jedan kaže 'napravićemo ga od betona', a drugi kaže 'napravićemo ga od stiropora'. Normalno da bi ovog drugog strpalo u ludnicu isti sekund. A ekonomisti? Jedan kaže 'Stegnimo remen', a drugi kaže 'Trošimo ko da nema sutra'. Da ga jebeš, ne mogu oba bit u pravu, a oba su istu školu završila. Od 20 ekonomista, biće 18 različitih mišljenja (od kojih 17 krivih), a od miljun fizičara, svih miljun će reć da je gravitacija privlačna sila.